Je li vama hazarderski ne pripremiti se na nešto? Je li to pokazivanje nepoštivanja prema onome što radite?
U školi sigurno ne biste prošli dobro. Treba se spremati, zagrijati stolicu i tako izaći na ispit.
Prije tjedan dana posjetila sam sjajan dvojac iz svijeta marketinga i dizajna. DVOJAC Bruketu i Žinića. Već neko vrijeme izazov mi je dogovaranje razgovora za podcast. Istinski uživam u tom formatu. Dvojac je pristao na podcast i prethodno je jedan od njih preslušao neke moje audio zapise.
Kad sam to vidjela, malo sam se zabrinula. On se dakle već priprema i zanima ga način na koji radim. To je bio znak da se suprotna strana sprema. Samo ja nisam. Format podcasta je 100 posto nepripremljen pa sam morala biti odana toj formi.
Velik je to izazov. Razgovarati s nekim bez pripreme. Suludo, možda čak i pomalo arogantno. Želja mi je bila da stupim u razgovor s njima kao da smo na istoj valnoj duljini. Kreativci, no oni svjetskog glasa i s puno nagrada za svoj dizajnerski rad. Bilo je to putovanje u nepoznato.
Zoran Salopek u svojoj knjizi “Neboder života” govori o tome. O putovanju koje ga je s 21 godinu odnijelo u SAD, spremnog na nespremno. Pomalo čudno. Na neizvjesno se ne možete pripremiti.
Izvlačim tu knjigu jer je čitanje te knjige bilo u tjednima prije podcasta, a i netom sam završila tu knjigu. Svaki izazov je za Zorana poput penjanja na sljedeći kat nebodera. A i taj razgovor s Davorom Bruketom i Nikolom Žinićem je bio poput uspona.
Bila sam sva u panici. Dijelom zbog nepripremljenosti, ali morala sam.
Nakon razgovora proradila je žestoka samokritičnost. Tolika da sam to totalno negativno doživjela. Zahvalila sam na intervjuu mailom, a dvojac je rekao kako im je to bilo sve fora. Kompliment je bio sjajan, no nekako ga nisam dobro primila. Valjda jer se nisam pripremila.
Pogledajte kako je to izgledalo.
Pročitajte i ovo:
Da mi je putovati
Mogu li nas pjesme učiniti sretnima?
Može li mentorstvo i odmoći?
Može li mentorstvo i odmoći? 2. dio
