Površnost u nama

0

Svijet je zagrabio površnost

Ljudi se razvijaju po vlastitoj brzini. Svatko prolazi kroz površnu fazu u nekom trenutku svog života. Površnost je način ophođenja sa složenim društvenim svijetom. To je poput sučelja; predstavljamo površnu vanjštinu s kojom se svi mogu razumjeti, što nam štedi poteškoće da moramo imati interakciju sa svakom novom osobom kao jedinstvenom osobom.

Većina ljudi sazrijeva negdje u kasnim tinejdžerskim ili dvadesetim godinama, postepeno uče kako učinkovitije komunicirati s ljudima kao pojedincima i postupno učvršćuju širi društveni krug. To je ujedno i vrijeme kad se ljudi počnu uklapati u dugoročne veze, gdje komuniciraju s jednom osobom na potpuno nepovršnoj razini. Ali te rane površne navike mogu se zadržati kao navike; neki se zaglave u njima, neki ih pročiste kao alat za manipuliranje drugima …

Površno je nezadovoljavajuće, a ipak se nosimo s tim načinom na koji živimo. S vremenom će naša istinska potreba za kvalitetnim životom na površinskoj razini biti prekinuta.

Svakog dana postoji prilika da sebi dopustimo usporavanje i namjerno usredotočenje, i s time budemo ok ostavljajući ostale po strani. Kako se dalje trudimo držati korak s tako širokim fokusom, osjetit ćemo simptome otpornosti u našim tijelima što je pokazatelj koliko brzo odustajemo čineći promjene vraćajući se onim nama poznatim navikama ponašanja koja su dio naše površne strukture.

 

Odakle ta površnost u nama?

Danas više nema razloga da u običnim društvenim interakcijama ne budete površni, jer postoji dobar razlog da ste zauzeta osoba, zaokupljena drugim pitanjima, ne možete se duboko pozabaviti pitanjima prave komunikacije, održivosti intimnih i poslovnih odnosa ili poželjnom komunikacijom u obitelji s djecom i ostalim članovima. Mislim da većina ljudi živi u površnom svijetu, jer je jednostavnije uključiti GPS, a ne mozak.

Postoje ljudi koji imaju kućne ljubimce da bi pratili trenutni trend svojih susjeda ili slijedili psihološki podatak da životinje dobro utječu na duševna stanja, zdravlje djece i ostalih članova, a istovremeno ne čipiraju životinju ostavljajući ju da vodu ili hranu dobiva neredovito i time živi u nehumanim uvjetima. Ima i onih koji pretjeruju, pa od životinja rade svoju novu djecu kako bi zamijenili onu koja su otišla.

I jedan i drugi stav je površan jer je sebičan. Sebičnost je površna. Transparentnost nas čini temeljitijima. Osim svojih potreba trebamo uočiti i tuđe, a to možemo ako nismo površni. Trebamo im dati prostora da se i oni ostvare. Napraviti korak lijevo, desno ili unazad.

Danas je opasnost površnosti izraženija nego nekada prije. Okruženi smo gotovim jelima, gotovim digitalnim proizvodima, uglavnom postoje već niz gotovih rješenja kojima lako prihvaćamo.

 

Površnost kao nedjelovanje

U matematičkoj zbirci prvo mi je bilo bitno pogledati ima li rješenje da vidim ima li smisla uopće se truditi sljedeći pola sata i napisati kilometarski postupak zadatka. Imali onda rješenje za svaki moj problem u životu s kojim sam se susrela, susrećem se i susretat ću se? Ako nema čemu se onda truditi!

Dobra vijest je da za sve ima rješenja i tome nas uči self help literatura od koje nam se zavrtjelo u glavi.

Matematički zadatak tri osobe će riješi na posve tri različita načina. Možda ima rješenja za sve, no svačiji život je specifičan, bar njemu, ako nikome drugome i to je dobro. Super je to što uvijek možemo zaroniti u dubinu sebe i naći ono najbolje rješenje.

 

S malo truda možemo razbiti površnost

Moći ćemo pronaći svoje najveće vrijednosti, posao kojim jedino i u potpunosti ispunjavamo svoje potrebe, mjesto na kojem možemo svako jutro ustati zadovoljni i naspavani, hranu koja nam daje onu zaboravljenu nikada neistraženu energiju, kućne ljubimce za kojih nam nije teško bdjeti cijelu noć kad su bolesni i osobe koje će ulazeći u naš prostor donositi vedrinu i smijeh.

Možda mnogo toga danas nemamo, no to nije znak da smo na površini ili smo površni, pa se zadovoljavamo mrvicama.

Biti svjestan onoga što imamo je prvi najveći korak prema onome što sve možemo imati iz naše perspektive vlastite moći.

Nitko nije imun na površnost, no kada znamo da ona može postati naša vlastita zamka koja nas može usisati poput bilo kojeg medija, vjerujem da ne postoji segment našeg života s kojim se ne možemo barem malo dubinski podružiti.

Što sebe više poznajemo manje će biti mogućnosti javljanja loših, iskvarenih i nezrelih niti kojima bismo mogli biti poveznica.

 

Što je to površnost i tko su to površni ljudi?

Ljudi koji procjenjuju vrijednost drugih prema njihovom izgledu, vrsti tijela, spolu, načinu odijevanja, vožnji, mogu li pisati ili govoriti dobro ili ne, imaju li novac ili ne… ispunjavaju definiciju “površnog” u doslovnom smislu.

To su materijalističke osobe. One gledaju na većinu samo površinski, bilo da je riječ o problemu ili o osobi, i zauzimaju pojednostavljeni pogled na svijet. Osoba koja dublje promatra stvari na manje lijen način nije površna.

U definiciju površnog mogu se ubrajati: analize, procjene, presude koje se izrađuju samo na temelju manje količine podataka. Ako su nam potrebni samo površni podaci nećemo ući u dublju analizu osim u situacijama kada nam jedino dublja analiza može dati one informacije bitne u razvoju poslovanja ili osobnog zdravlja. Za dublju analizu treba vremena, ustrajnosti u promatranju i opažanju finih promjena, a really life zato nema vremena i tu je najveća zamka.

No i to dođe na naplatu kad zbog površnih procjena počinjemo neke poslove, dižemo kredite, ulazimo u partnerske odnose. Sve ono čime nismo zadovoljni.

Svi smo plitki do neke mjere. Na poslu se nimalo ne osjećamo životno kada moramo glumiti površnost kako bi bili u skladu s drugima. Površni su ljudi impresionirani površnim karakteristikama, te ako im se morate približiti zbog nekog vama razloga, morate i vi biti površni.

Nekada se to može iskoristiti u manipulativne svrhe kad imate cilj nekog pridobiti, nekome nešto prodati, povući ga na svoj mlin, onda ćete glumiti površnost. Zašto je to bitno? Površnost je lakše glumiti nego temeljitost. Površni ljudi su omiljeniji pa ih zbog toga ima više. Kad ste površni postajete dio prihvatljive mase, jer tko voli one koji se stalno nečim ističu. Ne volimo biti predmetom izrugivanja i stalne kritike ili se možda ne znamo nositi s tim.

Pripazite se površnih ljudi i onih koji to mogu biti kad god požele. Izaberite što biti u kojem trenutku, naravno svjesno.

 

Opasna prečica

U zamašnjaku života u kojem održavamo tempo koji se od nas očekuje, lako pribjegavamo prečicama nerazmišljanja. Kud svi tud i ćelavi Mujo!

Da ne bih napisala ovaj tekst površno, a opet da ostanem razumljiva bar većini, postavit ću si jedno temeljno pitanje: „A gdje pripada intuicija ili situacije u kojima nemamo odgovor, pa ih prihvaćamo takvima kakve jesu i dozvoljavamo im da se dogode?“

Je li to površnost i trebamo li ponekad biti površni, te ne prelaziti u dubiozne analize?
Trebamo li u startu imati odgovore ili možemo na njih pričekati?
Što nam je veća vrijednost, dobiti odgovore odmah ili na vrijeme?

Nadam se da sam vas navela na ključna pitanja i razmišljanja koja ste mnogo puta okusili pitajući se živim li svoj život površno i imali još nešto iza toga.

Autorica: Aleksandra Ivanac
Stručnjakinja u komunikacijskim edukacijama
Life coach / NLP master practitioner / educator / mag prim educa / Theta healing & Peat practitioner

Share.

Comments are closed.