Mnogim ženama veliki je problem disonanca između mogu sama i ne želim sve sama.
Neki dan sam bio na kavi s prijateljicom, ženom koja je jaka i samostalna. Ulazili smo u lokal, otvorio sam vrata i ušao. Sjeli smo i tada me je pitala: “Ti meni nikada nećeš otvoriti vrata?” Rekoh: “Neću, naravno. Ne želim te uvrijediti ili omalovažiti.” Začuđeno me je pogledala. Rekoh: “Ti si jaka. Ti možeš sve sama. Je li tako?” Klimnula je misleći mogu sama. Dakle, tko sam ja da ti osporavam pravo da sve sama i učiniš…
Ovo je bila naša šala. Malo nadmudrivanje. Rekla je da je nervira što se uvijek uspijem izvući.
No, ovo je mnogim ženama veliki problem. Ta disonanca između mogu sve sama i ne želim sve sama. (Govorim o ženama zato što mi je ta situacija poznatija i zašto što ogromnu većinu onih koji me prate i s kojima radim čine upravo žene i nije mi želja niti namjera ulaziti u to događa li se nešto slično i muškarcima. Naravno da se događa, no nije predmet ovoga teksta.)
Mogu sama i ostale mogućnosti
Može li se to uopće pomiriti ili postoje samo dvije opcije?
- Biti glupa i nesposobna te ne morati sve sama.
- Biti sposobna i samostalna i morati sve sama.
Nasreću, ovo nisu jedine dvije opcije. Postoji puno mogućnosti između ove dvije krajnosti.
No prije nego odlučimo kojoj ćemo od tih mogućnosti težiti, jako je važno biti svjestan što mi zapravo želimo. Jer kako smo gore vidjeli, želimo li učiniti sve sami, završit ćemo čineći stvari sami.
Povezano: Samo te ovo dijeli od postignuća o kojima sanjaš
Koje su onda te druge opcije? Te mogućnosti između krajnosti…
Dakle, možeš imati nekoga za teške stvari. Nekoga za ono što fizički ne možeš. Nekoga tko će ti pomagati oko stvari koje ne stigneš, nekoga tko će ti čistiti stan jer si prezaposlena. Nekoga tko će ti čuvati djecu jer ostaješ u uredu predugo, nekoga tko će ti organizirati život i samo ti davati raspored… Sve ove opcije možeš platiti. Za ovo ti ne treba partner.
Znam da će biti onih kojima će upravo ovo biti opcija koju žele. Sjajno. Pronađi način da ti ta vrsta pomoći i asistencije bude na raspolaganju onda kada ti treba. Ipak, mislim da većina kada razmišlja o nekoj podršci u životu misli na nešto drugo. Na neki zdrav, divan, ispunjavajući romantični odnos u kojem ćemo biti tu jedno za drugo.
Evo nekih mogućnosti…
- Imati nekoga za povremeno viđanje jer za više od toga nemaš vremena (ovdje nema pravog osjećaja podrške iako može biti sasvim u redu odnos).
- Imati nekoga tko je tu za tebe, no ne željeti se obvezati… Ovo su opcije koje traju privremeno. Dok onaj s druge strane ne shvati da od toga zapravo nema ništa i da je samo tu kad zatreba. Iako u nekim slučajevima ova opcija može trajati iznenađujuće dugo. Ako ti ovo odgovara, svakako probaj.
- Imati nekoga s kim ću dijeliti sve. Najteža opcija za započeti i oblikovati, no dugoročno najviše zadovoljstva, ispunjenja i sreće za obje strane dolazi baš iz ove opcije.
Vjerujem da ćeš i sama pronaći neku od opcija koje nisu navedene ovdje. Individualiziraj ih prema svojim mogućnostima, potrebama i željama.
Shvati da svaka ima neke svoje prednosti i nedostatke i da ćeš na svakom od tih odnosa na neki način morati raditi. Bilo da zaradiš novac da platiš uslugu ili da „umjesto njega“ bez velikog stresa i drame ponekad spustiš dasku u toaletu.
Što ti se od navedenog čini više mogućim?