Andrea Piacquadio, Pexels

Miro, zašto ti radiš sa ženama?

S vremena na vrijeme iskoči ovo pitanje. Odgovorio sam na njega puno puta. No, mislim da sada prvi put pišem o tome. I nije mi lako…

„Nije ti lako pisati o tome zašto nešto radiš“?
Ma nije to.

Postoje zapravo četiri razloga zašto radim dominantno sa ženama. I reći ću ih za koji trenutak, no prije toga pođi sa mnom malo u prošlost.

Motiv i inspiracija od prije trideset godina

Rekao sam da mi nije mi lako jer kad god čujem to pitanje, vratim se u jednu davnu scenu iz života čija slika ne blijedi niti gotovo trideset godina kasnije. No, umjesto ružnog sjećanja, pretvorio sam to u motiv i inspiraciju. Iako još uvijek nekad zaboli.

Stajao sam u našoj kuhinji pored hladnjaka. Mama je sjedila za stolom. Pored nje su stajala dva ogromna namrštena tipa. Ona je plakala lica zabijenog u dlanove. Oni su došli po svoje. Ona to nije mogla tada platiti. Ja sam bio klinac. Mislim, razumio sam što se događa, no nisam mogao ništa promijeniti. Oni su otišli tada. Na kraju su naplatili svoje…

Nakon toga mi se vrte slike. Često sam na praznicima išao s mamom „na teren“. Bila je sjajan trgovac. Bila je izuzetno sposobna žena. Jako puno ljudi ju je cijenilo i znalo. No, gdje god smo došli, na kojem god sastanku smo bili, o kojem god dogovoru se radilo, radilo se s muškarcima.

Moja je mama živjela i radila u muškom svijetu. Tada, prije 30 i više godina bilo je puno teže nego sada. Ona je davala sve od sebe. Borila se. To je na njoj ostavljalo velike tragove. Zato sam bio pored nje da joj pomognem koliko mogu.

Iako, moj brat i ja, dovoljno pametni, sposobni i hrabri da napravimo velika sr… nismo joj baš uvijek olakšavali. Mislim da je koju sijedu dobila i zbog nas dvojice.

Nekako smo i ona i ja shvaćali da kad sam ja tamo, njoj je lakše biti najbolja što može. Pa i neki veliki problemi su se lakše rješavali kad sam ja bio s njom.

Sjećam se kad nam se auto pokvario na nekoj cesti u Baranji. Mama nije bila najažurnije biće što se tiče održavanja automobila. I baš u tom trenutku, bili smo na uzbrdici, a ručna nije bila najpouzdanija. Prognoza je najavila snijeg, a mi smo imali loše gume. A auto stoji. Neće se ni pomaknuti. Imao sam tada najviše dvanaest godina. Rekao sam mami da otvori haubu. Ona je bila jako nervozna. U skladu sa situacijom. Gledala me je poprijeko kao da sam ja krivac za sve što se događa. Preko volje je otvorila haubu. Ja sam kao klinac skakutao oko auta. Gledao u motor, naravno nemajući pojma ni o čemu.

Sjećam se da mi je prigovorila nešto blesavo, nešto bez veze. Na što ja više nisam mogao izdržati i počeo sam se smijati. Ona me je prvo gledala, pokušavajući ostati ozbiljna, na kraju se i ona počela smijati. Smijali smo se i ja sam ponovno i ponovno radio tu glupost koju mi je prigovorila. Smijali smo se sve glasnije.

Ja sam se uozbiljio i nagnuo se nad motor. Rekao sam joj: „Sad ću ja popraviti auto pa idemo“. Ona se vratila u nerviranje i samo je okrenula očima. No, za minutu dvije sam ju pozvao. “Mama! Dođi vidjeti ovo…”

Došla je preko volje. Pokazao sam kabel koji je visio. Bilo je očito da je negdje trebao biti „prištekan“. No, samo je visio. Točno se sjećam njenog lica kad je to ugledala. Ozarila se. ZNALA je da je u tom trenutku rješenje jako blizu. Znala je da ona to može riješiti. Za par minuta je našla kamo kabel ide i prištekala ga. Otišla je puna nade za volan i upalila automobil. Automobil je proradio. Nas dvoje smo se počeli smijati. Dali si pet, sjeli u auto, pojačali glazbu i krenuli doma.

Dar koji mi grije srce

Mama je od tada sve više i više počela koristiti „moje usluge“. Često bismo razgovarali. Čak su i njene prijateljice kad dođu na kavu često imale nešto za pitati. Mama ih je ponekad i upućivala meni na razgovor. Nakon jednog takvog razgovora sa susjedom dobio sam dar koji mi grije srce svaki put kad ga se sjetim. Darovala mi je vezene stolnjake, stolnjake koje je ona sama izradila. Mislim da me je sve to odredilo.

I to je možda prvi razlog zašto radim sa ženama. Zato što nakon razgovora s njima gotovo uvijek vidim taj neki drugačiji sjaj. Nakon razgovora sa mnom ti ZNAŠ da možeš.

Ženska energija

Drugi je razlog taj što shvaćam koliko su žene i ženska energija važne. Sve kreće od ženske energije. Iako se muška energija često predstavlja pokretačkom, onaj „mig“ dolazi od ženske energije. Zato volim pokrenuti upravo tu energiju.

Andrea Piacquadio, Pexels

Ispada vrlo često da ženama s kojima radim otkrijem svijet ženske energije u kojemu se konačno osjećaju da su svoje. Bezbroj žena bivajući odgojene u „muškom“ svijetu ostaju u muškoj energiji koja im naravno ne odgovara. A ne znaju u čemu je problem. Kada jednom osjete u sebi svoju pravu, originalnu žensku energiju, sve se promjeni u trenutku. I to je tako vidljivo na osobi da to svi primijete odmah. Počnu ju gledati drugačije i život dobiva potpuno novi zamah i smisao.

Prestaje borba. Počinje zadovoljstvo životom. Jednom kad pronađemo taj suštinski dio koji nam je nedostajao iako je u nama oduvijek. Ovo naravno ne znači da će uvijek biti lako i da će teći med i mlijeko. Znači „samo“ da ćeš svojim životom konačno upravljati svojim najučinkovitijim „alatima“. A od toga nema bolje. Vjeruj nekome tko je probao jeftine „univerzalne“ alate i one skupe, profesionalne. Ipak sam muško.

Treći je razlog čisti užitak. Ja sam hedonist. Težim lijepom. A ženska energija je jako lijepa. U svim oblicima i formama. Uživam u njoj i bliska mi je. Da je samo ovo razlog zašto sve ovo radim, bilo bi dovoljno.

Četvrti razlog je nešto što također „vučem“ još od mame. Ta žena me je naučila beskrajno puno stvari u životu. Svaki dan s njom nosio je neku lekciju. Naučila me je da zavolim čitanje. Upoznavala me s direktorima, književnicima, radnicima i lopovima. Davala mi je puno povjerenje… I upravo to sam shvatio da imam uvijek u nekoj interakciji sa ženom. Učim. A to je za mene jedna od najvećih vrijednosti.

Eto, zato radim to što radim. Tako kako radim i s onim s kim radim.

Iz srca, Miro.