Zaboravljene igre – zašto su one dobre za dijete?

0

Kako se dijete igra i zašto?

Dijete u predškolskoj dobi uči OPONAŠANJEM svega što se događa u njegovoj okolini. Svaka odrasla osoba djetetu je UZOR.

Zbog toga se u vrtiću ili u društvu predškolskog djeteta uvijek rade neke smislene životne radnje npr. umjetničke aktivnosti (savijanje papira-origami, sviranje, slikanje, oblikovanje prirodnog voska, lutkarske predstave, bajke u pokretu), ručni rad ili kućanski poslovi, sadi se i njeguje cvijeće i sl.

Sve što se radi, radi se predano, svjesno da je odrasla osoba istinski uzor za oponašanje. Ona, ta odrasla osoba, unaprijed planira i priprema svoj rad da bi mogla biti dobar uzor.

Da bi dijete moglo oponašajući učiti, rad odrasle osobe mora biti pregledan. Danas sve više stvari funkcionira  automatski: škljocne prekidač – uključi se svjetlo, stisne se gumb – pokrene se stroj za pranje posuđa ili rublja, itd. Time se izgube čitavi pregledni procesi. Dijete se tako ne može povezati s radnjom i ne dolazi u zdrav odnos spram života i rada, dijete dobiva nesvjesno dojam da sve ide automatski i bez napora. Tako se dijete razvija u apatičnog, nezainteresiranog čovjeka, koji će kao odrasli u svom kasnijem životu teško razviti  životnu radost i raditi s veseljem. Samo doživljaj cijelog procesa, pra-radnji, pra-poslova, tvore podlogu kasnijeg logičkog mišljenja.

Djeca, koja dobiju tisuću pokazanih stvari, postaju „konzumenti“, tj. ta djeca od odraslih zahtijevaju uvijek nove „poticaje“, a sama postaju pasivna i unutarnje otupjela.

Dijete postaje stvaralačko pomoću uputa o kreativnoj vođenoj igri. Igre u vrtu, na livadi ili negdje na otvorenom su uglavnom slobodne igre, odnosno igre u kojima samo dijete kreira tijek i ideju igre.

No, danas je djeci sve teže osmisliti igru jer su sve više zabavljena na način da pasivno promatraju i kroz  takvo promatranje zapravo budu zabavljena, a to je uglavnom pred medijem ili uz odraslu osobu koja donosi ideju i način realizacije, a dijete je samo sudionik igre.

Zaboravljene igre nude djetetu, a i svim sudionicima u takvim igrama, višestruku zabavu kroz koju je dijete potpuno aktivno, djelatno, upošljavajući sva osjetila kroz gotovo sve oblike kretanja.

Igre koje volimo i igramo u našem Waldorfskom dječjem vrtiću Neven su:

  • Hodanje na štulama
  • Nabacivanje potkove na stupić
  • Tjeranje velikog metalnog koluta
  • Gumi gumi

Sve te igre nemaju natjecateljski duh, već su samo zabava, a učenje se događa spontano i nesvjesno. Tim igrama dijete razvija spretnost, brzinu, koordinaciju pokreta, razvija ravnotežu, mišljenje, razvija sva svoja osjetila i ono što je najvažnije, dijete se zabavlja bez osjećaja da treba zadovoljiti očekivanja, a pravila igre se spontano slijede jer upravo ona omogućuju tijek igre. Dijete je aktivno, djelatno u svim razvojnim aspektima i naravno to izaziva sreću i potpuno ispunjenje.

Autorica: Diana Mehremić Prišuta

Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj

Share.

Comments are closed.