Zašto nagrađujemo loše ponašanje?

0

Kada je netko loš prema nama, često to ponašanje nagrađujemo pozornošću. Da, to je nagrada. Naša ljutnja, to što smo „izbačeni iz takta“, bijes, suze, samosažaljenje, prigovaranje, stah ili bilo kakva emocionalna reakcija. Sve je to nagrada onome tko se prema nama ponio loše. Kada nešto nagradimo, druga strana će se truditi to ponoviti kako bi ponovno dobila očekivani rezultat.

Svjesno će se moguće i ta druga strana osjećati loše, no podsvjesno ona je dobila ono što je htjela. Vašu pozornost. Time i vašu energiju.

Pročitao sam neki dan na fejsu nečiji komentar u kojem opisuje razgovor s taksistom i njegovu izjavu koja glasi: „Gospodine, ima dobrih ljudi. Samo ih mi ne primjećujemo jer nam ne rade ništa loše“.

Ovo savršeno opisuje odnos velike većine ljudi oko nas prema ljudima koje imaju u životu. Koliko ste puta pohvalili ljubaznost i profesionalnost prodavačice u trgovini ili majstora koji vam je nešto popravio? Jeste li ako ste nekome nadređeni pohvalili toga nad kim ste za dobro obavljen posao? Možda i jeste, no češće će to neko pozitivno djelo ili pozitivna pozornost ostati neprepoznata, ignorirana. Jer mi očekujemo da se svi prema nama odnose pozitivno i jednostavno to nam je valjda normalno. Pretpostavljamo da mi takvo ponašanje zaslužujemo i nemamo potrebe komentirati. S druge strane, pozornost dajemo onima koji nisu napravili svoj zadatak, koji čine loše stvari, koji griješe… Ovo je povezano i sa onim što smatramo jednakošću. Uvijek pokušavamo postići jednakost. Time se ponovno dovodimo u situaciju da dobre rezultate „nagrađujemo“ ignoriranjem jer se nemamo vremena posvetiti onima uspješnima zbog toga što moramo one manje talentirane, manje zainteresirane i manje sposobne podizati na viši nivo. Čak i u obrazovnom sustavu. Razgovarao sam jednom prilikom sa profesorom na fakultetu koji kaže da nema vremena posvetiti se onima koji vole taj predmet, s kojima je naravno zadovoljstvo raditi. Nema im vremena omogućiti da više saznaju jer mora trošiti vrijeme na one koji se ne žele potruditi pa izlaze na ispit po nekoliko puta, mora s njima raditi uzaludne pripreme, a ni njemu ni njima se to zapravo ne da. Opet, taj profesor mora davati fokus, time i energiju onima koji neće, koji se ponašaju negativno. I naravno, mora zanemariti one koji žele napredovati. Takva su pravila.

Koja vi loša ponašanja nagrađujete svojim fokusom? Što ako promijenite taktiku? Ako dajete energiju samo za pozitivno ponašanje? Ovo je jako jednostavno, a jako učinkovito.

Objasnit ću mehanizam po kojem mi zapravo funkcioniramo. To bi vam trebalo značajno pomoći u izboru kada ćete i kako reagirati, a kada nećete.  Ljudi svojim akcijama ili nedostatkom akcije žele privući emociju. Obično želimo privući emociju koju smo dominantno osjećali u djetinjstvu. Ako smo kao dijete prepoznali ljutnju kao kanal kroz koji stiže roditeljski fokus na nas, mi ju počnemo smatrati nečim potrebnim u životu. Trudimo se podsvjesno privući tu emociju i radimo ono što je palilo kad smo bili klinci.

Kako ovaj mehanizam nastaje?

U djetinjstvu iskusimo na primjer situaciju kada  prezauzeti roditelji nemaju vremena za nas. Jednog se dana razbolimo, dobijemo običnu gripu. Roditelji su tada zabrinuti za nas, odu na bolovanje kako bi nas mogli njegovati. Djeca jako brzo ovo shvate i počnu se „razbolijevati“ svaki put kada žele pozornost roditelja. Znam nekoliko klinaca mojih prijatelja koji se razbole baš kada tata ili mama odlaze na službeni put.

Drugi je primjer kada je dijete dobro, roditelji to vrijeme koriste da obave sve što treba po kući, završe posao koji su donijeli kući ili jednostavno uzmu pročitati knjigu. Dijete je bez pozornosti roditelja. Ako klinac napravi neku glupost, razbije nešto ili je zločesto, pozornost roditelja stiže. Dijete to pogrešno poveže sa ljubavlju i pažnjom te vikanje za njega znači pozornost. Možete pretpostaviti, radit će to namjerno baš uvijek kad vama treba malo mira. Naravno, baš tada njemu treba pozornosti.

Što učiniti da to promijenimo?

Ovo su samo dva od bezbroj primjera. Probajte promatrati ljude kroz ovo znanje, čak i sebe. Možete otkriti štošta novoga te dobiti dobar način za mijenjanje stvari u životu. Bilo mijenjajući vlastito destruktivno ponašanje ili izabiranje odgovarajuće reakcije na tuđe ponašanje.

Dakle, tajna je reagirati na željeno ponašanje i nedavanje emocije na neželjeno ponašanje. Znam da će mnogima ovo na početku biti vrlo izazovno, no vrijedi se potruditi oko toga.

Ako sami ne nalazite način u svom slučaju ili ne možete prepoznati problem, javite se pa ćemo ga pronaći zajedno.

Link: Razgovori s Mirom

Share.

Leave A Reply

1 × two =