Važnost oca u odgoju djeteta

0

Napisano je mnogo istraživanja koja se bave utjecajem majke na razvoj djeteta, no rijetko se govori o emocijama, učenjima i iskustvima koja djeca primaju od oca, čija je uloga u ranom djetinjstvu jednako važna, iako je majčina uloga češće u središtu pažnje.

Možda je razlog tome činjenica da se žene tijekom trudnoće (neke možda i ranije) pripremaju za roditeljski poziv, dok se za muškarce uglavnom pretpostavlja da sa pripremama za očinstvo počinju tek rođenjem djeteta.

Novija znanstvena otkrića pokazuju kako očeva uključenost, osjetljiva podrška i poticaj u prvim godinama djetetovog života daju jedinstveni doprinos djetetovom dugoročnom psihosocijalnom razvoju.

Navest ćemo samo neka od njih:

  • Muškarci su jednako sposobni brinuti se za djecu kao i žene: kada imaju jednaku podršku (kada im se pruže iste šanse), muškarci i žene razvijaju vještine za brigu i bavljenje s djetetom jednakom brzinom; i čini se da ne postoji biološka razlika u osjetljivosti prema djeci (Lamb i sur., 1987) i kapacitetu za pružanje bliskosti i pažnje (Parke, 2008).
  • Dok muškarac čuva maleno dijete (npr. nosi u naručju) kod njega se događaju biokemijske promjene u organizmu koje mu olakšavaju pokazivanje nježnosti i povezivanje s djetetom. Stoga se ‘pretvaranje muškaraca u očeve’ najbolje postiže pružanjem mnogobrojnih prilika ocu za brigu o djetetu, od ranih dana.
  • Što prije očevi prime svoju bebu u naručje, to prije izvješćuju da osjećaju ljubav i toplinu prema njoj (Sullivan, 1999). Što se više očevi bave svojom djecom, to su zadovoljniji i osjetljiviji prema njima (Barclay i Lupton, 1999; Henderson i Browse, 1991).
  • Neuključenost i udaljenost očeva u interakcijama s djecom već u ranom periodu od trećeg mjeseca života djeteta predviđaju probleme u ponašanju djece u kasnijoj dobi (Ramchandani i sur., 2013).
  • Kad je kvaliteta očeve interakcije s djetetom niska (npr. zanemarivanje, nasilje) tada, što je više vremena u takvoj interakciji s djetetom, to će odnos privrženosti među njima biti manje siguran (Brown i sur., 2007). To isto naravno vrijedi i za majke. Kad je kvaliteta očeve interakcije s djetetom visoka (npr. osjetljivost na djetetove potrebe i poruke, podrška, uključenost), sigurna privrženost se može razviti čak i kada otac provodi relativno malo vremena s djetetom (Brown i sur., 2007).
  • Ukoliko je razvijena sigurna privrženost s jednom djetetu važnom osobom, to može „zaštititi“ dijete od loših učinaka nesigurne privrženosti razvijene prema drugoj važnoj osobi koja skrbi o njemu. Primjerice, u slučaju da majka boluje od depresije, a sigurna privrženost je razvijena prema ocu, ovaj odnos s ocem može prevladati loše ishode za dijete koji bi mogli uslijediti iz nesigurnog odnosa s majkom (Mezulis i sur., 2004).
  • Sigurna privrženost roditelju povezana je s boljim funkcioniranjem djeteta predškolske dobi, a predškolska djeca koja imaju odnose sigurne privrženosti s oba roditelja prolaze bolje od djece koja imaju odnos sigurne privrženosti sa samo jednim roditeljem.
  • Veća uključenost oca u brigu o novorođenom djetetu i drugim obvezama u kućanstvu je povezana s nižom razinom roditeljskog stresa i depresije kod majki (Fisher i sur., 2006), te stoga povećava vjerojatnost za razvoj sigurne privrženosti između majke i djeteta.
  • Količina provedenog vremena i kvaliteta roditeljske interakcije s djetetom su značajne u razvoju (ne)sigurne privrženosti, gdje su istraživanja u SAD-u pokazala da je očeva veća uključenost u rutinsku brigu o djetetu povezana s djetetovim višim ocjenama u srednjoj školi (Hoffman i Youngblade, 1999).

Kao što iz navedenog možemo vidjeti, benefiti očeve uključenosti od najranije dobi osjete se u svim područjima psihosocijalnog razvoja djeteta. Otac svojim odnosom snažno određuje djetetovu buduću muškost ili ženstvenost, ovisno da li se radi o dečku ili curici. Tu se posebno ističe uloga oca kao modela po kojem djeca uče od njega, gdje je otac za dječake važan kao model za identifikaciju s vlastitim spolom, a za djevojčice kao parametar za razumijevanje suprotnog spola (Holcer, 2015). U pubertetu djevojčicama tata služi kao orijentacijski model po kojem će tražiti partnera – ili da mu bude što sličniji ili da mu bude sušta suprotnost (Holcer, 2015). Prema tome, onako kako se otac odnosi prema sinovljevoj izrastajućoj muškosti, tako će sam sebe sutrašnji muškarac na tu temu i doživljavati. Također i za curice vrijedi da, kako se otac odnosi prema njenoj ženstvenosti koja se izgrađuje, tako će se sutra kada odraste ta kćer osjećati kao žena i podsvjesno doživljavati sebe takvom u očima muškaraca. Stoga je jako važno da otac u periodu predškolskog djeteta bude prisutan i pomogne djetetu da afirmira tu svoju dimenziju.

Ovu potrebu oca da bude uključen u rani odgoj djeteta je prepoznalo i društvo, te zakonski reguliralo korištenje roditeljskog dopusta za očeve koji dobiju produljenje prava za 2 mjeseca. Na to treba gledati kao na dugoročno ulaganje koje će se sigurno vratiti, jer ulažemo u svoju djecu, a djeca su naše najveće blago.

Autor: Matej Čuljak, mag. psych
Psiholog

Share.

Comments are closed.