U svijetu u kojem se zdravlje često svodi na brojke, nalaze, lijekove i brze savjete, dr. Meri Bura donosi drugačiji glas – glas koji nas poziva da stanemo, udahnemo i napokon poslušamo vlastito tijelo. Prepoznata po svojoj posvećenosti holističkom pristupu zdravlju, dr. Bura nas podsjeća na jednostavnu, a toliko zanemarenu istinu: ne možemo biti u potpunosti zdravi ako ne poznajemo vlastito tijelo.
Kad govorimo o zdravlju, najčešće pomislimo na prehranu, tjelovježbu ili možda nasljedne faktore. No, dr. Meri Bura ukazuje na dublje razumijevanje: naše tijelo nije samo mehanizam, već živo biće koje priča priču o svakom našem odnosu, emociji i reakciji. Ako ne razumijemo tu priču, ako ne znamo čitati signale vlastitog tijela, zdravlje nam može ostati nedostižan ideal. U razgovoru s dr. Burom otkrivamo zašto je istinsko zdravlje nemoguće bez poznavanja sebe – i kako svaki korak prema sebi postaje korak prema snažnijem, zadovoljnijem životu.
Povodom njezinog nadolazećeg programa Holistički odmor BURA u Šibeniku, razgovaramo zašto je upoznavanje svoga tijela prvi korak prema istinskom zdravlju (ključ zdravlja), što sve otkrivamo kroz psihosomatsku dijagnostiku i zašto su “debeli živci” novi ideal modernog života.
Upoznavanje vlastitog tijela početna je točka zdravlja
Za dr. Buru, zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već duboko razumijevanje vlastitog tijela i njegovih reakcija. Naglašava važnost svjesnosti o svojoj startnoj točki – gdje smo, u kojim smo trenutno okolnostima, s čim i s kim smo okruženi, kakva je naša psihosomatska struktura, tj. konstitucija. Jer bez nje, kako kaže, “čeka nas samo niz nasumičnih eksperimenata koji će nas iscrpiti, ukrasti nam vrijeme i snagu, vratiti nas na početnu poziciju iz koje želimo izaći.”
Glavna karakteristika tijela je da se želi vratiti na početno stanje, tzv. rebound efekt. Psihosomatska konstitucija je podsvjesno šefovanje od šefa čija je uvijek zadnja. Nitko ama baš nitko ne pobjeđuje podsvijest. A podsvijest, tj. naša psihosomatska konstitucija, odlučuje o najvažnijoj stvari, a to je kako ćemo reagirati.
Kako ćemo reagirati na partnera (kojeg doživljavamo/očekujemo kao izvor sigurnosti ili izvor ljubavi ili izvor zabave…), kako ćemo reagirati na šefa na poslu ili suradnike (od kojih očekujemo lojalnost, pomoć, suradnju…), na prijatelje (od kojih očekujemo iskrenost, lojalnost, pomoć…) ili na slučajne prolaznike (od kojih očekujemo barem pristojnost u ophođenju).
Očekivanje govori o našem životu
Dr. Bura objašnjava kako je naše očekivanje mnogo više od puke želje za ishodom – otkriva čitavu našu životnu priču. Naše očekivanje govori o cijelom našem životu, o tome što smo do sada doživjeli i kako smo se s time nosili.
Dodaje da, ovisno o našoj emocionalnoj zrelosti i iskustvu, možemo reagirati na više razina – ili kao odrasla osoba koja analizira činjenice i donosi odluke u svoju korist, ili kao dijete koje je emotivno vezano i sklono razočaranju, ili kao turbo ambiciozni očekujući stalni napredak, ili očekujući ljubav i podršku od svih, ili očekujući da nam se svi dive… No, u pozadini je uvijek ista potreba – zadovoljiti unutarnji osjećaj sreće. Ako se to ne dogodi, gubimo energiju, strukturu, snagu – i zdravlje.
Zato je, kaže, nužno poznavati početnu točku vlastite psihosomatike. Reakcija naše psihe i našeg tijela mora nam biti jasna prije svake terapije. Moramo znati što je u podlozi problema i moramo znati slijed kojim liječimo, jer postoje slojevi koji se liječe. Liječimo li strah od neuspjeha ili liječimo mokraćni mjehur? Usput rečeno, ovo dvoje je povezano. U medicini se ta dijagnoza zove neurogeni mjehur – dakle često mokrenje kojem se ne zna uzrok. Zna se uzrok ako se zna psihosomatska konstitucija.
Na programu „Bura“ dijagnosticiramo za svaku osobu psihosomatsku konstituciju kako bismo znali koja nam je početna točka, ali i mnogo više. Osim početne točke, u ovoj dijagnozi saznajemo što možemo mijenjati kod sebe, a što ne možemo – a to je na kraju ključno za svaku terapiju.
Zašto “rad na sebi” nije dovoljan?
Rad na sebi je uglavnom jedna moderna kategorija koja je izlika za lijenost, neodlučnost, nedostatak hrabrosti, neznanje. Tzv. rad na sebi se svodi na čitanje zabavnog sadržaja, pohađanja zabavnih radionica i na kraju skupljanje gomile informacija koje laik ne može povezati (a to je najvažniji dio) i koje ga još više zabetoniraju u početnoj poziciji. Nakon nekog vremena, slijedi frustracija i traženje „nove“ metode za rad na sebi.
Najbrži način rada na sebi je promjena okoline. Od malih do velikih koraka. Od ljudi do grada. Da bi se netko ohrabrio za takav korak, potrebna je jasnoća o svemu što se dešava u životu te osobe. Od početne pozicije – s čim raspolaže, do jasnog cilja – kamo ide. Ciljevi se postavljaju u točno određenim životnim razdobljima, a van toga je postavljanje ciljeva štetan događaj.
Što psihosomatska dijagnostika otkriva o nama?
Uglavnom su to one „aha“ reakcije. To je, opet kažem, onaj zabavni dio. Ali, ključni sljedeći korak je povezivanje aha stanja s realnim životom – jednostavno objašnjenje kako je to povezano s problemom osobe i još jednostavnije objašnjenje što dalje raditi.
Početak tog daljnjeg rada je ključan, a za taj dio je potrebna volja, stručna podrška, motivacija. I ono što će dati vjetar u leđa – znanje. Naglašavam znanje koje sve povezuje.
Kako njegovati “debele živce”?
Ono sto čini naš identitet su naše reakcije. Možemo se boriti, tj. izboriti, možemo bježati, izbjegavati ili odugovlačiti, a možemo se i zamrznuti, tj. strahovati. Sve to može izazvati npr. nesanicu ako je snažno izraženo. To se rješava jedno po jedno, tj. jedna po jedna situacija u životu, kako bismo naučili i tijelo i glas na novu reakciju.
Tijelo je brže od mozga i govora, zato moramo vježbati i tijelo i glas.
To ćemo učiti na programu „Bura“. Da imamo debele živce – da reagiramo u skladu sa sobom i svojim zdravim očekivanjima.
Kako prepoznati trenutak kada tijelo vapi za promjenom?
Može početi s prehladama, nesanicom, umorom, a završava s iscrpljenošću, povećanim masnoćama, visokim tlakom, migrenama, celulitom, debljinom, nezadovoljstvom, karcinomom.
Holistički odmor BURA spaja dijagnostiku, terapiju i umjetnost
Umjetnost je kreativna. Prava umjetnost dolazi iznutra. Ona nije eksperimentalna. Prava, vrijedna umjetnost brzo nađe svoj put. Kod nje je mnogo duži proces traženja u sebi, kako ona izgleda, nego rada na njoj. Jer ona dolazi iz srca, iz instinkta. Umjetnik duboko u sebi ima sliku, osjećaj, zvuk i to samo prenese (ako ima hrabrosti) na van. Onda se tome divimo, ono baš divimo – gledamo, slušamo, uživamo, osjećamo se živi, osjećamo život – to svi volimo.
Ako umjetnik nema doticaj s unutrašnjim dijelom sebe i prije nego kreira svoje djelo nema u sebi sliku, zvuk, jasnoću djela koje treba „roditi“, onda je to umjetničko djelo nečije eksperimentiranje na platnu, škrabotina, dosada, bezličnost, gubitak vremena, promašaj. Pravi slikari nacrtaju remek djelo u dva poteza. Jer su povezani. Imaju link koji povezuje njihovu unutrašnjost (čarolija života, duh) i njihovo djelo koje javno pokazuje što je život!
Zato u programu Holistički odmor BURA spajamo terapiju, dijagnostiku i umjetnost. Jer cilj nam je da polaznice nauče komunicirati životno sa životom i da se „presele“ tamo gdje ima života kako bi bile zadovoljne sa sobom i svojim životom.
Kako pokret, ples i disanje iscjeljuju reakcije koje nas drže zarobljenima?
Svi prolazimo kroz traume, bile one velike ili male. Nekome može biti velika dnevna trauma ako ga šef kritizira ispred kolega. Isto je i u školi. Tijelo se stisne od stresa, protok kisika i energije se reducira. Smanjeni protok kisika izaziva bol. I ako je tako svaki dan, zbog ovog ili onog – ako ne znamo odreagirati – a to znači obraniti svoj integritet i ostati opušteni i prijateljski prema okolini – mi smo u stresu.
Stres je nepokretnost, ritam koji je neujednačen. Drhtimo, uznemireni smo, živčani, nemirni, neprotočni. Za liječenje je potreban strukturiran ritam – srca, disanja, pokreta, govora – kako bismo izliječili visoki tlak, drhtav govor, neujednačeno disanje, neatraktivan hod.
Kroz ples, vježbe disanja, kroz pjevanje i somatske vježbe za mišiće, radit ćemo svaki dan na programu da se osjeti razlika, poveća protočnost (tijela i govora) uz jasna objašnjenja na radionicama i predavanjima.
Granica između prihvaćanja sebe i potrebe za promjenom
Nije moguće promijeniti svaki aspekt našeg bića. Kako prepoznati granicu između prihvaćanja sebe i potrebe za promjenom?
Dobro pitanje. Već kod male djece možete vidjeti razlike, unutar iste obitelji – to je taj nepromjenjivi dio, zovemo ga i arhetip. Svakoj polaznici ćemo odrediti arhetip. Arhetipsko ponašanje se sastoji od sklonosti – one ostaju iste cijeli život. Također, neka djeca su tjelesno jača, neka slabija. Njihove kosti, zglobovi, oblik glave ne mogu se mijenjati. Određeni oblik glave, zglobova, kostiju nosi i određene reakcije tijela, kože, probave.
Sve navedeno je nepromjenjivo.
Promjenjiva je hrabrost i strah. A ona ovisi o osjećaju sigurnosti i znanju. Sigurnost i znanje ovise o svjedoku koji to gleda i podržava – to može biti stručnjak, može biti prijatelj, može biti mama. Da bi se bilo što promijenilo, moramo imati svjedoka. Zato su neka djeca postigla izvanredne rezultate – zbog svojih roditelja, trenera, učitelja. Kostelići su najbolji primjer. Ante Kostelić je čarobnjak koji je znao iz svog unutrašnjeg fokusa izgraditi snagu, hrabrost i motivaciju svoje djece iz kojih je tada izašao talent i izvedba. Izvedba je hrabrost.
Prije nego je možemo učiniti uspješnom bez podrške, potreban je niz pokušaja s podrškom i prisutnošću osobe s kojom osjećamo sigurnost. Oni koji vjeruju u Boga su u prednosti jer Bog je uvijek tu.
Kakvu vrstu promjene kod sudionica priželjkujete nakon završetka programa?
Očekujem, kao prvo, da će se osnažiti u startnoj poziciji – da će znati gdje su, tko su i da će imati jasnu perspektivu. Uz to, dobit će jasnoću unutar tijela i naučit će kako mogu koristiti svoje tijelo za rješavanje akutnog i kroničnog stresa što je učinkovitije i zabavnije nego rad na mislima. Studijama je utvrđeno da je razgovaranje o traumi, o lošim odnosima s roditeljima ili inima donosi štetu za psihofizičko zdravlje i životnu motivaciju.
Dakle, u pokret! U pokretu je život. Mijenjaj i prilagođavaj se, ali uvijek iz iste točke, iz baze usred sebe koju izgradiš u jasnu strukturu.
Koji su najveći neprijatelji ženskog zdravlja u suvremenom svijetu?
Žene same sebi i njihovi životni izbori: posla, partnera, grada u kojem žive, dnevnog ritma. No njihovi izbori nisu njihovi izbori jer izbore radi podsvijest. Zato na „Buri“ radimo upravo na tome, na podsvjesnim reakcijama tijela koje donose reakcije okoline na nas i izgrađuju naše nove reakcije, a objašnjavamo koje nas učvršćuju u starima.
Najljepši je osjećaj lakoće u tijelu, bez napetosti, bez uznemirenosti ili bez iscrpljenosti.
To je polazna točka, tijelo, osjećaj unutar tijela. Kad izađeš s masaže, lakša si, letiš. Tako se treba osjećati unutar svog tijela stalno, a onda je sve drugo moguće kako te volja. S bolnim vratom, migrenom, stisnutom čeljusti, namrštenim licem, bolnim zglobovima… to nije moguće. Tijelo je prvi korak za liječenje svake boli, bolesti, simptoma – bio on psihički ili fizički.
Poruka za žene koje osjećaju da su “izgubile kontakt” sa sobom
Sa znanjem i osjećajem sigurnosti može se oživjeti i mrtva nada. To ćemo upravo dati ženama na programu u Šibeniku od 19. do 22. lipnja. Program je za sve žene koje vole plesati, vježbati i učiti o tijelu. Detaljnije o programu pročitajte na linku Sve o tijelu.
Moja je poruka da dok god ste živi imate svoje tijelo na raspolaganju da s njim radite što želite. To je jako dobra vijest.
Kao što bi naša draga Gabi otpjevala Sve gasne, samo gori nada.
Napomena: Intervju sadrži promotivne elemente
