U ljudskoj prirodi je utkana potreba za stvaranjem, postignućima, kreativnim izražavanjem, pomicanjem vlastitih granica i napredovanjem. Dobro se osjećamo kad radimo nešto smisleno, stječemo nova iskustva, rastemo kao osoba i doprinosimo zajednici u kojoj živimo. Grit je tajna snaga koja značajno povećava šanse da naše ambicije pretvorimo u stvarni uspjeh.
Iskustvo življenja samo po sebi je svakodnevni izazov. Od rođenja i tijekom djetinjstva neprekidno usvajamo nova znanja i vještine da bismo se osposobili za samostalan život u odrasloj dobi. Tada se nastavljamo mijenjati da bismo se što spretnije i sretnije prilagodili životnim okolnostima, ali i sami stvarali okolnosti koje želimo.
Grit: Tajna uspjeha koji traje, ne samo danas
Već se desetljećima provode psihologijska istraživanja koja pokušavaju odgovoriti na pitanje što nam je potrebno za postizanje uspjeha u životu. Također, u kolikoj mjeri naša učinkovitost i uspješnost ovisi o urođenim sposobnostima, temperamentu i talentima, a koliko o ulaganju vremena i truda u usvajanje novih i unaprjeđenje postojećih znanja i vještina.
U sklopu izrade svoje doktorske disertacije, američka psihologinja Angela Duckworth 2004. godine započela je istraživanja čiji je cilj bio otkriti koji psihološki čimbenici, osim kognitivnih sposobnosti (inteligencije), predviđaju uspjeh u zahtjevnim okolnostima. Ispitanici su joj bili kadeti na Vojnoj akademiji SAD-a u West Pointu, učenici koji su sudjelovali na natjecanjima pravopisa (National Spelling Bee), studenti i odrasle osobe različitih zanimanja.
Povezano: Svi mi posjedujemo priču: tvoja strast već je tu, tvoja priča već je tu, počni tragati
Možemo li uspjeti i bez talenta?
Njihovi rezultati prvi put su objavljeni 2007. godine u znanstvenom časopisu Journal of Personality and Social Psychology u članku naslovljenom „Grit: Perseverance and Passion for Long-Term Goals” i upućuju na zaključak da je ono što predviđa uspjeh pojedinca kombinacija strasti i ustrajnosti usmjerena prema dugoročnim ciljevima unatoč preprekama na koje će nailaziti u njihovu ostvarenju. Ovu kombinaciju osobina A. Duckworth naziva engleskom riječi „grit“ koja bi u hrvatskom jeziku odgovarala riječima poput ustrajnosti, odlučnosti ili htijenja.
Dakle, za dugoročan uspjeh nisu nam dovoljne urođene sposobnosti, talenti ili olakotne okolnosti koje nazivamo srećom, nego posvećenost kretanju naprijed prema željenom cilju, čak i kad se suočimo s preprekama, neuspjehom ili gubitkom motivacije.
Rađamo li se s gritom ili ga gradimo?
U kontekstu grita, strast se odnosi na dosljednost interesa i želja, odnosno dugoročnih ciljeva koje imamo tijekom vremena. Ustrajnost uključuje postojanost i predanost aktivnostima i djelovanju koji nas približavaju ostvarenju tih ciljeva kroz vrijeme. Strast prema nekom cilju bi se trebala temeljiti na smislu koji on ima za nas i u kojoj mjeri pridonosi općem smislu našeg života. Ipak, provedena istraživanja pokazuju da se ustrajnost u djelovanju prema ostvarenju cilja pokazala važnijim prediktorom uspjeha od strasti koju osjećamo prema njemu i objašnjava zašto neki ljudi unatoč prosječnim sposobnostima postižu izvanredne rezultate.
Ne treba žuriti, ali ni posustajati.
Johann Wolfgang von Goethe
U čemu je grit bolji od inteligencije, sreće i talenta?
Psihologijski konstrukt grita se može smatrati univerzalnom pojavom u ljudskoj populaciji s mogućim varijacijama u stupnju učinkovitosti predviđanja uspjeha ovisno o specifičnim karakteristikama promatrane skupine i okolnostima u kojima njeni pripadnici djeluju. Također, pokazalo se da razina grita ne ovisi o spolu i kognitivnim sposobnostima pojedinca, ali ima tendenciju rasti s dobi. Za pretpostaviti je da kao odrasle osobe s određenim životnim iskustvom bolje poznajemo sebe i svoje prioritete.
Iako postoji sklonost da se na grit gleda kao na novootkrivenu osobinu, dovodi ju se u usku vezu s s drugim već postojećim psihološkim konstruktima poput savjesnosti i nade.
Savjesnost je osobina ličnosti koja opisuje tendenciju pojedinca da bude organiziran, pouzdan, discipliniran, ustrajan i orijentiran na postignuća. Jedna je od pet temeljnih crta široko prihvaćenog petfaktorskog modela ličnosti (engl. Big Five) i spada među najdosljednije prediktore uspjeha, odgovornosti i samodiscipline u psihologiji ličnosti.
Nada je konstrukt koji je 1991. godine psiholog Charles R. Snyder objasnio kao vjerovanje da se željeni ciljevi mogu postići primjenom vlastitih sposobnosti i strategija. Drugim riječima, nada znači vjerovati da postoji način da nešto postignemo i da smo sposobni pronaći ga te uključuje aktivno traženje rješenja i samomotiviranje, a ne pasivno čekanje boljih okolnosti.
Povezano: Tajna osobnog uspjeha: Ustrajnost ili strast?
Grit u svakodnevnom životu: Kako ga razviti?
Dva glavna elementa grita, strast i ustrajnost, podsjećaju na konstrukte iz nekih drugih poznatih psihologijskih teorija. Element strasti ima puno sličnosti s intrinzičnom motivacijom iz teorije samoodređenja (Deci & Ryan, 1985.) koja objašnjava da su ljudi ustrajniji kada rade nešto što je za njih smisleno i važno nego kada ih očekuju vanjske nagrade.
Ustrajnost, pak, onako kako je objašnjena u sklopu grita, ima puno toga zajedničkoga s konstruktom razvojnog misaonog sklopa psihologinje Carol Dweck (iz 2006.) koji se odnosi na uvjerenje da se trenutne sposobnosti i rezultati mogu unaprijediti ulaganjem dodatnog napora, učenjem i vježbanjem te konstruktom samoučinkovitosti psihologa Alberta Bandure (iz 1997.) koji se temelji na uvjerenju da smo sposobni svojim djelovanjem povećati vjerojatnost željenih ishoda.
Motivacija se često poveća nakon što počnete djelovati. Poanta je da se ne trebate pitati kako povećati svoju motivaciju, nego kako početak djelovanja učiniti što lakšim.
James Clear
Grit se na kognitivnoj razini odražava u jasnoći ciljeva i dugoročnom planiranju. Na emocionalnoj razini u dobroj regulaciji neugodnih emocija i izraženoj otpornosti na frustraciju. Osobe koje posjeduju grit gaje strast i intrinzičnu motivaciju za ono čime se bave. Njihovo ponašanje karakterizira sposobnost samokontrole i odgode zadovoljstva. Drugim riječima, u stanju su ustrajati u nekoj aktivnosti iako nikakva vanjska nagrada nije na vidiku te izbjeći stanje sagorijevanja, odnosno gubitka motivacije jer ono što rade za njih ima smisla.
Kada je pametno odustati – a kada se isplati “gristi dalje”?
Upravo je pronalaženje smisla prvi preduvjet za razvijanje grita. Kad biramo ciljeve koji za nas imaju smisla onda nam je lakše biti posvećen njihovu ostvarenju – čak i kad ono dugo traje.
Na smisleni cilj se nadovezuje usvajanje stava da je neuspjeh dio puta prema tom cilju i da iz pogrešaka možemo naučiti kako biti bolji i učinkovitiji u budućnosti. Neuspjeh nije kraj priče nego samo jedan od prolaznih obrata u njenoj fabuli.
Treći korak u razvoju grita predstavlja dosljedno poduzimanje malih akcija umjesto čekanja da budemo motivirani i spremni za velika djela.
Konačno, grit održavamo i jačamo u okruženju koje podržava kulturu ulaganja truda i vrednovanja procesa, a ne samo rezultata. Da bismo za sebe stvorili takvo okruženje moramo se povezati s ljudima koji i sami njeguju te vrijednosti.
Da bi kombinacija strasti i ustrajnosti koja grit čini našim moćnim resursom u ostvarivanju ciljeva i postizanju uspjeha uvijek bila u službi naše dobrobiti mora biti kontinuirano popraćena samorefleksijom i samosvijesti.
U ostvarivanju dugoročnih ciljeva u koje ulažemo puno svojih resursa dobro je imati kontrolne točke u vidu redovitog propitkivanja o važnosti i smislenosti cilja i njegovoj eventualnoj potrebi da ga prilagodimo nekim novonastalim okolnostima, a ponekad i odustanemo od njega. Na taj način se osiguravamo da ne ustrajemo u nečemu čije ostvarenje neće donijeti dodanu vrijednost u naš život.
Jednako kao što su istraživanja pokazala da je važno ustrajati na putu do cilja, čak i kad je on vrlo zahtjevan, tako njihovi rezultati sugeriraju da je za očuvanje mentalnog i fizičkog zdravlja važno i razlikovati koji ciljevi u kojem trenutku zaslužuju našu nepokolebljivu ustrajnost.
Povezano: Kako održati ravnotežu među ciljevima u životu
