Kako dalje kad se nađete u močvari problema

0

Slušam ovih dana rasprave oko svega i svačega. Ponekad mi se čini da živimo u državi u kojoj vlada pravilo dajmo ljudima kruha i igara neka se zabavljaju. I onda kada se netko od te mase usudi upitati, pobuniti ili ne daj Bože izboriti za sebe bit će od te iste mase napadnut i zgažen.

 

Eto takvi smo mi postali ljudi – sebični, samovoljni i naprasiti. Možda je tome tako jer većina nas pliva u močvari različitih poteškoća.

U moru svakodnevnih obaveza susrećemo se s različitim problemima i ponekad velikim patnjama. To su oni trenuci koji nam izgledaju poput močvare beznađa, trenuci u kojima se osim nagomilane tuge i očaja ne vidi nitko i ništa.

U takvim situacijama često se prepuštamo očaju. Samosažaljenje je jedini kompas kojeg pojedinci koriste kako bi drugima verbalizirali svoju patnju.

Ima ljudi koji su naučili nositi se sa svojom patnjom. Prošli su najgora moguća životna iskustva, ali dalje žive. Pitam se zašto? To su oni veliki, a nama tako strani ljudi koji svoju patnju nose kao svoj osobni križ i unatoč težini križa imaju otvorene ruke kako bi druge prihvatili kada posustanu.

Oni su učili iz dana u dan da se trebaju okrenuti drugima ne dopuštajući da ih patnja slomi i odvoji od ostalih.

Oni znaju što je sloboda izbora u pravom smislu. Oni ne razmišljaju zašto im je život donio toliko boli, zašto se to njima dešava, zašto baš oni moraju nositi taj teret. Njihova su promišljanja drugačija. Usredotočeni su samo na jedno; na razmišljanje što mogu učiniti s tom patnjom.

Mogu oplakivati sebe, biti depresivni, jalni na druge koji nemaju problema ili učiniti nešto za druge. Tako lakše podnose svoju osobnu patnju i gubitak. Život nije nešto što se podrazumijeva, život je dar koji traži zahvalnost i širokogrudnost.

Na žalost, u našem vremenu zahvalnost i širokogrudnost su postali sinonimi za naivne i glupe pojedince koje svijet naziva budalama.

 

Share.

About Author

Doc. dr. sc. Dubravka Šimunović

Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1988. godine zaposlena je na Zdravstvenom Veleučilištu u trajnom zvanju profesor. Stručni interes usmjerila je na očuvanje mentalnog zdravlja u svim dobnim skupinama. Kao redovni profesor na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu izvodi nastavu za potrebe nekoliko Studija. Kao vanjski predavač održava nastavu na Sveučilištu u Zagrebu i Osijeku. Nositeljica je strukovnih kolegija za potrebe izvođenja nastave na Visokoj školi u Prijedoru. Uz kongresna priopćenja na tuzemnoj i inozemnoj razini jedno je vrijeme aktivno sudjelovala kao predavač na međunarodnom projektu iz mentalnog zdravlja za potrebe edukacije zdravstvenih djelatnika u Bosni i Hercegovini. Na jednoj od radijskih stanica uređuje i vodi emisiju iz područja javnog zdravstva. Tijekom 2019. diplomirala je iz područja logoterapije i egzistencijalne analize.

Comments are closed.