Prije nego uronite u ovu šaljivu priču o jednom putovanju prema moru koje je krenulo u pogrešnom smjeru, upozoravamo vas: možda ćete se i sami prepoznati! Jer kad staro društvo krene na more, ne treba im Google Maps – samo dobra volja (i sendviči). A ako more usput i pobjegne – tko mari? Važno je da su opet skupa.

Eno ga! Vidim ga! Ma, ne vidim ga uopće, samo se nadam da je iza one stijene. Samo se nadam da nije i meni uteklo… Previše pričam, je li tako? More bi mir i tišinu. Ali, neka mi oprosti, što ću vrištati kada ga vidim. I neka mi oprosti što ću ga ljubiti i grliti kao najdraže svoje… Što ga spominjem, ne zaboravljam i još jednu priču mu poklanjam…

Vruće je… Cvrčak cvrči, Reski torbu sprema, kraj nje jadan treći put već drijema…

– Reski! Moj mužu od pola stoljeća, probudi se! Sve je spremno! Stvari su u autu. A, što nije u njemu, pravit ćemo se da nam nije niti trebalo. Koga briga za sitnice?

– Možda bi bilo najbolje da ostanemo doma. Meni ona tvoja prijateljica Versada, ide na živce. Putuje s nama, a ja je neću moći slušati. Ona sve najbolje zna. Ona je najpametnija. Njezin je burek najbolji. Stalno mi govori da to nije burek, nego pita. Burek je samo s mesom. A, ja gladan medvjeda bi pojeo.

– Ma nemoj! Sada ti i ona smeta! Neki dan su ti smetale Hana i Jasmina. Turska kava i Istanbul! Tema koja je izazvala žustru svađu! Mogu ti reći da se slažem u svemu s njima što su rekle.

– Vrijeđale su me prostakuše jedne! Neodgojene babe!

– A ti si u cvijetu mladosti. Pazi, jesen je na pragu…

– Koju dragu? Ne čujem dobro. Što si rekla?!

– Krećemo! Ja ću voziti! Idemo po Čoleta i Versadu! Ja i Versada ćemo imati cijelim putem “ženske razgovore”, a ti i Čole, baš me briga…

– Knjiga?! Ostala ti je doma knjiga?

I tako nakon pola sata, u auto ulaze Čole i Versada. Koji je to smijeh bio, svijet ga ne pamti. Nakon četrdeset godina, opet skupa na ljetovanje. A, obećali su, da nikada više na more ne idu zajedno…

– Lada! Nemoj se uvrijediti dušo, ali krivo si skrenula. Trebala si desno, a ti si otišla lijevo. Vjeruj mi, ja najbolje znam. – rekla je Versada i po stoti put popravila frizuru.

– Ja pak nikada ne griješim. Fina sam i mila i dobro odgojena, zato neću nikoga vrijeđati.

– Daj sendviče! Ako će nam biti puna usta, nećemo se svađati! – vikne Reski

– Mrak je. Ja ne vidim torbu u kojoj su sendviči! – plaho će Čole

– Sad je dosta! Jedan ne vidi. Drugi ne čuje. Versada je najpametnija! A, ja već treći put prolazim kraj “Macole”! Ljudi! Mi nismo normalni! Djeca su pametnija i bolja od nas! Niste shvatili, zar ne? More je uteklo! I nada se da ga nikada nećemo naći! Vrtimo se u krug! Eto ti one pametne, idi starom cestom, bolje je… Vraga je!

– Versada! Da nisi slučajno ponijela burek s mesom, ili pitu? Još se ne nazire ni kamen, ni more…

Povezano: Fali more, drži se purice!