Foto: Willsantt, Pexels

Pitanje osobne slobode u vezi je jedno od najvećih pitanja ikada. Sve mi imamo predodžbu o tome kakvu vezu želimo i što od veze očekujemo. Još kao male sanjale smo svog princa na bijelom konju, a dobile smo…?

Dobro pitanje, je l’ da !? Što se tiče odgovora, dovoljno je da promotrimo svoj život i imamo odgovor.

Sjetite se početka veze. Veza praktički nije niti počela, a pregovori su već bili u tijeku. Možda niste niti naslućivale da pregovarate, no vjerujte, pregovarale ste. Vi ste pričale o tome što vama odgovara, on je pričao što njemu odgovara. I pri tom ste gledali jedno drugo kroz ružičaste naočale, osjećajući leptiriće u trbuhu. Slušale ste što vam govori, ali jedva da ste ga čule. Sve što je bilo rečeno, tako je dobro zvučalo, da niste niti promišljale o tome što se krije iza riječi. Važan je bio jedino osjećaj hoda po zvijezdama!

Zaljubljenost je uskoro poprimila novu formu s različitim kvalitetom pratećih osjećaja. Bile ste suočene sa stvarnošću. Konačno ste ga po prvi put vidjele. Možda ste se i zapitale: „Tko je on?” On je isti onaj s početka veze. Manje–više sve je bilo rečeno i pokazano. Ostalo je samo pitanje, koliko ste kroz zaljubljenost vidjele i čule?

Zajednički interesi

Ne znam da li ste primijetile, ali već od samog početka, u vezi se rijetko kad postavlja pitanje zajedničkih interesa. To je nešto što se podrazumijeva, što vas povezuje. Ako postoje, zajednički interesi nisu upitni. Kakvi su zajednički interesi, to je poznato samo vama. Oni ovise o vašim potrebama koje namjeravate zadovoljiti kroz vezu s drugom osobom. Način ostvarivanja zajedničkih interesa predstavlja pitanje forme. Ako ste postigli suglasnost, veza u načelu opstaje, ako niste, ubrzo shvaćate da zajednički pogledi na život više i nisu tako zajednički.

No, ostaje pitanje osobne slobode. Što je u vezi samo vaše ili njegovo? Što će on činiti, a da vi u to niste uključene? Na koji način ćete vi izražavati svoju slobodu?

Osobna sloboda u vezi

Pitanja osobne slobode u vezi mogu se svesti na sljedeća: ili prihvaćate osobnu slobodu partnera ili ju ne prihvaćate. I obrnuto. Ili je vaša osobna sloboda prihvaćena ili nije.

Ako ne prihvaćate osobnu slobodu partnera, možete se naći pred izazovima koji nisu nimalo lagani. U ovakvim vezama, vaša je pozornost na zajedničkim interesima jer je to ono što vas povezuje. S jedne strane ulažete sebe u zajedništvo, a istovremeno se nadate da partner neće imati potrebu za izražavanjem osobne slobode. Navedenu potrebu partnera možete doživjeti kroz osjećaj odbačenosti. Smatrate da partner ne cijeni ono što vi unosite u vezu, zbog čega se osjećate povrijeđenima. Ponekad i napuštenima. Zbog boli koju osjećate, zatvarate se u sebe. I danima ostajete u šutnji. Ili u ljutnji. I tako ukrug.

Kada se nađete u takvoj situaciji, izbor daljnjeg puta ovisi o tome čemu ćete dati prednost – zajedničkim interesima, jer oni za vas predstavljaju zadovoljenje najprečih potreba, ili svom unutarnjem miru i zadovoljstvu. Ako ste dale prednost svom unutarnjem zadovoljstvu, zasigurno ste odlučile napustiti ovu vezu.

S druge strane, ako ste odlučile ostati i suočiti se s izazovima koji su pred vas stavljeni, znači da ste odlučile mijenjati svoje stavove o osobnoj slobodi partnera. U početku to nije nimalo lako. Najteže je prihvatiti nešto što vam nije po volji. No, radom na sebi i svojim uvjerenjima, možete izgraditi novu sebe. S promjenom vaših stavova, odnos će se zasigurno promijeniti. Vaša pozornost više neće biti na tome da partner nešto čini što je suprotno vašoj volji ili da ne čini ono što bi prema vašem mišljenju trebao činiti.

Kada se radi o prihvaćanju osobne slobode partnera, najidealniji scenarij se postiže kroz jednaki doživljaj kvalitete, odnosno sadržaja osobne slobode na strani oba partnera. Kroz ustrajanje na zajedničkim interesima dobivate osjećaj prepoznavanja, sigurnosti i stabilnosti, dok se po pitanju osobnih interesa osjećate slobodno u onim segmentima vašeg privatnog života koji su vam važni. Što je najvažnije, u ovakvoj vezi postoji prihvaćanje za izražavanje osobne slobode oba sudionika odnosa, što zapravo stvara prostor za život u ljubavi i slobodi.

Što se tiče osobnog rasta i razvoja, u ovom tipu veze, izgledi za osobni rast su najmanji. Kad u odnosu sve funkcionira, pred vama nema izazova koji bi vas tjerali na spoznavanje sebe i propitivanje vaših granica po pitanju slobode drugog bića.

S druge strane, daleko od idealne, može biti situacija u kojoj na jednoj strani postoji prihvaćanje slobode partnera, a kvaliteta odnosno sadržaj osobne slobode, kako ju oba partnera doživljavaju, je u potpunosti različita. U ovakvoj situaciji nije neuobičajeno da partner vaše prihvaćanje njegove slobode iskoristi do krajnjih granica. On uviđa da vi nećete prigovoriti njegovim postupcima te se osjeća slobodno, kao da i nije u vezi. Moguće je da bez ikakvih kočnica počne istraživati sebe u onim aspektima svoje osobnosti koji će na kraju biti pogubni za vezu, jer će se postaviti pitanje zajedničkih interesa.

Bez obzira na tip veze u kojoj se nalazite, jedno je sigurno – svaki oblik veze ovisi samo o vama i vašem unutarnjem doživljaju partnera i vas samih. Izazovi s kojima ste kroz odnos suočene u suštini su vaši osobni izazovi. Život ne daje garanciju za ljubav. Jedina garancija za život u ljubavi ste vi.

Marina Loboja