Nismo svi isti…

0

Jeste ju dočekale? Napokon!

Nismo svi isti…

Ovo je fraza koja mojim prijateljicama ide strašno na živce. Uglavnom zato što je često koristim i zato što je istinita. Toliko su mi se puta zaprijetile da će mi napraviti majicu s tim natpisom, ali ja i dalje nosim onu s natpisom: „Sva sam si nekak’ u PM, ali sa šljokicama“. I da ih ovim putem izazovem, JAVNO obećavam da ću tu majicu, ako mi ju ikad naprave u veličini koja meni odgovara, nositi na SVE promocije svoje knjige u idućih godinu dana. Aj da vas vidim sad, mustre jedne.

 

Nismo svi isti

Nismo svi isti i hvala Bogu da je tako. Bez obzira koliko ja za sebe mislim da sam divna, i da bi svijet bez mene bio tužnije mjesto, nisam tolika narcisa da mislim da bi svi trebali biti kao ja. Zamislite si svijet u kojima su svi ljudi isti. Zamislite da nema kreativaca, znanstvenika, umjetnika, različitih zanimanja, da nema ljudi otvorenog srca, da nema zlica, da nema rasa, vjera, mršavih, debelih, visokih, niskih… Bio bi to svijet robota, istomišljenika i ne bi dugo trajao.

U mojim očima ta raznolikost daje ljepotu životu. Kroz te raznolikosti učimo i dobijemo uvid u tuđe načine shvaćanja. Mogućnost da vidimo i drugi kut gledanja na istu stvar. To je ljepota. Onaj trenutak kad shvatiš da vaš predmet rasprave nije samo onakav kakvog ga vi vidite, već da ima više lica, predivan je trenutak spoznaje. Barem meni.

Evo vam recimo situacija iz jedne od prijašnjih kolumni, meni osobno najdražoj – Od Sarajeva su ljepše samo Almirine hurmašice.

Ja sam inače osoba koja je u stanju izazvati svakoga da napravi bilo kakvu akciju, ako smatram da će se nakon toga dobro osjećati i ta osoba, ali i ja. Tako je bilo recimo sa Almirinim hurmašicama.
Netko drugi bi na to gledao i mislio si:
„Ma zamisli ti nju kak žica hurmašice“ ili:
„Vidiš kak je dovela ženu u neugodan položaj“ ili
„Hurmašice, baš joj još kila treba.“

Kužite? Svaka u svojoj glavi vrti svoj komentar, svoj kut gledanja. Uglavnom su to komentari kojima opisujemo svoje osjećaje prema toj temi.



I tu smo zaokružili priču. Osjećaji, emocije, naučeno, ožiljci i rane. Nismo svi istim putem hodali, ne znamo svi koliko boli gubitak, koliko boli ljubav, koliko snage daju leptirići u trbuh, koliko ubije mamurluk ili koliko boli kad nekog voliš, a on tebe ne. Ne možemo sve to znati, jer nismo sve to prošli. I zato, nemamo pravo upirati prstom u druge i govoriti: Ja bi to drugačije! On to krivo radi!

E pa varaš se, jer ne znaš zašto je on to napravio, kojim je putem hodao, koliko ga je koštalo, što je izgubio, a što dobio putem. Dakle – NISMO SVI ISTI!

I varaš se zato što su te hurmašice bile najbolji kolač koji sam ja u svom životu probala, a probala sam ih puno!

Ovo sam morala napisati da ne objašnjavam ljudima više zašto tako često koristim ovu frazu, jer nemaju svi živaca, takta, mašne i celofana da objasne DA NISMO SVI ISTI, kao što sam divna i taktična ja.

Voli Vas Vaša narcisa Nevena

Nevena Skočić

Autorica: Nevena Skočić
Spisateljica, kolumnistica

Share.

Comments are closed.