Što je dobro za nas? Susjed (ne)zna!

0

Svako malo naiđem na savjete što bismo trebali napraviti do 30. godine pa što ne bismo smjeli propustiti  do 50. godine, a ima i top 10 savjeta za sretan život i 7 pravila za sreću i uspjeh, a ima i onih savjeta koji su isključivo za žene ili isključivo za muškarce….ma zapravo, savjeta ima „na bacanje“ ali radi se o tome što nemamo vremena „na bacanje“. Ono što sigurno znamo je da 1 dan ima 24 sata ali ono što sigurno ne znamo je koliko od tih sati je naših.

Ovom zemljom prolazimo jednom i ne znamo koliko sati, dana ili godina će naš put trajati. Ono što znamo je da vrijeme koje je prošlo ne možemo vratiti. Ono što smo napravili ili smo propustili napraviti, prošlo je i neće nam pomoći budemo li živjeli u prošlosti žaleći za nečime što je prošlo ili što se nije dogodilo. Život se živi u sadašnjosti!

Današnji dan darovan nam je samo danas. Imamo slobodu činiti nešto ili ne činiti ništa, odluka je uvijek na nama. Mi smo ti koji sami sebe ograničavamo odn. često se bojimo izraziti što želimo zbog straha/srama što će netko drugi reći ili misliti. Zašto si to činimo?

Nemam vremena objašnjavati zašto, idem plesati step. Uvijek mi se sviđao taj ples i obično kad netko čuje da idem na trening plesa kaže mi da kakva korist od toga i zašto gubim vrijeme!? Isto mi kažu i kad čuju da idem negdje volontirati. Činim li neko dobro za sebe ili nekog drugog, uvijek će se naći netko tko će to osuditi i pokušati omalovažiti. Međutim, time se ne zamaram. Imam 37 i pol godina, dobila sam plesne cipelice i imam privatnu trenericu od 9 godina koja će me učiti stepati. Dogovorile smo da ću cijelo ljeto učiti kako bih u rujnu kad počnu treninzi, bila spremna. Veselim se!

Nedavno sam dobila savjet da bih na balkon mogla staviti koju teglu sa cvijećem i ukrasiti balkon da bude ljepši. Odlučila sam da to neću napraviti jer meni je balkon lijep i bez cvijeća. Zatim su mi rekli da ja sigurno ne volim cvijeće ili sam lijena brinuti se za cvijeće. Ja zaista volim cvijeće ali na livadi! :o)

Volim cvijeće oko kuće moje mame i bake i volim gledati ih kako to s ljubavlju uređuju. To ih veseli i uživaju u tome. Mene veseli učenje stepa s mojom trenericom koja ima 9 godina. Ne veseli me cvijeće na balkonu i nemam vremena za uređivanje  cvijeća na balkonu jer sam svoje vrijeme rasporedila drugačije. To je moja odluka i ja živim svoje odluke prema savjesti. To me čini sretnom i ne zamaram se tuđim razmišljanjem o mojem balkonu i meni kao domaćici. Jer to je tuđe mišljenje, a ne moja stvarnost.

Vrijeme je dar i zato ga ne želim rasipati kako bih nekome nešto dokazala ili pokazala ili opravdala, neee! Nikad ne tražim zahvalnost za bilo što da napravim jer sam već zahvalna na tome što sam mogla darovano vrijeme iskoristiti da nešto napravim. Ništa ne tražim zauzvrat i ne brinu me tuđi hvalospjevi niti kritike jer ne oslanjam se na to tuđe. Nije isto kada savjet dobiješ od prijatelja koji te dobro poznaje ili od susjeda kojeg sretneš u mesnici. Susjed je u prolazu i susjed možda voli sugerirati jer voli iz auta kada prolazi pored tvoje kuće, pogledati u tvoj balkon i voli donositi zaključke o tvom životu. Susjed će uvijek biti susjed i ja ću mu se uvijek nasmiješiti i poželjeti dobar dan i neću pritom misliti ništa loše. Poštujem susjeda i bude li susjed ikada zatrebao pomoć, rado ću mu pomoći. Bez obzira što je susjed možda cijelom susjedstvu rekao da ja ne volim cvijeće i da sam lijena domaćica, ja i dalje poštujem tog susjeda kao čovjeka ali isto tako znam da voli donositi zaključke i širiti priče i da nije ni pouzdan, a niti iskren, a što je najtužnije, susjed očito ima popriličnih problema kada toliko vremena provodi baveći se tuđim životima. Meni je tog susjeda na neki način žao jer tko zna što ga opterećuje i koliko mu je težak taj ruksak s problemima kojeg nosi na leđima!?

Žao mi je i zbog toga što takav susjed sigurno je nekoga uspio uvjeriti da svaki balkon mora imati cvijeće jer balkoni bez cvijeća su ružni i pokazuju da je vlasnik balkona lijen. Zato u susjedstvu sigurno postoji neka druga žena koja ne ide na ples ili ne vrti hula-hop s djetetom jer susjed kaže da je to gubljenje vremena i zato ona „radije“ vrijeme provodi u uređenju balkona s cvijećem.

Često se događa da u svijetu u kojem živimo nailazimo na razne prepreke ali prepreke nisu problem ako ih gledamo kao izazove i ako ne odstupamo od glasa svoje savjesti u nama. Prepreke mnogi nazivaju problemima ali ja ih zovem izazovima i te prepreke su moj trening….trening strpljenja, trening samopoštovanja, trening izdržljivosti, trening razumijevanja različitosti, …, pri svakom problemu/izazovu naučim nešto novo…o sebi i svijetu oko sebe i zato se ne plašim problema/izazova!

Moje vrijeme je moje vrijeme i uvečer kad legnem na spavanje, ne želim žaliti ni za čim….i mislim da je to jedini savjet koji nam je potreban. Uvečer kad sklopimo oči da to učinimo zadovoljni jer nismo promašili darovani dan već smo ispunili svoje darovano vrijeme.

Vlatka Burić, mama koja ima 37 i pol godina i ne uređuje cvijeće na balkonu već uči plesati step u plesnom klubu Step by Step

Share.

Leave A Reply

3 × two =