Zahvalnost prošlosti s pogledom prema budućnosti

0

Prvo bih htjela odvojiti trenutak da se zahvalim prošlosti zbog koje se nalazim upravo sada na ovom mjestu na kojem se nalazim. Predložila bih također da to i vi učinite.

 

O prošlosti

Unazad desetak dana razgovarala sam s nekim ljudima koji se bore sa svojom prošlošću. Prošli su niz raznih tehnika kroz niz godina ne bi li izbrisali sve ono što njima osobno smeta u njihovoj prošlosti. Nisu uspjeli jer kako kažu nalaze se još uvijek na početku. Zbog čega je to tako? Kako to da ne postoji niti jedna tehnika kojom se briše sve ono nepovoljno za nas, a dio je naše prošlosti?

 

Perspektiva

Na početku je važno odgonetnuti na koji način gledamo na svoju prošlost, odnosno iz kojeg kuta to činimo. Banalan primjer je kad odrasli ljudi krive svoje roditelje za svoje sadašnje stanje. Npr. „Nisu me roditelji dovoljno poticali ili branili su mi neke stvari smatrajući da to nije dobro za mene pa sada nemam završen fakultet, a mogao sam to napraviti kad vidim tko sve danas ima fakultet“.

Takav način razmišljanja iz perspektive zanemarenosti spram roditelja i prebacivanjem krivice na njih drži nas duboko ukopanima u samo jednom načinu gledanja na prošlost.

Postoje samo dva načina gledanja: DOBRO MI JE ILI LOŠE MI JE.

Ne postoji niti jedna tehnika koja će nam izbrisati prošlost odnosno događaje zbog kojih nismo išli na fakultet. S takvim načinom razmišljanja ulazit ćemo u nove događaje u kojima ćemo sami sebi biti isti takvi roditelji koji će sami sebe sabotirati. Gubit ćemo prilike za koje nismo svjesni da su dobre prilike za nas. Ovakav stav odrazit će se na našu komunikaciju koja će odzvanjati u većini negativnim tonom. Tako negativno nastrojeni stvarat ćemo odnose u kojima nećemo biti sretni i okruživati se ljudima s kojima ne želimo biti. To će potaknuti bujicu stvaranja svih nama nepovoljnih situacija u kojima ćemo biti nesretni.

Ako ovo nazovemo bolešću jer nije zdravo stanje našeg bića u kojem se trebamo nalaziti, bolest će samo napredovati i u onim područjima u kojima smo bili relativno zdravi. Odjednom možemo stvoriti opću perspektivu da smo jednostavno loši, neuspješni, ružni, nekomunikativni, izopćeni, usamljeni, nesamopouzdani…

 

Nova perspektiva

Kao što rekoh, ne postoji niti jedna tehnika koja će vam pomoći da izbrišete prošlost. Zahvalimo se prošlosti jer smo zbog nje danas ovdje gdje se nalazimo.

Prije desetak dana, kao što sam navela, upoznala sam ljude koji odlaze na individualne termine na kojima misle kako sjedeći tamo s nekim tko će im očisti njihovu prošlost, novi život će krenuti iz pepela. Vraćaju se razočarani s tvrdnjom da su potrošili silnu lovu i vrijeme od nekoliko godina, a nisu ništa napravili.

Samo s vlastitim angažmanom mogu promijeniti svoju perspektivu i krenuti živjeti novi život, život kakav žele. To mogu učiniti samo oni koji su spremni raditi mravlje korake koji iz dana u dan. Ne ide ništa preko noći jer i stara perspektiva nije nastala preko noći. Nju ste gradili godinama kao što i novu trebate graditi godinama. Nema instant rješenja. To je jedini razlog zbog kojeg ljudi odustaju od ustrajnog rada i kreću na seanse ne bi li tamo dobili u par sati potpuno izlječenje. I ljudi oboljeli od raka samo upotrebom neke terapije se ne mogu izliječiti, već uz nju tek kad uspostave novi režim ishrane i način života, jer stari način života ih je doveo upravo ovdje gdje se sada nalaze.

Novu perspektivu slažemo na jedan drugačiji način. Sve za nas loše događaje, ljude, odnose iz prošlosti možemo kao u konstelacijama postaviti na mjesto na kojem trebaju biti. Tako roditelj zbog kojeg smo tvrdili da danas nemamo fakultet je samo osoba, duša na ovome svijetu koja je živjela u tim i tim uvjetima i davala maksimum sebe za to vrijeme. Trudila se biti u skladu s tim vremenom i radila u tom trenutku maksimalno koliko je znala. I mi danas činimo maksimalno koliko znamo i dajemo sve od sebe, kako bi oni koji su s nama mogli nas kriviti za neke stvari koje smo po njihovom mišljenju loše napravili. Tko još na ovom svijetu svjesno radi loše? Svi idemo s pretpostavkom da je ono što činimo dobro. Stoga i nama netko može za niz odrađenih stvari zamjeriti.

I ja sam roditelj koji 50 % čini super i isto tako 50 % čini pogrešno. Djeca su mi znala predbacivati. Loš je okus u ustima, u srcu i tijelu kad se to čuje od vlastite djece samo ako gledam iz perspektive „Dajem najbolje od sebe, a ona ne znaju to cijeniti, ne poštuju me, baš sam jadna i nesretna osoba, drugi roditelji su bolji od mene.“

No, ako gledam s druge strane „Dajem najbolje od sebe i u tijeku toga nešto je super, a nešto pogrešno te to priznajem i sebi i djeci, samo kao događaj. To nisam ja, to nema veze sa mnom kao osobom, to je dio mog ponašanja, a ponašanje nisam ja. Onda mogu u razgovoru s njima pronaći i dogovoriti što je to što treba promijeniti, a što treba ostati za sada isto.“

 

Neutralnost

Ovo se zove bacanje sebe u neutralan položaj kad situaciju gledate iz meta pozicije, neutralne pozicije, kao da ste u publici. Taj položaj nema veze s vama i zato nije obojen emocijama koje vas peru. Nema ih i mnogo razumnije možete pratiti situacije. Da je to baš lako učiniti i nije. No korak po korak, može se, a osjećaj je predobar. Osjećaj je motivirajući, poticajan i intenzivno diže samopouzdanje.

Mala digresija. Ono što sam naučila na samoj sebi primjenjujem u odgoju djece i dajem im alate već sada kako bi ih dovela što prije na level na kojem sam ja sada. To će im omogućiti brži osobni rast i napredak. Štedim im vrijeme kako bi mogli još više napredovati u vremenu koje im dolazi.

 

Kopanje po prošlosti

Jesam za kopanje po prošlosti, apsolutno, no samo uz razuman cilj koji glasi: „Sve što se desilo stavi na racionalno mjesto, mjesto gdje mu pripada, mjesto poštovanja i prihvaćanja.“
I najbitnije, kakvo stanje želiš imati i situacije u kojima želiš biti – DEFINIRAJ, jer ako to ne možeš, uzalud vam trud svirači.

Dok god postoji borba protiv detalja naše prošlosti, zakopavat ćemo se sve dublje i dublje. Situacije će biti sve teže i teže. Bolesti će dolaziti u razno raznim oblicima jer tijelo nas upozorava: „Daj učini više promjenu!“

Dobro stanje stvorit ćemo na putu kojeg trebamo prvenstveno željeti, zatim krenuti i njime hodati čineći sitne promjene. Svaka promjena donijet će nam novo iskustvo koje do sada nismo imali.

 

Iskustvo

Kad mozak doživi novo iskustvo, želi ga ponavljati jer voli naučene radnje kako se ne bi morao naprezati. Da li su one pozitivne ili negativne za nas i našu okolinu, on ne zna. On će ih ponavljati. Mi smo ti koji možemo kreirati nova iskustva i dozvoliti im ponavljanje.

Kad se probudite u 5 ujutro i shvatite koliko vam je dan ogroman, dugačak i da k tome imate viška vremena, a znamo koji je osjećaj kad nečega imamo viška. To je osjećaj slobode upravljanja. Ovo iskustvo nismo imali sve dok nismo napravili nešto novo, suprotno do sada, probudili se u 5 ujutro. Imat ćemo ga potrebu ponoviti jer želimo ponovno osjetiti isti osjećaj, osjećaj slobode. Tako se stječu nove navike i to samo uz ponovljeno iskustvo. To iskustvo ne mogu ja ili netko drugi proći u vaše ime, morate ga proći sami. Jednako tako iskustva koja vam se ne sviđaju, a i njih ćete proći, eliminirat ćete i nastaviti tražiti ona s kojima rezonirate.

 

Zahvala prošlosti

Možete kopati po prošlosti tako da izvučete samo ona znanja koja vam danas služe i na temelju kojih živite, napredujete, koja su vam jednostavno dobra, idu vam u prilog. Sve ostalo što ne mislite ponijeti u budućnost prihvatite kao takvo, zahvalite se, dovedite se u stanje razumijevanja toga i krenite naprijed.

Život ide naprijed, a ne unazad. Iz svakog segmenta svog života nešto ste ponijeli sa sobom. A ti segmenti su dijelovi bliže ili dalje prošlosti.

Zapitajte se samo ima li taj alat koji nosite smisla za vas ili bi ga trebali odložiti i ostaviti na mjesto na kojem pripada.

“Glavu gore, pogled daleko ispred sebe, tamo se nalazi vaša budućnost. Što imam imam, što nemam nabavit ću putem.”

 

Share.

About Author

Aleksandra Ivanac

Stručnjakinja u komunikacijskim edukacijama Life coach/NLP master practitioner/educator/mag prim educa/Theta healing & Peat practitioner. Svrha, misija ili jednostavnije životni zadatak mi je educiranje i prenošenje znanja onima koji su zastali i razmišljaju kuda i kako dalje. Osjećam se izuzetno korisno kada mogu podijeliti svoje znanje i pomoći osobama na putu samorazvoja i uspjeha. Svoje slobodno vrijeme ne oplemenjujem samo edukacijama već hobijima u kojima uživam, a to su sviranje afričkih bubnjeva djembe i aktivno treniranje badmintona. “Prava sloboda počinje onda kada shvatimo koliko smo moćni, sve do tada samo je strah i sumnja u sebe.”

Comments are closed.