Prihvaćanje promjena zapravo predstavlja spremnost da se osoba prilagodi promijenjenom okruženju ili situaciji u kojoj se nalazi.
Prilagodljivost, ili fleksibilnost, danas se ističe kao bitan element tržišnog uspjeha. Organizacije koje se uspijevaju prilagoditi promijenjenim uvjetima rada, proizvođači koji svoje proizvode uspijevaju prilagoditi potrebama kupaca, učitelji koji svoja predavanja uspiju prilagoditi novim spoznajama iz nekog područja – sve su to sustavi i pojedinci za koje ćemo reći da su uspješniji od svojih konkurenata.
Ljudi su po svojoj prirodi izrazito fleksibilni i vrlo se brzo mogu prilagoditi promjenama. Ali, samo ako to žele. Prihvaćanje promjene zapravo znači prilagođavanje novim načinima poslovanja, rada, življenja i slično.
Prema nekim autorima, proces prihvaćanja promjene gotovo je identičan procesu žalovanja: u početku se javljaju šok i odbijanje da neka stara navika, procedura ili postupak moraju biti ukinuti, nakon čega slijedi ljutnja zbog toga što je ta promjena neizbježna. Slijede očajavanje i čežnja za starim, no kada konačno postane jasno da je promjena tu i da ju je nemoguće izbjeći, proces završava prihvaćanjem. Koliko dugo će ovaj proces trajati, ovisi od osobe do osobe.
Pokretači promjene će kroz njega proći vrlo brzo, moguće čak i preskačući neke faze, dok će oni koji se promjenama opiru kroz taj proces prolaziti duže.
Kenneth Wallace proces promjene promatra kroz tri faze: napuštanje starog, tranzicije i novog početka. Dok su prve dvije faze ovog procesa prilično neugodne, novi početak je uvijek motivirajući element. Taj novi početak prilika je za ostvarivanje vlastitih ciljeva, rast i razvoj. Ako ste vi jedna od onih osoba koje prihvaćaju promjene – čestitamo! Nastavite tako i dalje.
Otpor prema promjenama
U promišljanjima o osobnom rastu pojedinac se može odlučiti za pokretanje promjena koje će mu omogućiti da se razvija, da uči nove stvari i da postane osoba kakva bi želio ili željela biti. To znači da upravlja svojim životom i da svoje resurse usmjerava u područja koja su važna, u kojima se želi postići izvrsnost.
Ako pojedinac ne uspije u tome da bude pokretač promjene, ima još i mogućnost da prati ili predviđa promjene na tržištu i da ih koristi kao priliku za ostvarenje vlastitih ciljeva. Jednako tako, postoji i treća mogućnost: opirati se promjenama, stagnirati, odgađati, oklijevati i uklopiti se u osrednjost. Važno je samo znati da je bilo koja od ovih tri mogućnosti uvijek vlastiti izbor pojedinca i sa sam snosi odgovornost za svoju odluku. Svatko uvijek može donijeti odluku da bude žrtva nečega ili nekoga, i to je naše pravo.
Put promjene nije lagan i ne garantira uspjeh iz prvog pokušaja, ali svakako je bolji izbor od pasivnog promatranja svijeta i događaja koji nas okružuju.
Ako je promjena neizbježna, onda je bolje prihvatiti ju i uključiti se, nego se opirati nečemu što će se ionako dogoditi.
Otpor prema promjenama može biti svjestan izbor nekog pojedinca, ali može se odvijati i na podsvjesnoj razini. U tom slučaju događa se da osoba ne vidi i ne koristi priliku koju je priželjkivala. Tako ljudi mogu ostati zarobljeni u situacijama i okolnostima koje ne žele, osuđujući sami sebe na „užas bez kraja“, radije nego na „užasan kraj“ nečega što ne žele, opravdavajući sebe sa brojnim – i često vrlo kreativnim – izgovorima. U jednoj od svojih knjiga W. B. Key piše da „ljudi mrze neizvjesnost. Neizvjesnost izaziva tjeskobu. Da bi smanjili tjeskobu… ljudi će jednostavno izmisliti neku ili prihvatiti već gotovu strukturu stvarnosti…“, drugim riječima, objasniti će sami sebi stvarnost onako kako im odgovara – naći će neki dobar izgovor.
Da bi se ovakva situacija prevladala, potrebno je prvo osvijestiti da se osoba opire promjenama i pronaći motivaciju, odnosno samomotivaciju za promjenu obrasca ponašanja (dakle, opet promjena!). Nakon toga potrebno je potražiti uzroke otpora, razloge zbog koji se osoba opire promjenama.
Ti uzroci mogu biti različiti, od straha od nepoznate budućnosti i sumnje u vlastite sposobnosti za prilagodbu ili učenje, nerazumijevanje promjene i njezinih implikacija, nemogućnosti kontroliranja situacije, straha od gubitka (posla, pozicije, moći,…), niskog samopouzdanja, sklonosti odgađanja i lošeg upravljanja vremenom, nedovoljnog znanja, neupućenosti, nepoznavanja vlastite vizije i ciljeva, i slično. Uzroci mogu biti stvarni, a mogu biti i samo rezultat nečije percepcije. Kada je prepoznat uzrok otpora, slijedi rad na prevladavanju uzroka. Tako i otpor prema promjenama može biti poticaj i prilika za promjenu i osobni rast.
Ako ste u ovom dijelu teksta prepoznali sebe i želite se promijeniti, tada je najbolje da se odmah usredotočite na rješavanje uzroka zbog kojih se opirete promjenama. Što prije počnete, prije ćete polučiti uspjeh.
mr. sc. Nataša Trojak
