Učenje – temelj upravljanja osobnim razvojem

0

Želimo li držati korak sa sve većim promjenama iz okruženja, moramo preuzeti osobnu odgovornost za vlastito učenje i napredak. Jedino tako moći ćemo se prilagoditi promjenama, te održati visoki stupanj fleksibilnosti. Kontinuirano učenje i usavršavanje ključni su faktor u tom procesu.

Učenje – imperativ uspjeha

Odjel za inovacije, sveučilišta i vještine Vlade Velike britanije nedavno je objavio planove koji bi za više od 4 milijuna odraslih trebali pružiti pomoć pri savladavanju novih vještina i poboljšanju postojećih, a sve tijekom slijedeće tri godine. Plan je da se britanskoj radnoj snazi pomogne kako bi postala najvještija radna snaga u svijetu do 2020. godine. Nije li to očiti znak da s početkom učenja i razvoja vlastitih vještina moramo početi odmah? S razvojem tehnologije, tržišta i znanja, naše vještine stečene na početku karijere, postaju nedovoljne za uspješno poslovanje tijekom našeg cijelog radnog vijeka, pa zato moramo kontinuirano učiti tijekom cijelog radnog vijeka. Pojam „cjeloživotno učenje“ zbog toga je sve češće tema novinskih naslova. Sposobnost učenja nije nešto što nam je potrebno samo za školu – kada završimo sa školovanjem, ne završavamo i s učenjem. Upravo suprotno, učenje nam je potrebno za cijeli život. U svijetu ubrzanih promjena i napretka, sposobnost učenja od vitalnog je značenja za svakog pojedinca i njegov uspjeh.

Cjeloživotno učenje

O cjeloživotnom učenju danas slušamo vrlo često, osnovani su i neki instituti i centri za cjeloživotno učenje, Europska komisija pripremila je program za cjeloživotno učenje, ono je, navodno, naš put u budućnost… No, što je zapravo cjeloživotno učenje, što ono predstavlja i što za nas znači?

Već smo nekoliko puta istaknuli da je temelj za postizanje uspjeha bilo gdje u svijetu – znanje. Naša prilagodljivost i uspješnost obavljanja radnih zadataka ovisi o tome da li imamo pristup najnovijim spoznajama, informacijama i znanju, da li ih znamo koristiti, te da li smo motivirani za njihovo korištenje. Ako su odgovori na sva tri pitanja negativni – imamo veliki problem.

Obrazovanje je također vrlo bitan faktor suočavanja s raznolikostima s kojima se sve više i više susrećemo: kulturnim, etničkim, jezičnim, rasnim… Naša agresivnost vrlo je često posljedica nepoznavanja i straha, što znači da ju djelomično možemo eliminirati i procesom učenja. Marie Curie rekla je: „Ničega se u životu ne trebamo bojati. Samo trebamo razumjeti.“ Raznolikost trebamo gledati kao priliku da upoznamo i naučimo nešto novo, a ne kao prijetnju. Tada će i naši kreativni i inovacijski potencijali doći do punog izražaja. Nadalje, obrazovanje i znanje omogućuje nam, i daje hrabrosti i motiva, da uzmemo svoj život u vlastite ruke i aktivno ga oblikujemo prema našim željama. Shaw je to opisao ovako: „Ljudi uvijek krive okolnosti zbog onoga što jesu. Ja ne vjerujem u okolnosti.“

Učenje se može odvijati kroz formalno obrazovanje (obrazovne institucije), neformalno obrazovanje (neovisno od službenog obrazovnog sustava), te informalno učenje (koje je svakodnevno, a često i nesvjesno). Činimo li to tijekom čitavog života, bez obzira da li to činimo stalno ili povremeno, mi ćemo postati cjeloživotni učenici. Cilj koji ćemo time ostvariti je stjecanje i unapređivanje znanja, vještina i kompetencija koje ćemo koristiti u privatnom, ali i u poslovnom životu.

Što je učenje?

Učenje je psihički proces promjene ponašanja temeljen na usvojenom znanju i iskustvu, a uključuje vještine, znanje, razumijevanje, vrijednosti i mudrost. Za učenje se još kaže i da predstavlja relativno trajnu promjenu ponašanja koja se događa pod utjecajem stečenog iskustva, a moglo bi se reći i da je to usvajanje sadržaja koji se pohranjuju, te po potrebi koriste. Učenje je krajnji cilj edukacije i usavršavanja, te proizvod iskustva, naravno, jedan od ciljeva je i primjena stečenih znanja i vještina.

U temeljima učenja svakako je misao, no o mislima ne znamo sve. Možemo reći da misao nastaje stimulacijom neurona i centralnog živčanog sustava u mozgu. Neka istraživanja pokazuju da je posljedica učenja i usvajanja novih znanja stvaranje ili promjena odnosa između određenih neurona. No, spoznaje o mozgu su, iako brojne, nedovoljne da bismo precizno objasnili ove procese. Ono što je dokazano činjenica je da kada koristimo više osjetila pri učenju, npr. sluh, vid, dodir i sl., brže memoriramo, odnosno učimo. Učiti možemo i kroz igru, jer tako se razvijaju naše buduće performanse. To ne mora nužno biti povezano s kognitivnim sposobnostima, može se povezati i s fizičkima. Naravno da smo mnogo puta čuli kako djeca lakše uče kroz igru, i to je točno. Usmjerimo li igru k određenom cilju, ona neće biti samo zabava, nego i učenje.

mr. sc. Nataša Trojak

Share.

Leave A Reply

7 + 19 =