U svijetu koji nas nas neumorno tjera da jurimo za uspjehom, udovoljavamo tuđim očekivanjima i poštujemo pravila koja nas guše, rijetko stanemo i zapitamo se: jesmo li zaboravile tko smo zapravo? „Žene koje trče s vukovima“ knjiga je prepuna nadahnjujućih mudrosti koje nas pozivaju na duboko promišljanje.
U brzom ritmu svakodnevnice često zaboravljamo da smo, prije svega, prirodna bića. Zatvoreni prostori i ekrani zamijenili su šume i livade, a tišina našeg unutarnjeg glasa gubi se u buci obaveza. No, priroda nas uvijek strpljivo čeka – u miru šume, u valovima mora, u svježem zraku koji puni pluća. Zove nas da se vratimo sebi tako što ćemo se vratiti njoj. Jer, što smo dalje od prirode, to smo dalje od vlastitog bića.
U knjizi „Žene koje trče s vukovima“ autorica Clarissa Pinkola Estés nas kroz priče vraća divljoj ženi u nama – onoj koja instinktivno zna kako živjeti slobodno, snažno i autentično. Divlja žena nije simbol kaosa, već simbol slobode. A što se dogodi kad izgubimo tu slobodu? Kad zaboravimo slušati vlastiti unutarnji glas? O tome pišem inspirirana porukama ove knjige koja nas podsjeća na ono što uistinu jesmo.
Što nas čini zdravima, a što bolesnima?
Prema Estés, koja je ugledna znanstvenica i psihoanalitičarka, svaka žena nosi u sebi arhetip divlje žene – slobodne, instinktivne i autentične. No, što se događa kada taj dio nas potisnemo, ugušimo pod teretom svakodnevice? Postajemo bolesne, izgubljene, otuđene od vlastite prirode. Da bismo ozdravile, trebamo se ponovno povezati s onim što nas čini živima.
Dakle, kada izgubimo sebe, postajemo bolesne. Knjiga nas podsjeća na važnost povezivanja s vlastitom dušom i osluškivanja intuicije. Podsjeća da vjerovati svojim instinktima znači živjeti autentično i u skladu sa sobom. Kroz priče i mudrost autorica nas potiče na oslobađanje od društvenih okova – od pravila i normi koje sputavaju našu žensku energiju. Podsjeća nas da nikome nismo dužne udovoljavati i da je prava sloboda u tome da budemo svoje.
Kada izgubimo dodir s instinktivnom psihom, živimo u napola uništenu stanju, a slike i snage koje su ženskome naravne ne mogu se u potpunosti razviti. Divlja žena zdravlje je svih žena. Zdrava žena uvelike nalikuje vuku. No, odvajanje od divlje prirode ženinu osobnost čini oskudnom, tankom, sablasnom, poput prikaze.
Clarisse Pinkola Estés (“Žene koje trče s vukovima”, str. 22, Vorto Palabra)
Što se događa kada izgubimo dodir s vlastitom instinktivnom prirodom?
Kada zanemarimo svoj instinktivni glas, postajemo poput sablasti – prisutne, ali bez života. Moderni svijet nas oblikuje da budemo poslušne, prilagođene, tihe. A gdje u svemu tome ostaje prostor za divlju ženu? Ona nije nestala, samo je zakopana ispod slojeva rutine, pritisaka i konformizma. Vrijeme je da je probudimo kako bismo bile zdravije.
Zdravi vukovi i zdrave žene dijele određene psihičke značajke: istančana osjetila, zaigran duh i pojačanu sposobnost za odanost. Vukovi i žene po prirodi su skloni povezivanju, ljubopitljivi i posjeduju veliku izdržljivost i snagu. Duboko su intuitivni, pokazuju iznimno zanimanje za svoje mlade, svojeg druga i svoj čopor. Iskusni su u prilagođavanju stalno promijenivim okolnostima; žestoko su nepokolebljivi i vrlo hrabri.
Clarisse Pinkola Estés (“Žene koje trče s vukovima”, str. 16, Vorto Palabra)
Kako ponovno pronaći glas duše?
Clarissa Pinkola Estés piše: „Lijek? Nađite ženu od dva milijuna godina. Ona je njegovateljica mrtvih i umirućih ženskih stvari. Ona je cesta između živih i mrtvih. Ona nad kostima pjeva slavopojku stvaranja.“
Drugim riječima, vratite se sebi kroz introspekciju, meditaciju, pjevanje ili bilo što što vam omogućuje da ponovo čujete svoj unutarnji glas. To je onaj glas koji vam šapće kako živjeti autentično, kako ponovno trčati slobodno. Podsjeća da je stvaranje most prema unutarnjoj snazi i alat za duboko razumijevanje sebe.
Lijek je isti i za naivnu ženu i za onu ranjena instinkta: vježbajte slušati svoju intuiciju, svoj unutarnji glas, postavljajte pitanja, budite radoznale, vidite što vidite, čujte što čujete, a zatim djelujte prema onome što znate da je istina. Te intuitivne moći podarene su vašoj duši pri rođenju.
Clarisse Pinkola Estés (“Žene koje trče s vukovima”, str. 82, Vorto Palabra)
Probudi divlju ženu u sebi
Instinktivni glas žene vodi prema životu u kojem slobodno trči, stvaranju i djelovanju prema svojim unutarnjim uvjerenjima. Ne dopušta drugima da potisnu njezinu živu energiju, već živi u skladu s vlastitom intuicijom. Povratak glasu duše nije samo osobno putovanje, već i oblik otpora prema prekomjerno civiliziranoj kulturi koja ženu često čini oskudnom i sablasnom poput prikaze. Vrijeme je da prestanemo trčati za tuđim očekivanjima i počnemo trčati prema sebi. Da pronađemo svoj glas. Da se vratimo svojoj prirodi.
Vezu s divljinom zadržat ćete ako se upitate što je to što vi želite. Najvažnije razlikovanje je između stvari koje nas vabe i stvari koje nas dozivaju iz duše. Drugi je način da ojačamo vezu s intuicijom uskratiti bilo kome mogućnost da potisne našu živu energiju… to znači naša mišljenja, naše misli, ideje, vrijednosti, moralne postavke, ideale. Poslušajte svoj unutarnji glas, unutarnji vid, unutarnje biće. Slijedite ga. Ono zna što valja činiti.
Clarisse Pinkola Estés (“Žene koje trče s vukovima”, str. 121 i 122, Vorto Palabra)
Izraz “žena je ženi vuk” zapravo nema smisla
Kad smo kod vukova, ne mogu ne zapaziti da se izraz „žena je ženi vuk“ toliko puta koristi u negativnom kontekstu da smo ga već počele prihvaćati kao istinu. Vukovi su simbol odanosti, povezanosti i mudrosti – ne rivalstva. Vukovi brinu jedni za druge, čak i kad život postane surov. Žena ženi može podmetnuti nogu, ali žena ženi nije vuk.
Sretna dobitnica u darivanju objavljenom 14.1. je Natalija Pintarić (knjiga Umijeće sreće).
