Severina

0

Severina

Priznajem odmah na početku, naslov je samo navlakuša. Neću pisati o Severini, i to iz nekoliko razloga.

 

Neću, jer nije pristojno pisati o tuđoj obiteljskoj situaciji i intimi. Neću, jer nije stručno pričati o predmetu čiji spis nemaš u rukama. Neću, jer nije razumno imati stav o nečemu ako ne znaš sve okolnosti. Neću pisati o njoj. Pisat ću o majkama.

Ali ću dok pišem plakati zbog nje. To smijem, je li tako? Smijem plakati iako ne znam sve? Plakala sam kao kišna godina kada je sud u Splitu ovršio dječaka i poslao ga ocu u Italiju. Ni tada nisam znala sve, ali sam vidjela dječaka koji vrišti i otima se za svojom mamom. Plačem ponovno jer je sud u Zagrebu odlučio da sedmogodišnje dijete mora živjeti bez svoje majke puna 562 sata mjesečno. Plačem jer ne shvaćam što se to moralo dogoditi da sud odluči djetetu oteti majku. Kako je sud zaključio da je dobrobit djeteta kod oca s kojim nikada nije živio?

Jeste li ikada vidjeli da životinje oduzimaju majci mladunčad i daju ih očevima? Samo slijepi ljudski rod misli da smije donositi takve odluke, i u njima vidi dobrobit djece.

Ne, ne govorim o zlostavljačicama. Govorim o majkama. S velikim M. Molim vas, ne brkajte dva potpuno različita pojma. Miješanje dijametralno suprotnih pojmova događa se namjerno, s ciljem narušavanja shvaćanja važnosti majke.

Mnogi očevi će se uvrijediti kada pročitaju ovu kolumnu. S pravom. Jer su dobri ljudi i dobri očevi. Jer vole svoju djecu. Jer imaju ista prava kao i majka. Jer i oni žele sve što majka želi. I oni mogu sve što majka može.

I vjerujem da mogu, ali ne vidim da čine.

Unatoč sve brojnijim očevima uključenim u odgoj i podizanje djece, moram istaknuti nepopularnu misao, a to je da još uvijek nisu mjerljivi s majkama.

 

Majka

Majka pazi na zdravu prehranu, na liječenje, na školske zadaće, na govor tijela i upute intuicije, na prekomjerno korištenje ekrana, na međusobni odnos djece, na odnos s prijateljima, na one točkice na licu i na pranje zubi. Očevi, u pravilu, nemaju pojma o tome. Najbolji primjerci očeva će djeci podgrijati ručak (koji je majka skuhala), napraviti sendvič (jer ne znaju što bi se drugo moglo jesti) ili dati lijek prema uputama majke. Čak i oni će homeopatski pripravak ili dodatak prehrani zanemariti kao nevažno. O osjećajima neće pričati, niti razmišljati, a za ekrane će se zalijepiti zajedno s djecom.

Majka kuha, i to ne zato što je domaćica, jer nije, već zato što otac u pravilu ne želi kuhati. U narodu je za takvu situaciju uobičajeno reći da on ne zna kuhati. Majka čisti za njima i mijenja posteljinu, traži po gradu bijele majice za tjelesni i stiroporne kugle za likovni, provjerava prvašićima torbu, a tinejdžerima mobitel, printa zadatke predškolcima i kupuje rođendanske poklone njihovim prijateljima. Majka ih u prolazu maže s kremama i ispuhuje nos, cijedi naranču i čisti šipak. Majka zna što je dijete od odjeće preraslo, i hoće li mu sljedeće godine trebati nova jakna. U slučaju rasprodaja, majka zna čak i koji će broj tenisica dijete nositi sljedeće proljeće. Otac, najčešće, ne zna niti koji broj sada nosi.

Ovo nisu diskriminacijska lupetanja jedne feministkinje. Ovo su činjenice. Često ljudima ne odgovara čuti činjenice. Puno ljepše zvuče romantična prenemaganja o ravnopravnosti spolova u svakom smislu, pa tako i roditeljskom. Ali dok god ne prihvatite činjenice, nećete niti promijeniti stvarno stanje. Što je vama važnije? Ružna, ali poticajna istina ili lijepa, ali obmanjujuća laž?

Kažu da u 90 % slučajeva hrvatski sudovi dosude djecu majci. Kažu da je to nepravedno prema očevima. A znate li omjer očeva i majki koji sjede na roditeljskim sastancima, počevši od vrtića pa do srednje škole. To bi bilo po mojoj iskustvenoj procjeni 95% u korist majki. Ponekad se pojavi poneki otac, i to sa samo ako je majka bila baš jako i neodgodivo spriječena. Ista situacija je i na klupama pedijatrijskih čekaonica. Znate li koliko očeva koristi rodiljni dopust na koji već godinama imaju pravo? Znate li koliko očeva uzima bolovanje za svoju djecu, ili planira svaki dan svog godišnjeg odmora prema školskim praznicima? Znate li koliko očeva zna kada su im djeca naručena na stomatološki pregled? Koliko ih zna kad je sljedeće cijepljenje, pregled vida ili gdje dijete ide kod ortodonta? Znate li koliko očeva priča svojoj djeci priče za laku noć?

Premalo.

Znate li koliko očeva uopće zatraži skrbništvo nad djecom, osim kao privremeno sredstvo ucjene dok majka ne pristane na nižu alimentaciju? Znate li koliko očeva ne zna gdje su njegova maloljetna djeca u svakom trenutku? Znate li koliko rastavljenih očeva skuha svojoj djeci ručak kada dođu kod njih na vikend, a koliko ih zapravo vikende s djecom prepusti svojoj mami? Znate li koliko očeva sudjeluje u pisanju lektire? Znate li koliko očeva ide na školske predstave, koliko ih zna kada je sljedeći test iz matematike ili koga je danas pitala njemački?

Premalo.

Majke svoju djecu čuju i kada šute. Očevi ponekad ne čuju ni kada im se kaže naglas.

Majke znaju je li dijete noćas kašljalo, očevi će znati samo ako ih je trebalo voziti na hitnu. Majke znaju je li dijete danas tužno ili sretno, čak mogu naslutiti i kako će biti sutra. Otac uglavnom ne primjećuje da se svaki dan nešto posebno događa u dječjim glavama.

Majke svoju djecu dišu. One ih udišu. Očevi, u najboljem slučaju, s njima žive.

Nije prednost majke u trudnoći i dojenju što je prirodna mogućnost samo žene. Nije niti u većoj brizi, trudu i stečenom znanju. Definitivno nije niti u količini ljubavi. Prednost majke je u svakodnevici.

Probudite se očevi. Niste niti cimer niti susjed svojoj djeci. Trebali bi biti roditelj. Ako želite ista prava kao majke, onda i budite kao majke. Čak i kad je majka tu. Čak i kada ne treba. Ne oslanjajte svoja opravdanja na tradicionalnu definiciju uloge oca. Tradicionalni otac prehranjuje obitelj sam, što vi ne činite. Takav otac ide uz majku kao isključivu i jedinu odgajateljicu djece, što vi ne želite.

Do tada, a i nakon toga, ako želite da vaša djeca budu sretna, čuvajte sreću njihovih majki.

Isprika svim očevima koji su se našli uvrijeđeni, ali ovo je bilo upućeno baš vama. Trgnite se iz svoje komfor zone. Lijepi pozdrav onim očevima koji se nisu uvrijedili i koji razumiju da čak i ja, iako sam majka, znam da uvijek mogu biti bolja. Zato što znam da mogu, zato ću i biti. Hoćeš li i ti?

 

ENA LAV, zakonita supruga, seljača, majka, rob korporacija i svojih snova, sklona PMS-u i drugim hormonalnim promjenama, zaljubljena u rast i razvoj duha, samokritična i nezadovoljna vlastitim napretkom, u preuranjenoj krizi srednjih godina sa zakašnjelim prihvatom iste, wanna be spisateljica s pola romana, u stvarnom životu pravnica koja često sanja da joj još fali neki ispit do diplome…

Facebook Ena Lav 

Share.

Comments are closed.