U današnje vrijeme globalizacije i interneta, život bez znanja engleskog jezika postaje gotovo nezamisliv, stoga se mnogi roditelji pitaju kada je pravo vrijeme za početak učenja engleskog jezika te koje programe i metode odabrati.

Mnogi stručnjaci se slažu da ne postoji prerana dob za početak učenja stranog jezika te da je najbolje s  usvajanjem stranih jezika započeti već u predškolskoj dobi. U tom periodu djetetov mozak sposoban je strane jezike usvajati jednakom lakoćom kao materinji i to uz prirodniji izgovor, pa čak i bez stranog naglaska.

Ono što je bitno naglasiti na samom početku je da djeca vrtićke dobi strani jezik ne uče, jednako kao što ne uče ni boje, ni prostorne, vremenske i količinske odnose, ni analizu ni sintezu, djeca u vrtiću strani jezik usvajaju, kao i sve ostalo, kroz igru.

Integrirana metoda učenja engleskog jezika 

Da bi dijete moglo usvojiti jezik i prihvatiti ga kao normalan, svakodnevni oblik komunikacije, mora ga svakodnevno čuti i živjeti s njim. Integrirana metoda učenja engleskog jezika podrazumijeva svakodnevnu, kontinuiranu komunikaciju na engleskom jeziku u bogatoj, poticajnoj okolini i s adekvatno educiranim odgojiteljima. To nikako ne znači da se ta komunikacija odvija na štetu komunikacije i verbalnog razvoja na materinjem jeziku, već usporedno s njom, ovisno o situaciji, mogućnostima i potrebama.

Kod Integrirane metode koju primjenjujemo u vrtiću, usvajanje jezika događa se prirodno i spontano  u svakodnevnim, životno praktičnim situacijama, kroz zajedničku igru u različitim centrima aktivnosti, kroz čitanje priča i razgledavanje slikovnica, pjevanje pjesmica i igranje raznovrsnih igara. Sve ono što s djecom radimo na materinjem jeziku, možemo raditi i na stranom jeziku.

Sjećate li se svoje komunikacije sa svojim tek rođenim djetetom i načina na koji ste djetetu opisivali svaku svoju radnju sve dok dijete nije počelo ponavljati za vama? Upravo tako izgleda i usvajanje engleskog jezika na početku Integriranog programa; od pranja ruku, pripreme za objed, oblačenja i obuvanja, odlaska u park i opisivanja predmeta i pojava oko nas. Dijete sluša i bez prevođenja povezuje riječi s radnjama, stvarima i pojavama oko sebe. Kroz iskustvo provođenja programa, vidjeli smo da se usvajanje engleskog jezika kod djece odvija u nekoliko faza; u prvoj fazi dijete sluša i odgovara na materinjem jeziku ili gestama i pokretima, te ponavlja kratke, napamet naučene fraze. Može se dogoditi da u ovoj fazi dijete počinje izmišljati i “svoje” riječi u pokušajima da vam odgovori. U sljedećoj fazi dijete počinje koristiti usvojene riječi engleskog jezika te kratke rečenice. I dalje se može dogoditi da dijete izmisli po koju riječ, no ona će u ovoj fazi već zvučati “engleski”. U trećoj fazi dijete već ima usvojen bogatiji vokabular, spremno i spontano koristi naučene fraze, pjeva pjesmice i recitira tekstove na engleskom jeziku, odnosno samo “čita” slikovnice, te pokušava i često uspijeva u slaganju složenijih rečenica na engleskom jeziku.

Naravno, u ranom učenju stranog jezika od pomoći nam mogu biti mogućnosti moderne tehnologije. Odgojiteljima je internet izvor ideja i materijala koji će lako privući djecu i zainteresirati ih za strani jezik. Mogućnost je to da djeca posredstvom digitalne tehnologije čuju izvorni govor; od kanala s pjesmicama i čitanjem slikovnica do raznih igrica i aplikacija koje kod djece osim jezičnih, razvijaju i digitalne kompetencije. Važno je da je sadržaj koji se nudi prikladan dječjoj dobi, kvalitetan i na izvornom engleskom jeziku.

Rana izloženost djeteta stranom jeziku pozitivno će utjecati na razvoj jezičnih i komunikacijskih vještina, ali i na njegov kognitivni razvoj, razvoj koncentracije i vještine slušanja.

I na kraju, ne smijemo zanemariti činjenicu da svako dijete ima svoj razvojni put i da osim vanjske motivacije, u obliku poticajne okoline, odgojitelja, roditelja i vršnjaka, na brzinu usvajanja engleskog jezika utječe i unutarnja motivacija djeteta.

Najbolje rezultate dobit ćemo ako ne zaboravimo da djeca najbolje “uče” kroz igru i da u našem dječjem svijetu nije najvažniji rezultat, već cijeli onaj zabavni put kojim smo ga nastojali postići, neki prije, a neki malo kasnije.

Autorica: Nikolina Šimunić, odgojiteljica u dječjem vrtiću
Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj