Kad sam u svibnju ove godine poslala upitnik ženama koje su prošle moj Body Sculpt izazov vježbanja kod kuće, mislila sam da otprilike znam što ću dobiti. Odgovorilo ih je 98 i pomaknule su mi nekoliko uvjerenja koja sam do tada smatrala upisanim u kamenu. Cijelo istraživanje objavila sam ovdje, a u ovom tekstu izdvajam pet razloga zašto je vježbanje kod kuće za žene postalo prvi izbor te zašto danas biraju dnevnu sobu za trening umjesto dvorane.

1. Jer nemamo vremena, a ne volje

Ovo je razlog koji je u mojim podacima pobijedio puno uvjerljivije nego što sam očekivala.

Na pitanje što je najviše utjecalo na broj odrađenih treninga, nedostatak vremena navelo je 30% žena, a nedostatak motivacije 11%. Omjer je gotovo tri prema jedan. A kad sam pitala što ih je držalo uz izazov, na drugom mjestu, s oko 24%, našla se upravo mogućnost da se trenira kod kuće i brzo završi.

Priznajem da mi je to bio mali podsjetnik na to koliko često u fitness svijetu krivo postavljamo dijagnozu. Kad žena preskoči trening, prva pretpostavka obično bude da joj je popustila volja. Podaci govore da joj je popustio raspored.

I nije to samo moj uzorak. Eurobarometar Europske komisije navodi nedostatak vremena kao glavnu prepreku bavljenju sportom, s 40 %.

Zato je i pitanje trajanja toliko važno. Tri četvrtine žena (75%) traži trening između 20 i 40 minuta. Uz to, kod kuće otpada put, presvlačenje, čekanje sprave i put natrag, pa je tih 20 minuta uštede na treningu, zapravo ušteda živaca i dodatnih sat vremena u prometu i svlačionici..

2. Jer možemo birati tempo koji nam odgovara

Drugi razlog tiče se nečega što se u teretani teško dobiva. Imate pravo raditi svojom tempom bez osjećaja da kaskate za drugima. Plus, možemo izabrati neku verziju programa za koju znamo da nam odgovara.

Baš zato neki oblik razlikovanja programa traži 81% sudionica. Najviše se traže odvojeni programi prema cilju, primjerice za leđa ili za povratak treningu (34%), pa ista struktura s početnom i naprednom verzijom (29%).

Kad sam pitala što bi im konkretno pomoglo da ostanu dosljedne, na vrhu su bile lakše i teže verzije istog treninga, s 38%.

Kod kuće tu prilagodbu radite same, u tišini, bez ijednog pogleda sa strane. Možete pauzirati video, ponoviti pokret, napraviti osam ponavljanja umjesto dvanaest i nikome ne dugujete objašnjenje.

I evo podatka koji mi je možda i najdraži. Pet ili više treninga tjedno odradilo je 65% žena koje prije nisu trenirale redovito i 71% onih koje su već bile u rutini. Dakle, početnice, koje mogu prilagoditi tempo, nisu odustajale više od iskusnih.

Kad im se da verzija koja im odgovara, ostaju.

Uz to bih dodala jedno zapažanje iz vlastite struke. Tvoj tempo ne znači samo blaži tempo, nego i to da znate kada stati. Suvremena žena je o tome već pisala u tekstu o tome kako pretjerano vježbanje može biti štetno, a to je razgovor koji u fitnessu vodimo prerijetko.

3. Jer volimo pilates i HIIT, ovisno o godinama, a doma nema publike

Ovdje su podaci ispričali priču koju sam i sama gledala godinama, samo sada imam brojke.

Na cijelom uzorku pilates vodi s 39% ispred HIIT-a s 33%. Razlika je mala i zvuči nezanimljivo, sve dok odgovore ne razdvojite po dobi.

• U skupini od 45 godina pilates bira 57% žena, a HIIT samo 19,2%
• Ispod 45 godina odnos je gotovo izjednačen.

Pilates je pritom jedini tip treninga koji raste kroz sve tri dobne skupine. HIIT, suprotno očekivanjima, ima vrhunac u skupini od 35 do 44 godine, a ne kod najmlađih.

Kad sam vidjela te brojke, nasmiješila sam se, jer sam ih već poznavala iz dvorane. Dok sam vodila grupne pilates treninge, žene od 45 do 65 godina punile bi otprilike 80 do 90% kapaciteta.

Ono što kućni format ovdje donosi jesu dvije stvari. Prva je da i pilates i HIIT trebaju vrlo malo prostora i gotovo nikakvu opremu, pa se oboje lako prati s videa. Druga je osjetljivija.

Mnoge žene jednostavno ne žele učiti novi pokret pred publikom. U to sam se uvjerila i kroz grupne treninge i kroz online programe.

Kad prvi put probavate sklek ili se spuštate u čučanj, tuđi pogled u ogledalu nije nimalo ugodan. Kod kuće možete pogriješiti pet puta, vratiti video i baš vas briga.

Ako ste u tim godinama u kojima tijelo traži drugačiji pristup, dobro se nadovezuje i tekst o vježbama koje će vaše četrdesete pretvoriti u nove tridesete.

4. Jer nas nešto boli, pa nam jači programi djeluju kao prevelik zalogaj

Ovo je nalaz koji bih voljela da svatko tko pravi bilo kakav online program uzme u obzir.

Dvije od tri sudionice, njih 64%, navele su neko fizičko ili zdravstveno stanje, bol tijekom vježbanja, ili oboje.

Bez ikakvih ograničenja bilo je 23% žena. Najčešće su navodile bolove u leđima (11,2 %), višak kilograma koji otežava skakanje (9,2 %), slabu kondiciju i bolove u koljenima (po 8,2 %) te oporavak nakon poroda (7,1 %).

E sada zamislite da nosite neku kroničnu povredu, i program vas ošamari s 10 marinaca. Hvala, doviđenja…

Zato mi je drago da četvrtina sudionica (25%) jasno traži verziju treninga bez skakanja. To se često etiketira kao izbjegavanje napora, a najčešće je riječ o stvarnim problemima.

Kod kuće je ta prilagodba jednostavna. Skok zamijenite iskorakom, umjesto jump squata radite spori čučanj, i trening se nastavlja umjesto da stane.

A onda dolazi obrat koji nisam očekivala. Žene koje su navele neko ograničenje odradile su pun program u 69% slučajeva, a one bez ograničenja u 58%. Objašnjenje vjerojatno nije da bol pomaže, logično… Ali čini mi se da baš taj razlog što su radile svojim tempom daje tim ženama olakšanje i osjećaj da stvarno mogu proći finish liniju.

Uz to, kada je trening bio intenzivniji, zabrinuto ili frustrirano osjećalo se 34% žena starijih od 45 godina, naspram 6,9% onih mlađih.

Intenzitet, dakle, nije problem. Kruti i žestoki doskok jest.

Za dane kada tijelo traži nešto mekše, dobro dođe i pet vježbi istezanja za bolju fleksibilnost, a za one kada ima snage, vježbe za jačanje muskulature cijelog tijela.

5. Jer teretana tijekom cijele godine nije sitniš

Ovaj razlog moram uvesti s oprezom, jer je jedini od pet koji nisam mjerila u svojoj anketi. Nisam postavila pitanje o troškovima, pa nemam postotak koji bih vam ponudila. Ali ga čujem stalno, u porukama, u komentarima i u razgovorima, i bilo bi glupo praviti se da ga nema.

Računica je otprilike ovakva. Mjesečna članarina u hrvatskim fitness centrima danas se, ovisno o gradu i paketu, kreće otprilike od 30 do 100 eura. Ako ste početnica i želite da vas netko vodi kroz prvih nekoliko mjeseci, sat s osobnim trenerom stoji dodatnih petnaest do tridesetak eura po treningu, ovisno o centru.

Zbrojite li to kroz godinu, dobijete iznos koji vas za godinu dana može odvesti na prekomorsko putovanje (pa i dva).

Online programi tu nude drugačiju kombinaciju. Dobijete vodstvo kroz sam trening, dakle netko vam govori što radite i zašto, ali za osjetno manji iznos. Moj izazov bio je besplatan, što je krajnost, ali i mnogi plaćeni online programi koštaju manje od jedne mjesečne članarine.

Ovdje ne želim reći da je teretana loš izbor. Ona nudi opremu, društvo i strukturu koje kod kuće teško dobijete, a za nekoga je odlazak tamo upravo ono što ga natjera da ode.

Poanta je zapravo jednostavnija. Kad se gleda cijela godina i različiti profili žena, onda je logično za shvatiti da tražimo razne varijante aktivnosti. Nekoliko mjeseci u dvorani, nekoliko mjeseci kod kuće, ljeti šetnja i plivanje.

Uvijek trubim (kao pokvareni radio) da se trening i aktivnost trebaju prilagoditi vašem životu, a ne obrnuto! Volim misliti da smo aktivne da bi bolje živjele i da upravo tu trebamo pronaći vrijednost treninga kod kuće.

Što na kraju od svega ostaje

Kad zbrojim tih pet razloga, dobijem sliku žene koja je bliže stvarnosti.

Žena koja vježba kod kuće ima 20 minuta jer treba pokupiti i dijete iz vrtića. Voli otići i na kavu, s obitelji, u shopping, pa i odgojiti to dijete…

Ona nosi svoje poteškoće i zbog njih ne odustaje nego traži rješenje, za razliku od uvriježenog općepoznatog stava da nam samo treba voljno uho…

Ona ima svoje dostojanstvo i želi učiti pokret tamo gdje se osjeća sigurno.

Da, i pazimo na to gdje nam cure novčanice.

Sve su to razumni razlozi, a ne izgovori.

Ono što me u ovim podacima najviše ohrabrilo jest to da su te žene svejedno DOŠLE DO KRAJA. Bez idealnih uvjeta, bez opreme, između posla i obitelji, i bez razlike u odnosu na one koje treniraju godinama.

Cijelo istraživanje, s metodologijom, grafovima i popisom svih ograničenja, možete pročitati ovdje. Objavila sam i one brojke koje mi ne idu u prilog, jer izvještaj koji prikazuje samo lijepe podatke nije izvještaj nego oglas.

A ako tražite gdje početi, u rubrici Pokret i Forma Suvremene žene ima dosta materijala za prvi korak, kao i tekst o tome kako tjelovježba djeluje na zdravlje uma i tijela, što je onaj dio priče koji se najviše se osjeti.

Antonia Kovačević, fitness trenerica i magistra nutricionizma. Vodi BlissFit, platformu za vježbanje kod kuće namijenjenu ženama iz regije, i organizira besplatne fitness izazove. Video treninge za sve razine objavljuje na YouTube kanalu BlissFit by Antonia.