Voljeti se u božićno vrijeme najljepše je što možete učiniti; dajte taj mir, ljubav i radost prvo sebi. Ako ne ispunite prvo sebe, nećete imati što dati drugima. Kad ste ispunjeni, mogućnosti da uljepšate voljenima blagdane – i život – postaju beskrajne.

Kroz život smo stalno u čekanju: da nešto dođe ili prođe, da bude bolje, da se otvori prilika, dođe pravi trenutak (za treniranje, promjenu posla, učenje…). Jurimo, jedemo brzu hranu, na brzinu čitamo naslove članaka, srčemo kavu u hodu jer se nema vremena, a masažu ukočenih leđa odgađamo za onaj tjedan poslije jer ovaj ipak ne stignemo.

Bez obzira na to koliko brzo i čim prije odradili – i preživjeli – dan, nikad nemamo vremena za ono za što nam zapravo treba vrijeme. A onda, kad ga napokon i pronađemo, stanemo, razmislimo i objasnimo si zašto sada ipak nije pravi trenutak i kako još moramo malo pričekati.

Istina je da u čekanju nikad nećemo pronaći taj pravi trenutak, ali mi i dalje čekamo proljeće da počnemo trenirati. Čekamo tri tjedna prije ljeta da se teatralno odreknemo junk fooda i prigrlimo obroke s manje kalorija, a više nutrijenata, u nadi da će nam dati „beach body“ kakav ima J.Lo. Čekamo da vrat zauzme jedinstven položaj koji se više ne da promijeniti kako bismo konačno otišli na masažu – za koju je tada već kasno jer je sva muskulatura ukočena ili u upali.

Čekamo rođendane (čitaj: trgnemo se na podsjetnik mobitela) da nazovemo prijatelje i poželimo im lijepe želje. Čekamo blagdane da se javimo i vidimo s obitelji. Čekamo dok jurimo za danima, a oni su uvijek brži i prolaze – bez obzira na nas.

Mir, ljubav, radost i veselje

Tako se odjednom nađemo pred dvanaestim mjesecom – dugo očekivanim, posljednjim mjesecom u godini. Mjesecom Svetog Nikole, adventa, Božića i, naravno, popusta u svim trgovinama koje postoje. I umjesto da se pustimo, da barem malo usporimo i posvetimo se sebi, da svjesno napravimo vrijeme za masažu-dvije, popijemo kavu u miru ispod grijača neke terase, pročitamo cijeli članak, a ne samo „boldane“ dijelove i naslove – mi ubacujemo u petu brzinu.

Natovarimo si još stavki na „to-do“ listu. Kupiti. Napraviti. Poslati. Djeca, muž, žena, ljubimci, punica, svekrva, sestra, brat, kolege, šef. Svi trebaju sve odmah i sada jer svijet, čini se, gori – ide Božić i kraj godine, a toooliko toga još se mora. No baš tada valja se prisjetiti. Stati. Udahnuti.

Božićno vrijeme simbolizira mir, ljubav, radost i veselje. Napisat ću još jednom: mir, ljubav, radost i veselje. Nesebičnost u darivanju mira, ljubavi i veselja drugima, ali i sebi.

To darivanje može izgledati na bezbroj načina i u različitim oblicima – ne samo materijalnima. Mir se nekome može pokloniti oprostom ili iskrenim razgovorom. Ljubav se može dati gestom, prisutnošću, vremenom. Radost i veselje često se kriju u sitnicama: u poruci bez povoda, u slušanju bez prekidanja, u odluci da taj dan ne moramo biti savršeni.

Voljeti se u božićno vrijeme – uz zahvalnost ćete osjetiti ljubav na kakvu poziva Božić

Mogućnosti da uljepšate voljenima blagdane – i život – doista su beskrajne. No prije svega, učinite nešto nesebično i istovremeno najljepše što možete učiniti u životu: dajte taj mir, ljubav i radost prvo sebi. Voljeti se u božićno vrijeme, ali i tijekom cijele godine, vrijedan je dar koji možete darovati sami sebi.

Ispunite svoje želje i gušte, pobrinite se za svoj mir, priuštite si veselje – što god ono za vas značilo. Jer ako najprije ne ispunite sebe, nećete imati što dati drugima. Zato nemojte gledati na stavljanje sebe na prvo mjesto kao na sebičnost, već kao na nužnost – kako bi vam bilo ljepše živjeti sa samom sobom, ali i s drugima.

Njegujte svoje tijelo i um. Uživajte u finom kolaču, guštajte u društvu, hrani i piću. No imajte na umu da prejedanjem nećete više uživati u blagdanima – tada se gubi ono fino u hrani. Osoba koja se prejeda ne može osjetiti puni okus i finoću zalogaja jer se žuri pojesti. Poštujte sebe i hranu koja je pred vama toliko da si date vrijeme. Jedite polako. Osjetite koliko je zapravo fino to što jedete i koliki je trud uložen da biste vi mogli uživati za punim tanjurom.

Osvijestite te trenutke – naizgled sitnice – i budite zahvalni na onome što imate.

Kada se počnete odnositi prema svemu sa zahvalnošću i uočite kakav luksuz zapravo živite – pa i upravo sada, čitajući ovo svojim zdravim očima – osjetit ćete ljubav na kakvu poziva Božić. Sveobuhvatnu, iskrenu ljubav prema sebi i drugima.

Dok jurite ulicama svoga grada, pospremite mobitel, skinite slušalice i doživite život oko sebe. Ljude, zvukove, mirise. Kada dođete doma, „ukradite“ deset minuta samo za sebe. Provedite ih u tišini. Dišite. Opustite ramena. Odrijemajte. Jer ako si sami ne dopustite stati i ne nađete vrijeme za sebe, nitko to neće – i ne može – učiniti umjesto vas.

Uzvratite ljubav

Kad sjednete za blagovaonski stol na Božić, među svoje najbliže, budite opušteni. Slušajte ih. Gledajte. Svaka obitelj ima svoju dinamiku; kao i mi sami, ni jedna nije savršena. Postoje strine, mama, bake, tata, brat, teta itd. koji će postaviti 1000 pitanja na koja ne želite odgovoriti, koji će zamarati, kritizirati… i to je sasvim uredu. Ne dajte se uznemiriti. Umjesto da planete i pošaljete ih tamo odakle su došli, potrudite se ostati smireni i uzvratite im ljubavlju. Pokažite interes za njih, pitajte ih nešto o njihovom životu. Dajte im nešto lijepo od sebe; prisjetite se neke anegdote koju ste proživjeli zajedno. Podijelite nešto što ste naučili od njih. Pričajte ljudima o vrijednostima koje su dali i daju vašem životu. Tako ćete popraviti svoje raspoloženje, skrenuti temu na nešto o čemu je svima zadovoljstvo razgovarati i za čas, za stolom će sve oriti od smijeha.