Zašto je nekad ono očito očima nevidljivo

0

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja  

 

Nedjelja navečer. Jelena i ja radimo svatko svoje, ali smo zajedno. Volim te trenutke. Koncentrirana je na ono što radi. Iznenada joj kažem da je u sljedeću nedjelju vodim na ručak u Zadar, samo nas dvoje. Ona se prenula i trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati što sam rekao, a onda još nekoliko da shvati da je to zapravo logično i jednostavno izvodivo.

Naime, sljedeći vikend, uoči prvog maja idemo u Liku. Idu i njeni roditelji koji obožavaju biti sa svojom unukom. Dakle, nas dvoje se lako možemo otisnuti na vožnju od sat vremena, prošetati po Zadru i uživati u pogledu na more.

Obično nije tako, obično je Krista s nama, obično smo u Zagrebu što je dosta udaljeno od tog morskog ručka i obično smo podešeni na uobičajene postavke koje su upravo ovakve kako sam opisao. Da bi Jelena mogla vidjeti realnost da smo sami u šetnji Zadrom, morala je izaći iz uobičajenog i sjetiti se svih okolnosti koje će sljedeći vikend biti drugačije nego su sada. Trebala je izaći iz uobičajenih postavki i vidjeti „preko ograde“. A koliko to često radimo? Ovaj put sam je ja poveo preko ograde. No što ako smo u svakodnevnoj rutini, ako su oko nas ljudi i situacije koje nas podsjećaju i usidruju još više u toj rutini? Tko će nas i kada prenuti iz te realnosti i pokazati nam prozor kroz koji se vidi potpuno novi obzor? Uglavnom neće nitko. Uglavnom to znači da ostajemo u svom umu, svojim vrijednostima, rutinama i ritualima te nemamo vremena za „gluposti“ i maštanja o tome što bi bilo kad bi bilo.

Ako neće nitko, možda mi možemo sami sebe prenuti iz te rutine?
Da! Upravo tako, to je jedini siguran način da ćemo iz rutine izaći. Da se sami iz nje prenemo. Nikad neće doći trenutak da imamo vremena za vježbanje ako ga mi ne pronađemo ili odustanemo od nečega što nam je manje važno. Nikad nećemo dobiti promaknuće na poslu ako ne naučimo što je za to potrebno i konačno to ne učinimo, nitko nas neće natjerati i privoliti da se zdravije hranimo ako mi to sami ne učinimo!

Priča s početka je samo primjer koliko se držimo svojih obrazaca da čak i kad je nešto tako očito, dogovoreno, treba nam „poguranac“ da iz toga izađemo i uđemo u realnost u kojoj želimo biti.

Evo nekih od mojih rituala koje radim da me izbace iz uobičajenih obrazaca…

– Hrana – samo trebam otići na Dolac ili u Vestigium i eto inspiracije za nove obroke i za zdravu hranu.

– Vježbanje – tu sam blagoslovljen, samo trebam doći u Vježbaonicu koja mi je i radno mjesto tako da je to lagano.

-Za produbljivanje veze s Jelenom – ovo isto nije teško. Samo zastanem i pogledam je, uzmem si trenutak da je pogledam bez filtera onoga što u tom trenutku „moram“ napraviti. Samo učinim da je to jedino važno u tom trenutku. I zaista postane. Tad mi je lako učiniti nešto što nju čini veselom, posebnom, sretnom, drugačijom…

-Ideje za tekstove – uh, to mi već dugo dolazi samo od sebe budući da sam dosta vremena tijekom dana izvan „ubičajenog“ pa nije teško vidjeti stvari koje želim podijeliti s vama.

-Kad se želim bolje osjećati – tu je moj čarobni kotač. Tehnika koju radim svakodnevno, koja mi pomaže da se bolje fokusiram, radim je prije svakog predavanja, livea, prije svakog individualnog termina s klijentima kako bih mogao vidjeti realnost u kojoj nam ono što ću reći služi najviše.

Ova tehnika mi koristi  i kad sam loše jer u dvije-tri minute digne moju frekvenciju do neba.

U programu koji trenutno ide na facebooku detaljno objašnjavam ovu tehniku, stoga ako sam vas uspio prenuti iz vaših uobičajenih obrazaca i pomoći vam da na trenutak vidite da postoji neka moćnija realnost u kojoj biste se rađe nalazili, javite se i ubacite se u grupu u kojoj govorim o ovoj tehnici i još puuuno moćnih i korisnih stvari i rastite zajedno s nama!

Što radimo u grupi možete saznati na ovom LINKU

Za sve ostalo kontaktirajte me na skender.miro@gmail.com

Foto: Gorbachev Sergey foto, Pixabay 

Share.

Leave A Reply