Što nas to veže, a da toga nismo ni svjesni? Tihana Malenica Bilandžija, terapeutkinja i autorica, godinama pomaže ljudima da prepoznaju emocionalne naslage, naslijeđene obrasce i tihe, nevidljive lance koji oblikuju naše odluke i odnose. U ovom razgovoru govori o putu prema slobodi, važnosti rada na sebi i tome kako istinsko iscjeljenje uvijek počinje – iznutra.
Psihologinja, sistemska konstelatorica i trenerica osobnog razvoja. Izvan profesionalnog života, Tihana je žena čije su najvažnije uloge utkane u svakodnevni život – majka, supruga, kći, sestra i prijateljica. Iako će za sebe reći da je racionalna i staložena, najvažnije životne odluke donosila je vođena intuicijom – od izbora profesije do promjene karijere u četrdesetima.
U svijetu u kojem se često izgubi tišina, Tihana nas podsjeća koliko je važno ponovno je čuti – u sebi. Nakon bogatog korporativnog iskustva, svoj je fokus usmjerila prema radu s ljudima na dubljoj razini – onoj gdje se otkrivaju obrasci, iscjeljuju odnosi i pronalazi unutarnji mir. Kroz metodu sistemskih i obiteljskih konstelacija, danas pomaže klijentima da prepoznaju vlastite obrasce, osvijeste duboke dinamike i krenu prema zdravijem, ispunjenijem životu.
Velika zaljubljenica u knjige i “pisalica”, već godinama surađuje s časopisima i portalima, pišući o psihologiji, duhovnosti, osobnom i organizacijskom razvoju. Njezini tekstovi odišu autentičnošću i dubinom uvida, a među njima se nalaze prikazi knjiga, intervjui i putopisi. Ljubav prema riječima pretočila je i u novi izazov – prevođenje psihologijske i duhovne literature. U suradnji s Budilnik izdavaštvom prevela je dvije knjige indijskog mistika Osha, a sljedeći korak na njezinu putu jasno se nazire: vlastita knjiga.
Nije pitanje hoćemo li se mijenjati, nego kada i kako
„Volim reći da je osobni razvoj samo drugo ime za proces sazrijevanja tijekom života“, kaže Tihana, čiji je profesionalni put obilježen upravo tim razvojem – kako osobnim, tako i onim koji potiče kod drugih.
„Odabir studija psihologije odredio je moj profesionalni put. Znanje koje sam stekla dalo mi je cjelovitu sliku što psihologija jest, gdje je sve moguće primjenjivati psihologijska znanja te što je to osobni razvoj. Njegovu važnost prepoznala sam odmah po završetku studija i ulasku u svijet rada i shvatila da za mene on nikada ne prestaje.“
Gotovo dvadeset godina radila je kao organizacijska psihologinja, coach i trenerica u području upravljanja ljudskim potencijalima. Taj joj je posao omogućio dubok uvid u potrebe pojedinaca, ali i sve jasniju spoznaju da se poslovni izazovi često prelamaju kroz privatnu sferu.
Svaka nova situacija, životna uloga i iskustvo nas oblikuje i mijenja. Na nama ostaje hoćemo li uvijek ‘učiti na vlastitim pogreškama’ ili ćemo osobnom razvoju pristupiti planski, u mirnodopskim okolnostima.
Dostupnost novih spoznaja iz medicine, psihologije i neuroznanosti dodatno ju je usmjerila prema savjetodavnom i terapijskom radu. Prekretnica se dogodila kada je otkrila metodu sistemskih ili obiteljskih konstelacija – prvo kao vlastiti korak naprijed, a zatim i kao profesionalni poziv.
Konstelacije su mi promijenile život – iz temelja
„Iz mog iskustva, ono što razlikuje konstelacije od drugih metoda koje sam isprobala je potpuna promjena životne filozofije – pogleda na život, smrt, ljubav, partnerske i međuljudske odnose, roditeljstvo, pojam duše itd.“ – otkriva Tihana, objašnjavajući što ju je toliko snažno privuklo ovoj metodi.
Dodaje da su promjene koje je konstelacijski rad unio u njezin život bile duboke i transformativne: „Unijele su u njega više mira i sklada. Zato sam odlučila da upravo konstelacije, uz moje psihologijsko znanje, budu metoda koju ću primjenjivati u savjetodavnom radu s drugim ljudima.“
Tihana podcrtava ono što mnogi tek kasnije u životu shvate:
Konstelacije su me naučile da su problemi i prepreke s kojima se susrećemo uvijek poziv na buđenje i promjenu. Uvidi o njihovim uzrocima otvaraju put da ih se oslobodimo i napravimo prve korake prema novim obrascima ponašanja – onima koji mogu iz temelja transformirati naš život.
Konstelacije nas vode tamo gdje duša čeka da bude viđena
„Konstelacije se još uvijek smatraju primarno fenomenološkom, odnosno iskustvenom metodom koja se temelji na našoj sposobnosti opažanja, svjesnoj prisutnosti i intuiciji“, objašnjava Tihana. „Naizgled ih je teško objasniti znanstvenim rječnikom. No, istraživanja u području neuroznanosti, epigenetike i kvantne fizike sve uspješnije popunjavaju praznine u tom mozaiku. Samo je pitanje vremena kada će se ukazati cjelovita slika.“
Metodu je osmislio Bert Hellinger osamdesetih godina prošlog stoljeća, a njezina je snaga u osvjetljavanju transgeneracijskih obrazaca. „Iako je svatko od nas jedinka za sebe, kao članovi jednog sistema povezani smo sa svim drugim članovima i zakonitostima koje upravljaju tim sistemom – često nesvjesno.“
Konstelacijski rad otkriva duboko usađene dinamike: „Važna je pretpostavka da ništa nije toliko strašno da u to ne bismo mogli pogledati. Dapače – stvari postaju strašne tek kada ih potiskujemo.”
Konstelacije nas vode do mjesta na kojem stoji naša duša i čeka uvide koji će je osloboditi.
Bez obzira na to s kojom temom krenuli u konstelacijski proces – zdravlje, odnosi, posao, novac – konstelacije, kako kaže Tihana, „nepogrešivo vode do uzroka koji nas oslobađa i otvara prostor za rast, mir i novu perspektivu.“
Obrasci preživljavanja naših predaka često postaju naši nevidljivi lanci
„U konstelacijskom radu najčešće otkrivamo upletenosti u obiteljske događaje iz prošlosti, ograničavajuća uvjerenja i potisnute emocije – sve ono što djeluje iz nesvjesnog i oblikuje naš život bez da toga uopće postajemo svjesni“, objašnjava Tihana. Konstelacije omogućuju da se ti obrasci iz sjene podignu na svjetlo svijesti.
Kada dobijemo uvid u to što nas nesvjesno pokreće, tada to možemo i otpustiti – ili integrirati na način koji nas više ne sputava, nego osnažuje.
Zanimljivo je da mnogi obrasci koji nas danas ograničavaju, nekada su imali svoju svrhu. „Ono što je jednoj generaciji bilo nužno za preživljavanje, u sljedećoj postaje ograničenje – jer su se životne okolnosti promijenile. To su vrlo suptilne dinamike koje se riječima teško mogu objasniti, ali su u konstelacijskom procesu itekako vidljive.“
Ako možemo naslijediti oblik nosa, zašto ne bismo mogli i tugu
„Najveća prepreka koja ljude često sprječava da se odluče za konstelacijski rad nije neki konkretan mit, već pokušaj da sve objasne isključivo racionalno“, kaže Tihana. „Pojmovi poput ‘Polja koje zna’, ‘duše’ ili ‘više sile’ mnogima zvuče mistično, ali upravo zato što u nama dotiču slojeve koje je teško objasniti, a još teže ignorirati.“
Ona dodaje da se mnogi bez problema mire s idejom da nasljeđujemo fizičke karakteristike predaka, dok im je teško prihvatiti mogućnost da također nasljeđujemo i njihove emocije, traume i obrasce ponašanja. „A upravo oni, ako ostanu potisnuti i neosviješteni, postaju sile koje iz pozadine upravljaju našim životima. S druge strane, ne dovodimo u pitanje da od predaka putem gena nasljeđujemo boju očiju, oblik nosa ili tjelesnu građu.“
Kad su u pitanju poslovne konstelacije, one koriste istu metodologiju kao i obiteljske. Predmet opažanja je poslovni, a ne obiteljski sistem – struktura tvrtke, odnosi među zaposlenicima, neravnoteža u davanju i primanju, nevidljive lojalnosti… „Posebno su moćne u obiteljskim tvrtkama gdje se isprepliću osobne i poslovne dinamike. Gdje ono neizrečeno iz privatnog života često postaje blokada u profesionalnom rastu.“
Ako nismo svoji, tijelo će nam to reći
„Biti svjestan sebe znači biti u doticaju s vlastitim emocijama, potrebama i reakcijama“, objašnjava Tihana. „Naše raspoloženje, tjelesni simptomi, pa i umor – sve su to pokazatelji koliko živimo u skladu sa sobom ili, pak, koliko smo se udaljili od vlastite autentičnosti. Kada živimo nečiji tuđi život, to tijelo osjeća. A kad konačno počnemo živjeti svoj – tijelo se počinje oporavljati.“
Naglašava da je osobni razvoj dvojak proces. S jedne strane, kroz njega se iscjeljujemo, a s druge usavršavamo i širimo raspon svojih znanja i vještina. Omogućava nam napuštanje ograničavajućih i destruktivnih obrazaca doživljavanja i ponašanja te usvajanje novih koji će nas dovesti do željenih ciljeva i ishoda.
Put prema sebi počinje kada odlučiš da više ne odgađaš
Kada netko osjeti da želi nešto promijeniti, ali ne zna odakle krenuti, Tihana savjetuje jednostavno:
Započni malim korakom koji možeš napraviti već danas. Ne velikim planom za kojeg trebaš čekati ‘pravi trenutak’, jer on možda nikada neće doći.
Naglašava da je i želja za promjenom već veliki pokazatelj spremnosti. „Ako predugo stojimo u mjestu i ništa ne poduzimamo, možda je plan koji smo si zadali ”preambiciozan” pa nam stvara nelagodu ili nismo još dovoljno motivirani. Ali ako si zadaš nešto toliko konkretno i jednostavno da to možeš odmah učiniti – tada znaš da si krenuo.“
Svaka konstelacija me podsjeti zašto radim ovo što radim
Na pitanje je li u svom radu doživjela trenutak koji ju je duboko dirnuo i podsjetio zašto voli to što radi, Tihana odgovara: “Gotovo svaka konstelacija, svaki susret s klijentom, ponovno me podsjeti da je ovo moj životni poziv. Volim ovaj posao jer mi omogućuje da budem podrška ljudima na njihovom putu – u trenucima kada se odvaže sagledati sebe dublje, raskinuti s onim što ih je ograničavalo i napokon zakoračiti prema promjeni za koju su mislili da nikada neće biti moguća.”
Poseban je osjećaj biti svjedokom trenutka kada nešto što je godinama bilo teret postaje snaga. Tada znaš da si sudjelovao u nečemu važnom, nečemu što mijenja život.
Što ljude zaustavlja na putu prema promjeni?
Tihana odgovara: „Često se susrećem s onim stanjem koje bih nazvala ‘čekanje života’ – kada imamo želju promijeniti nešto u svom životu, ali se ne usuđujemo poduzeti konkretne korake, čekajući da se vanjske okolnosti poslože same od sebe. Nažalost, to nikada ne dolazi, a s vremenom se osjećamo sve lošije, ponekad razvijamo i zdravstvene tegobe.”
Svaki trenutak je zapravo pravi trenutak za iskorak jer donosi priliku za prekretnicu, izlazak iz učmalosti i nezadovoljstva. Iako je lakše krenuti kad se osjećamo dobro, najčešće smo najmotiviraniji za promjene kad se osjećamo loše. Ljudi imaju tendenciju ustrajati u pogrešnom smjeru dok ne postane nepodnošljivo.
Zato je važno shvatiti da svaki trenutak može biti početak promjene, čak i ako se čini da je prekasno. Rekla bih da uzrečica ‘bolje prije nego kasnije’ može postati i ‘bolje kasnije nego nikada’.
Kako razlikovati istinsku podršku od površne ponude?
U današnjem svijetu osobnog razvoja, s toliko različitih metoda i pristupa, važno je biti oprezan u odabiru onoga s kim radimo na sebi. Postoji širok spektar usluga, od onih temeljenih na znanstvenim temeljima do onih čiji učinci nisu podržani dokazima. Osobno, kao korisnik usluga, biram pažljivo s kim ću raditi i koga preporučiti.
Moj fokus je na izgradnji odnosa povjerenja s klijentima, gdje se oni osjećaju sigurno. To postižem kontinuiranim usavršavanjem svojih vještina i etičkim pristupom. Nikada ne nudim usluge za koje se ne smatram stručnom. Važno mi je educirati i informirati potencijalne klijente, ali nikada ih ne nagovarati. Kroz transparentnost, ljudi mogu donijeti informiranu odluku o tome žele li raditi sa mnom.
U konačnici, dobar odnos između terapeuta i klijenta ključan je za postizanje željenih rezultata. A taj odnos podrazumijeva onu nevjerojatnu povezanost zbog koje ljudi „kliknu“ – iako je to nešto što se ne može uvijek racionalno objasniti.
Previše svega – a što je s nama?
Dok se ljudski rod kroz povijest nosio sa svim izazovima koji su ugrožavali njegov opstanak, uključujući siromaštvo, danas smo suočeni s izazovima obilja. Fascinantno je kako su strahovi od preživljavanja zamijenjeni novim strahovima, poput straha od propuštanja (FOMO – Fear of Missing Out), straha od boljih prilika (FOBO – Fear of Better Options) i straha od poduzimanja bilo kakve akcije (FODA –Fear of Doing Anything). Na neki način, i previše i premalo resursa za život postaju problem.
U takvom vremenu, umjerenost je vrlina. Važno je znati svoje prioritete, održavati fokus na njima i biti discipliniran u svom djelovanju. Bez toga, obilje resursa, mogućnosti i izbora može nas preplaviti, raspršiti, a često i frustrirati, što nas na kraju može potpuno blokirati. Naša pažnja danas postaje najvrjednija valuta, s kojom se trguje. U tom kontekstu, selektivnost i disciplina postaju ključni, osobito kada je riječ o korištenju digitalne tehnologije i društvenih mreža.
Formula mentalnog zdravlja i jasnoće?
S razvojem života i njegovom kompleksnošću, sve više smo počeli analizirati svaki njegov aspekt. Često zaboravljamo da su naši tijelo, um i duh međusobno povezani. Da moraju biti u suglasju kako bismo funkcionirali kao cjelina. Kada se fokusiramo samo na jednu dimenziju svog postojanja, a zanemarimo druge, dolazi do neravnoteže.
Za mentalno zdravlje i jasnoću, ključno je brinuti o tijelu. Osnovne stvari poput zdravih prehrambenih navika, dovoljnog sna i fizičke aktivnosti svaki dan stvaraju temelj. No, uz to, ne smijemo zaboraviti i pronalaženje smisla u životu, kao i poznavanje svojih prioriteta. Tek kad shvatimo što nam je zaista važno, možemo ostati dovoljno fokusirani i disciplinirani, te svjesno živjeti u sadašnjem trenutku.
Osim toga, izuzetno je važno uspostaviti i održavati kvalitetne odnose s drugima. Istraživanja potvrđuju da su kvalitetni međuljudski odnosi ključ za naše zdravlje. To uključuje ne samo bliske prijatelje i obitelj, već i širu zajednicu. Altruizam, bilo kroz brigu o voljenima ili volontiranje, pokazuje se kao dobar prediktor psihološke i fizičke dobrobiti.
Na kraju, ne smijemo zaboraviti zahvalnost. Svaka sitnica koja nam uljepša dan, svaka mala stvar na kojoj možemo biti zahvalni, zaslužuje biti primijećena. Ne čekajmo velike trenutke kako bismo zahvaljivali, zahvalnost treba prakticirati svakodnevno.
Prvi korak prema slobodi i ravnoteži
Pozivam vas da zastanete i preispitate vlastite obiteljske i emocionalne obrasce. Razmislite o tome kako su oni oblikovali vaš život i kako možete prepoznati njihove utjecaje na vaše odluke i međuljudske odnose. Razumijevanje svojih emocionalnih korijena prvi korak prema slobodi i ravnoteži.
Pročitaj Tihanine članke ovdje.
Pripremila: Marijana Glavaš
