U vremenu kad se radna mjesta brzo mijenjaju, a sigurnost postaje sve rjeđa riječ, jedno ostaje jasno – vještine budućnosti su ono što ostaje kad titule nestanu. Umjesto da pokušavamo očuvati zastarjele opise poslova, vrijeme je da fokus preusmjerimo na razvoj ljudskog potencijala.
Zašto su vještine, a ne radna mjesta, prava budućnost rada?
U današnjem svijetu, gdje je promjena jedina konstanta, zadržavanje postojećih radnih mjesta više nije dovoljno. S obzirom na to da se uloge stalno mijenjaju, industrije prolaze kroz transformacije, a tehnologija brzo redefinira način na koji radimo, stabilnost određenih pozicija više nije presudna. Ključni faktori uspjeha postali su prilagodljivost, način razmišljanja i skup vještina koje osoba posjeduje. Među tim vještinama, emocionalna inteligencija (EQ) igra ključnu ulogu. Osobe s razvijenim EQ-om bolje prepoznaju i razumiju vlastite emocije. Učinkovitije komuniciraju i surađuju s drugima. To im omogućuje lakšu prilagodbu promjenama i bolju sposobnost suočavanja s izazovima.
Promatrajući brze promjene u radnim okruženjima, postala sam svjesna koliko se talentirani ljudi često osjećaju nesigurno. I to ne zato što im nedostaje sposobnosti, već zato što nisu imali priliku razviti vještine, uključujući emocionalnu inteligenciju, koje im omogućuju da se prilagode novim okolnostima.
U svom radu često svjedočim emocionalnim izazovima koje ta nesigurnost donosi. Strah od „zastarjelosti“ polako erodira samopouzdanje i unutarnju motivaciju.
Prilagodljivost je ključ: Transformacija kroz vještine
Jedan od mojih klijenata, 29-godišnjak, došao je kod mene s izraženom anksioznošću. Imao je stabilan posao, ali sve češće ga je progonila misao da neće znati „što dalje“ ako njegova pozicija uskoro nestane. Bio je visokoobrazovan, predan i odgovoran – ali nije znao u što bi se mogao transformirati ako promjene zakucaju na vrata. Ispod površine tog straha bio je duboko ukorijenjen osjećaj da nije dovoljno vrijedan ako ne zna sve odgovore. Kroz naš rad na jačanju unutarnjih resursa, otkrio je da može učiti i mijenjati se. Da njegova vrijednost ne dolazi iz opisa posla, već iz onoga što može donijeti – bilo kojoj ulozi.
Ova priča nije iznimka. Mnogi ljudi danas suočavaju se s pitanjem: „Što ako više ne bude postojećeg posla?“
Međutim, prava transformacija ne dolazi od toga da pokušavamo spasiti zastarjela radna mjesta, već od toga da počnemo ulagati u ono što je doista bitno – vještine koje omogućuju svakome da raste, prilagoditi se i uspijeva u svijetu koji se stalno mijenja.
Mentalno zdravlje kao temelj prilagodbe
Prilagodba na promjene i razvoj novih vještina često zahtijevaju od nas da se suočimo s vlastitim emocijama, nesigurnostima i strahovima. Naše mentalno zdravlje igra ključnu ulogu u tome kako reagiramo na vanjske promjene. Kada smo emocionalno stabilni i mentalno otporni, sposobni smo lakše podnijeti stres i nesigurnost koja dolazi s profesionalnim promjenama. Ulaganje u mentalno zdravlje mora postati prioritet. Samo tada možemo uistinu iskoristiti svoj potencijal.
Rad na emocionalnoj otpornosti, kao i razvoj vještina upravljanja stresom, omogućuju pojedincima da se suoče s nesigurnostima tržišta rada, bez straha od gubitka identiteta.
Osobe koje imaju razvijene emocionalne vještine mogu lakše upravljati promjenama i prilagoditi se novim zahtjevima, čime postaju konkurentnije i uspješnije.
Povezano: Što mi nedostaje: Tri inteligencije koje (ne)posjedujemo
Ulaganje u ljudski potencijal, ne u zastarjele pozicije
To me navelo na pitanje: što kada bismo prestali pokušavati očuvati zastarjele opise poslova i umjesto toga počeli ulagati u ono što je doista važno – ljudski potencijal? U fleksibilnost, unutarnju stabilnost i sposobnost kontinuiranog učenja poglavito tzv. mekih vještina iz EQ domene? Upravo takva podrška ljudima danas najviše treba kako bi mogli rasti i razvijati se u skladu s promjenama.
Želimo li zaista osnažiti ljude za budućnost rada, moramo promijeniti perspektivu: ne štititi radna mjesta, već sposobnost pojedinca da se razvija, prilagođava i doprinosi. To podrazumijeva ulaganje u cjeloživotno obrazovanje, mentorstvo i usavršavanje. Ne kao reakciju na promjene, već kao strateški temelj osobne i organizacijske otpornosti.
Kako vještine osnažuju organizacije?
Tvrtke koje prepoznaju vrijednost pristupa temeljenog na vještinama nisu samo otpornije na promjene – one postaju proaktivne, inovativne i konkurentne. Takve strategije ne samo da štite poslovanje, već otvaraju nova vrata. One osnažuju pojedince i stavljaju ih u središte održivog napretka.
Navest ću primjer iz svoje perspektive i iskustva: Zamislite državnu i javnu upravu koja se suočava s izazovima digitalizacije i bržim promjenama u zakonodavstvu, kao i potrebom za transparentnošću i većom učinkovitošću usluga građanima. Tradicionalni načini rada više nisu dovoljni, a zaposlenici moraju razviti nove vještine kako bi mogli učinkovito upravljati novim tehnologijama i bolje komunicirati s građanima.
Državna institucija odlučuje investirati u obuku svojih zaposlenika u digitalnim vještinama, kao što su korištenje naprednih softverskih alata za upravljanje podacima, online komunikaciju s građanima, te primjena novih zakonskih regulativa u svakodnevnom radu. Uz to, osiguravaju program mentorstva u kojem iskusniji zaposlenici prenose svoje znanje na mlađe kolege, što doprinosi kontinuiranom učenju i rastu unutar organizacije.
Zaposlenici, koji su prije toga radili u vrlo specifičnim administrativnim područjima, sada proširuju svoje vještine budućnosti i počinju aktivno koristiti digitalne alate, što im omogućava da brže i učinkovitije rješavaju zahtjeve građana, kao i da bolje prate promjene u zakonodavstvu i implementiraju ih u svakodnevnom radu.
Mentalno zdravlje zaposlenika kao temelj otpornosti
Ovaj pristup također ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje zaposlenika. Državna i javna uprava često ima vrlo rigidne strukture koje mogu uzrokovati stres i osjećaj stagnacije među zaposlenicima, osobito ako se suočavaju s izazovima digitalne transformacije i novim zahtjevima tržišta rada.
Ulaganje u razvoj vještina zaposlenika stvara osjećaj sigurnosti i smanjuje strah od “zastarijevanja”.
Zaposlenici koji osjećaju da su uključeni u kontinuirani proces obrazovanja i razvoja lakše se nose s nesigurnošću oko svojih uloga, jer imaju alate i znanje da se prilagode promjenama.
Također, javne institucije koje ulažu u vještine svojih zaposlenika stvaraju radno okruženje koje promiče dobrobit i mentalno zdravlje. Zaposlenici koji se osjećaju osnaženi, znaju da su vrijedni i da imaju mogućnost rasta, imaju manje problema s osjećajem burnouta i stresa, te su više motivirani za svoj rad. Kroz jačanje vještina i emocionalne otpornosti, ovi zaposlenici postaju ne samo učinkovitiji, već i angažiraniji, što pozitivno utječe na opću produktivnost i kvalitetu usluga koje pružaju građanima.
Fokusirajmo se na razvoj, ne na očuvanje prošlih poslova
Smatram da je krajnje vrijeme da promijenimo fokus – od čuvanja poslova koji nestaju, prema pružanju mogućnosti ljudima da se razvijaju, usavršavaju i nauče nositi s promjenama. Samo tako možemo osigurati održiv napredak na osobnoj i profesionalnoj razini. Kako u individualnim karijerama, tako i u organizacijama.
Ulaganje u razvoj vještina ne samo da osnažuje profesionalne sposobnosti zaposlenika, već ima i dubok utjecaj na njihovo mentalno zdravlje. Kroz kontinuirani rast i prilagodbu, zaposlenici se osjećaju sigurnije, motiviranije i manje podložni stresu i anksioznosti. To doprinosi njihovoj emocionalnoj stabilnosti i ukupnoj otpornosti na promjene.
Sva istraživanja pokazuju da je mentalno zdravlje zaposlenika ključ je za dugoročnu uspješnost organizacija i društva u cjelini. Samo zdravi i emocionalno stabilni pojedinci mogu donositi najbolje odluke i doprinositi zajedničkom napretku.
Povezano: HR stručnjaci: Ovo su 3 konkretne poslovne vještine koje poslodavci sve više traže
