Može li mentorstvo i odmoći? – Osobna priča u nastavcima

Pinterest LinkedIn Tumblr +
mentorstvo

Foto: Timothy Dykes, Unsplash

U tijeku je program mentorstva kojeg organizira CEPOR. Oni su smješteni blizu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, u zgradi Ekonomskog Instituta.

Prijavila sam se na taj program jer nekako imam osjećaj da mi je potrebno usmjerenje, a pogotovo savjeti koji dolaze od iskusnih lisica poduzetništva.

Inače je smisao mentoriranja da se mentori (oni koji dijele savjete) i menti… (e sad, kako se zovu oni kojima se savjeti dijele? mentorirani?). Čula sam izraz “mentijke”, no to je za ženske osobe koje sudjeluju u tom programu. Kako se oni nazivaju bez spolne konotacije? Hm…

No, kakogod, već sam bila unaprijed uzbuđena da mogu sudjelovati u programu, naravno, na strani mentoriranih.

Sada je trebalo pridružiti mentorirane s mentorima. Opisala sam područje u kojem djelujem – prevođenje, copywriting, cca 4 godine poslovanja.

Ovakav program mentorstva nije novost. I časopis Zaposlena je dva puta organizirala ovakav program, kojeg podupire i Večernji List. A mentorstva u zapadnom svijetu su normalna stvar.

Često se poduzetnike pita: “A tko ti je bio mentor?” Onda se vade poznata i manje poznata imena kojima se može zahvaliti na nesebičnom dijeljenju korisnih informacija, a nadasve iskustva.

Ubrzo nakon što sam se prijavila kao kandidat za mentoriranje, stigao je i telefonski poziv.

S druge strane osoba koja je zadužena za provođenje programa. Saznala sam tada da sam dobila mentora. To je sjajno – mislila sam u sebi. No u nastavku mi je bilo rečeno da su našli mentora koji je slične dobi mojoj dobi (a po iskustvu?). Osoba se ispričala unaprijed da je tako kako je, ispalo je da će me mentorirati osoba koja bi mogla biti i prijateljica jer smo prošle slične stvari, ona se javila (ako sam dobro shvatila). Rekla je da je inače praksa da mentor bude dosta starija osoba, u svakom pogledu naprednija od mene, no sada mi je ustupljena baš ta osoba.

Zahvalila sam i čekala prvi susret s mentorom koji će me uputiti u to kako povećati prodaju, kako uspostaviti stalnu bazu klijenata, kako ih zadržati i kako njegovati poslovne odnose, a najvažnije, kako to sve monetizirati (unovčiti).

Teško smo se uskladile – ja i mentorica. Vidjela sam da je ona vrlo zaposlena. To je dobar znak. U biznisu je duže od mene, isti smo segment, i ona se bavi prevođenjem i podučavanjem. Fokusirala se na kinesko tržište. Sjajno.

No mlada je kao i ja. Nekako mi se to nije svidjelo.

 

Tko tu koga uči?

Nisam osoba koja osjeća zavist. Nisam ona koju mori ljubomora. Ali sad sam postala sve rezerviranija.

Nekako sam bila primorana zatvoriti se, ne propuštati sve što bi inače izlazilo iz mojih misli, pa kroz usta. Ona mi može biti konkurencija! Ne meni! Nego se možda prijavila kako bi ispitala teren, kako bi stekla uvid u to kako kolege rade i možda usvojila neku praksu.

Koliko će ona meni dati? Da ja njoj dam sve što znam? Mentorirani (učenici) ponekad znaju i više od mentora. Ovisi koliko taj mentor upija, koliko investira u znanje, koliko se on dodatno školuje. Ako stane na mjestu nakon godina i godina uspješnog poslovanja (jer ponekad uspješno poslovanje nije rezultat inovacija i držanja koraka s vremenom, već rutiniziranih praksi), nema smisla učiti od takve osobe.

Na prvom susretu osjećala sam se kao da me ispituje policija. Dobro, malo pretjerujem, ali nišanila me pitanjima – Kako inače reklamirate svoje usluge? Gdje? Kako dolazite do novih kupaca? Itd.. Jednostrano sve. Marljivo je zapisivala sve u svoj mali notes.

Isušila me pitanjima, a o sebi ni riječi. Pred kraj me pitala želim li nešto pitati nju. Još ne. Ipak je to prvi susret, a ja sam kao pokusni kunić, na meni se trenira. O njoj ću sigurno više saznati hodom.

Mnogo toga sam zadržala u sebi – taktike, prakse… Ne znam jesam li dobro napravila.
Pa nije ona odvjetnik, a ja okrivljenik da moram reći sve što umijem i znam.

Posao je bitna stvar. U poslu imamo tajne – poslovne tajne, prakse koje nerado otkrivamo drugima, a pogotovo ako je s druge strane osoba-mentor u istoj branši i iste dobne skupine. Bilo kad se mentor može odlučiti krenuti putem kojim i ja, koristeći slične, ako ne i identične prakse. To bi bilo pogubno.

Krenulo je s nadom da ću dobiti mentora od kojeg ću moći puno toga naučiti, a sada se nalazim u dosta osjetljivoj situaciji.

Što vi mislite?

Autorica: Mariann Makrai

Share.

About Author

Mariann Makrai

Da se predstavim – po profesiji sam profesor. To je najljepše zanimanje koje postoji. Na papiru. U stvarnosti je to borba s vjetrenjačama. S roditeljima, sa sustavom, a ponekad i sa sobom. Pomanjkanje autoriteta dovelo je do toga da se primaknem nešto mirnijem poslu. Prevođenju. Jaka mi je to strana.

Comments are closed.