Život u strahu je dobrovoljni zatvor s nevidljivim lisicama

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Gotovo da i nema osobe koja u situaciji koja nas je pogodila neće imati savjet. Kolekcija savjeta ide od onih paranoičnih „ne idi van, širi se zrakom“ do onih nadrstručnjaka „to je kao obična gripa, preboli se za par dana.“

Nesigurne osobe lako je pokolebati i navesti na krivi kolosijek. Ako vam na vrata pozvoni netko tko se predstavlja lažno kao osoba iz civilne zaštite ili dobijete prevarantski email, treba ostati hladnokrvan. Pratite ono što je službeno priopćeno, a ne ono što je rekla susjeda ili čula iz kuloarskih izvora.

Koronavirus već sada ima neke opasne nuspojave, a to su sljedeće:

  • Napadaji panike. Dojučerašnji prijatelj sada je neprijatelj koji te može zaraziti.
  • Nagomilavanje nepotrebnih namirnica. 50 rola wc papira neće vas spasiti.
  • Mjerenje temperature čim kihneš. Što kaže Google?
  • Gledanje vijesti po cijele dane.
  • Smišljanje teorija zavjere.

U današnje vrijeme, više nego ikada važno je razlikovati informaciju od dezinformacije.

Informacija ti otvara oči, čini da stvari gledaš objektivno i da si organiziraš dan u kojem ćeš obavljati svoje svakodnevne aktivnosti bez osjećaja da ti je netko uperio pištolj u leđa.

Dezinformacija diže razinu panike, paralizira, kreira mentalnu barikadu koja će te ometati u tvojoj rutini. Događa se svakome, primjerice, ja sam uključila mašinu za pranje veša, a veš nisam stavila unutra, pa je perilica radila prazna. Stavila sam kuhati kavu i zaboravila, a voda je isparila dok sam se sjetila što sam napravila.

Mi smo taoci ovog virusa, no to ne znači da moramo izgubiti zdravu pamet.

Svima nam je u cilju da dohvatimo onaj dan poslije, kad ćemo više cijeniti slobodu koju smo do sada imali, ali smo se s njom neki puta poigravali i shvaćali je zdravo za gotovo.

Kako je lijepo biti na svježem zraku. Predivno je ispijati kavu na terasi nekog kafića. Čak i posao, koji nam je bio rutinski i zatupljujući, izgleda kao bolje rješenje nego život u trenirci u četiri zida.

Ušli smo u jedan paralelni svijet kroz nevidljiva vrata i želimo iz toga izaći van, ali ne znamo kada i kako. Možda ćemo nazvati ljude na koje smo zaboravili, dogovarati neku buduću kavu kad sve ovo završi, ili ćemo uzeti zaboravljenu knjigu s police i konačno je pročitati.

Ono što je važno je da maknemo zloslutni oblačić koji se utaborio negdje na ramenu. Život u strahu je simbioza s nevidljivim lisicama na rukama, a što je najgore, na takvu simbiozu pristajemo.

No, ako izaberemo drugu opciju, gdje se povremeno uključuje oprez i svijest, a blokira strah, onda su nam šanse veće. Panika loše utječe na imunitet, to je kao da smo se dobrovoljno predali.

Share.

About Author

Kristina Gallo

Po struci sam diplomirana pravnica i radim 16 godina kao savjetnica. Napisala sam 8 kratkih knjiga na engleskom jeziku i objavila kao nezavisni autor na Amazonu, te knjigu na hrvatskom “Ružičaste naočale”.

Comments are closed.