„Moja djeca su moja snaga“

0

Nisam se do sada doticao tema vezanih uz obiteljsku dinamiku, no budući da je sve više pitanja u vezi toga, a i u radu s klijentima često to odrađujemo, mislim da je vrijeme dotaknuti se toga.

Nekima od vas će biti poznat termin „obiteljska matrica“. To je zapravo neka vrsta nacrta kako bi odnosi unutar obitelji trebali biti raspoređeni na svačiju dobrobit. Kada nešto u tome poremetimo, dolazi do neravnomjerne raspodjele energije, do energetskih zastoja koji se u životu očituju na bezbroj mogućih načina.

Jedna od ozbiljnijih situacija koja se može dogoditi je da roditelji počnu „živjeti za dijete“. Ili kako sam u naslovu rekao govore kako su njihova djeca njihova snaga.

Ovim roditelji misle da rade dobro. No, posljedice na djecu mogu biti negativne. U obitelji postoji smjer kretanja energije koji treba poštovati, bar dok djeca ne odrastu. Tek nakon toga ona mogu odlučiti drugačije usmjeriti vlastitu energiju. Djeca od rođenja nemaju zaštitne mehanizme. Oni se razvijaju tek tijekom odrastanja. Zaštita su im roditelji. Stoga oni moraju biti svjesni onoga što rade.

Smjer energije u obitelji prirodno ide od roditelja prema djetetu. To je uloga roditelja i to je potrebno djetetu da bi se razvijalo. Dakle, roditelj može biti snaga svojoj djeci. Ne obrnuto. Kada energija ide „uzvodno“, može se iskoristiti u puno manjem postotku. Rasipa se. Također, onaj koji ju daje ostaje bez energije prijeko potrebne za vlastiti razvoj. Roditelji ne znajući to, moguće da su i sami u svom djetinjstvu bili „snaga“ roditeljima misle kako je to sasvim u redu. Ako ovo radite, ako ovako razmišljate, promijenite to. Vi ste oni koji trebaju biti snaga, podrška, mudrost i stabilnost za svoju djecu. Nemojte to zaboraviti. Kada su oni vaša snaga, uzimate im ono što im je nužno potrebno da bi se razvili. Razumijem da ima ljudi koji nemaju dovoljno vlastite energije za sve izazove koje život stavlja pred njih, no molim vas, nađite neki drugi izvor energije. Ako ne možete pomoći, nemojte odmagati. Najlakše ćete ga naći ako pronađete svrhu i smisao vlastitog života. Djeca nisu svrha vašeg života. Ona su svoja. Ona mogu biti motivacija, mogu biti poticaj, no više od njih ne tražite.

Imao sam klijenticu kojoj se u životu dogodilo nešto loše. Na kraju toga razgovora rekoh joj „drži se“. Ona je odgovorila „hoću, moram zbog djece“. Ovakvim razmišljanjem nabijate krivnju svojoj djeci. Osjećaj da su vam nešto dužni. Ne možete pojmiti koliko ih to može zakočiti u životu. A i vama samima to ne odgovara jer ste odustali od svoje moći. Kao prosjak idete okolo tražeći malo energije. Dolazite kod onih koji vas ne mogu odbiti, jer nisu za to dovoljno moćni i zato jer djeca rado za vas čine ono što od njih tražite. Bez obzira što je to destruktivno za njih.

Želite li nešto dobro učiniti svojoj djeci, postanite osoba koja daje, ne koja traži. Živite za sebe, odgajajte velike ljude koji imaju svoje korijene u vama. Koji znaju tko su jer su im roditelji dali identitet. Ne govorim tu o nacionalnosti, o prezimenu, o državljanstvu ili pripadanju nogometnom klubu. Nego osobnom integritetu koji će ih voditi kroz život i pomoći da izabiru dobro, da budu jaki kada stvari nisu sjajne i da u svemu što rade ostave svoj pečat.

Dakle, nemojte svom djetetu biti teret, nemojte mu biti prepreka, nemojte mu biti čak niti prijatelj. Vaše dijete od vas treba da mu budete roditelj. Budite to na najbolji mogući način.

Razgovori s Mirom

Share.

Leave A Reply