Sedam smrtnih grijeha – Neumjerenost u jelu i piću

0

Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost.

Prvi put kada učinimo nešto s popisa grijeha, spustimo glavu među ramena očekujući pljusku s nebesa. Ona ne stiže. Drugi put smo malo smjeliji i svaki put taj grijeh radimo sve smjelije i smjelije. Dok se na kraju ne uvjerimo da nas nitko neće kazniti zbog toga. Pogrešno zaključujemo da nas Bog kažnjava munjom s nebesa.

Istina je da kazna ne dolazi izvana. Kažnjavamo sami sebe činjenjem onoga što je prozvano grijehom.

Znaš li što je hedonizam? Jesi li ikada uzeo riječnik i potražio tu riječ?

Hrvatski leksikon nudi ovo značenje: hedonizam (od grč. hedonê: užitak, naslada), filozofski smjer u etici po kojemu je užitak temeljno načelo djelovanja i prosuđivanja; ekstremni oblik eudajmonizma.

Nitko ovdje ne spominje prejedanje i opijanje iako pod hedonizam najčešće trpamo upravo to. Pa zašto je ovaj grijeh toliki grijeh? Zato jer neumjerenošću u jelu i piću činimo puno protiv sebe. Prvo što podsvjesno činimo prejedanjem je pokušaj osiguravanja dovoljno hrane za budućnost kako se ne bi dogodilo da budemo gladni kroz neko vrijeme. Ako želimo sigurnost mi smo u strahu. Ako se bojimo, naš život ne može biti ispunjen.

Neumjerenošću u jelu i piću kažnjavamo prvenstveno svoje tijelo. Ono nije stvoreno za tolike količine hrane. Posebno ne za tolike količine alkohola i šećera. Nekada je hrana bila manje dostupna, šećer je postojao samo u voću kojega nije bilo uvijek. Tada nije bio problem ne jesti previše, bilo je puno teže prejedati se. Onda smo postali sposobniji. Uspjeli smo proizvoditi više nego nam je potrebno. Uspjeli smo skladištiti. Sve smo učinili kako bismo imali obilje svega. Na prvi pogled, to bi trebalo biti pozitivno, no nekako smo uspjeli to okrenuti u negativno. Ova vrsta obilja nas ubija zato što naša svijest nije pratila razvoj civilizacije. No dobro, za prolivenim mlijekom se ne plače.

Što učiniti sada? Kao i uvijek, krenimo s uspostavljanjem ravnoteže. I opet od malih stvari. Postupno počnimo izbacivati iz života ono nepotrebno. Nešto će ići lakše, nešto teže. Zato probajte kod odbacivanja jedne vrste „hedonizma“ umjesto toga ubaciti nešto što je istinski hedonizam.

Sjećam se crtića s mišem koji je bio sjajan kuhar. Naučio me je jednu važnu stvar o uživanju. Količina je manje važna. Bolje je uživati duže u malo nečega jako finoga, doživjeti to cijelim svojim bićem, nego bez bilo kakvog osjećaja trpati u sebe velike količine nečega što tek na kratko doživimo. Način na koji uživamo u nečemu je jako važan. Možda čak ni ne moraš promijeniti ono u čemu uživaš nego samo način na koji u tome uživaš. Pitaj se na kraju zašto to radiš. Osjećaj pripadnosti je činitelj koji nas može usmjeriti u pogrešnom smijeru. Ako ne popijem s ekipom, što će misliti o meni? Hoću li i dalje pripadati ekipi? Izdaješ sam sebe zbog straha da ne ostaneš sam. Da ne budeš odbačen i zbog toga stvaraš i njeguješ pogrešnu sliku o sebi dok i sam ne počneš vjerovati u nju.

Neumjerenost u jelu i piću je postala društveno prihvatljiva, čak i poželjna. No, to je smrtni grijeh. Jer te oslabljuje, čini te ovisnim. Nemoćnim. Tvoj život nije onakav kakav bi trebao biti jer ne možeš učiniti puno toga što bi trebao moći. Sve si slabiji. Pogledaj ljude oko sebe. Izgledaju nezdravo. Sve se teže kreću. Previše je mladih ljudi koji bi trebali biti u najboljim godinama, a umjesto toga su sami sebe pretvorili u poluinvalide.

Gledam ženu u pedesetim godinama. Parkirala je na pogrešnom mjestu. Ima previše kilograma. S mukom izvodi svaki korak. Ona ne može parkirati sto metara dalje i prošetati do automobila. To je za nju nemoguća misija. Toliko da će riskirati dobivanje kazne zbog pogrešnog parkiranja. Premlada je da bi bila tako nemoćna. Živi li ta žena život? Ne. Ona više nije živa onako kako bi trebala i mogla biti. Jer ne može prestati činiti smrtni grijeh neumjerenosti u jelu i piću. Zašto je ovaj grijeh tako zarazan i uobičajen? Zato što daje instant-zadovoljstvo. Da bismo osjetili zadovoljstvo ne moramo gotovo ništa učiniti, a zadovoljstvo je trenutno. I sasvim je u redu uživati u hrani. No, imaj mjeru. Nedostatak mjere pokazuje da je problem dublji nego što se čini. A njegovim izbjegavanjem on neće nestati. Odaberi život i oslobodi se smrtnog grijeha neumjerenosti u jelu i piću.

Foto: Pixabay

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.