Iako smo navikli razmišljati o umu i tijelu kao odvojenim cjelinama, sve više dokaza upućuje na to da su povezanost uma i tijela te naše misli, emocije i tjelesni procesi dublje isprepleteni nego što se čini. Nevidljive veze koje povezuju različite dijelove našeg bića oblikuju način na koji doživljavamo sebe, svijet i životno iskustvo u cjelini.

Kako funkcionira povezanost uma i tijela

Ono što nazivamo čovjekovim umom, psihom, svijesti ili dušom povezujemo s funkcioniranjem živčanog sustava, odnosno primarno s njegovim središnjim dijelom – mozgom. Naši osjeti, misli i emocije utjelovljene su postojanjem živčanih impulsa koji putuju kroz živčane stanice ili neurone. Veze koje nastaju između stanica oblikuju naše iskustvo življenja, pamćenje i ponašanje.

Međutim, u književnosti i u svakodnevnom govornom jeziku nailazimo na fraze koje naša psihička stanja povezuju sa srcem („slomljeno srce“ – tuga; „od srca“ – iskreno; „imati veliko srce“ – biti dobar, suosjećajan; „nositi u srcu“ – voljeti, itd.) i probavnim organima („leptirići u trbuhu“ – zaljubljenost, uzbuđenje; „ići na jetra“ – iritacija, ljutnja; „grč u želucu“ – strah; „okretanje želuca“ – gađenje, itd.) koje sve brojnija znanstvena istraživanja potvrđuju kao odraz stvarne povezanosti uma i tijela, a ne pjesničke slobode ili kreativne dosjetke osobe koja ih izgovara ili piše.   

Mozak odrasle osobe u prosjeku teži oko 1.300 grama što čini samo dva posto ukupne tjelesne mase čovjeka, ali zato troši 25 do 30 posto energije koju tijelo proizvede iz onoga što pojedemo pri čemu ne može stvarati zalihe za poslije. Sastoji se od oko 86 milijardi neurona čija funkcionalna organizacija i broj međusobnih veza određuju naše kognitivne sposobnosti, a ne sama veličina i težina mozga.

Srce kao drugi mozak: što kaže znanost

Prema uglednoj britanskoj liječnici i neuroznanstvenici, dr. Tari Swart, mozak možemo nazvati „oštroumnim“ kad optimalno funkcionira. To znači kad se učinkovito i intenzivno usredotočuje na jedan po jedan zadatak, o istoj situaciji ili problemu razmišlja na različite načine i bez poteškoća prelazi s jednog načina razmišljanja na drugi. Povezuje ideje različitih kognitivnih puteva kako bi došao do integriranih rješenja te uravnoteženo razmišlja umjesto da stalno koristi jedan način razmišljanja. Na raspolaganju nam je šest različitih načina razmišljanja koji nam omogućavaju svjesnost o vlastitom tijelu, emocijama, instinktima i intuiciji, motivaciji te kreativnost i logičko zaključivanje. Najučinkovitiji smo kad ravnomjerno koristimo sve načine, odnosno u skladu sa zahtjevima situacije u kojoj se nalazimo.    

Srce primarno doživljavamo kao jedan od mišića u tijelu čija je ključna funkcija opskrba svih tjelesnih stanica kisikom i hranjivim tvarima te njihovo oslobađanje od otpadnih tvari i ugljičnog dioksida. Ono što je puno manje poznato, a još je 1991. godine otkrio neurokardiolog J. Andrew Armour, jest da srce ima vlastiti složeni živčani sustav koji djeluje poput mozga i funkcionira neovisno o mozgu u glavi (Childre i sur., 2024.). Nazvao ga je mozak srca i ustvrdio da je u stanju osjećati, procesirati i šifrirati informacije.

Postoje indikacije da mozak srca može i učiti te da ima i kratkotrajno i dugotrajno pamćenje, kao i sposobnost neuroplastičnosti, odnosno mijenjanja. Zasad je poznato da postoji neprekidna dvosmjerna komunikacija između srca i mozga i da srce šalje mozgu daleko više informacija nego što ih mozak šalje srcu. Signali iz srca utječu na centre u mozgu koji su povezani sa strateškim razmišljanjem, brzinom reagiranja, samoregulacijom i donošenjem odluka i na taj način ono utječe na to kako mislimo, osjećamo i reagiramo na svijet.

Crijeva i mozak: veza koja utječe na naše raspoloženje

U crijevima se nalazi preko 100 milijuna neurona što ga čini organom s najviše živčanih stanica nakon mozga. Zbog toga su poznata i kao enterički živčani sustav. Iako su, kao dio probavnog sustava, primarno zadužena za razgradnju hrane i apsorpciju hranjivih tvari te izbacivanje suvišnih i štetnih tvari iz organizma, crijeva su zadužena za 90 posto proizvodnje tzv. hormona sreće (serotonin) što njihovo funkcioniranje dovodi u vezu s našim emocijama i raspoloženjima. Također, crijeva s mozgom komuniciraju izravno preko živca vagusa, najdužeg i najsloženijeg živca u tijelu zaduženog za autonomne (nesvjesne) tjelesne funkcije, regulaciju upalnih procesa te opuštanje i oporavak tijela.

Povezano: Nevidljivi zakoni ljubavi

Emocije nisu samo u glavi: što nam poručuje tijelo

Istraživanja crijevnog mikrobioma (mikroorganizmi koji žive u našim crijevima) daju naslutiti da postoji povezanost između njegovog sastava (omjer „dobrih“ i „loših“ mikroorganizama) i vjerojatnosti razvoja stanja depresije ili anksioznosti te koliki će biti intenzitet naše reakcije na stresne događaje i okolnosti (Enders, 2019.). Konačno, kad govorimo o intuiciji kao nečemu što „osjećamo u trbuhu“ po svoj prilici se radi o reakciji enteričkog živčanog sustava na ono što nam se događa u životu.   

Zašto je razumijevanje povezanosti uma i tijela ključno za dobrobit

Sve brojnije spoznaje o izravnoj povezanosti mozga sa srcem i crijevima upućuju na zaključak da slika svijeta koji nas okružuju ne nastaje samo u našoj glavi, nego predstavlja jedno sveobuhvatnije iskustvo međudjelovanja različitih dijelova i sustava u tijelu. Na tom tragu, usmjeriti se samo na funkcioniranje uma i misaone procese kao temelja za razumijevanje sebe i svog života predstavlja ograničavajući utjecaj u stjecanju tog iskustva.

👉 “PUT PREMA DOBROM ŽIVOTU” – Edukcija o mentalnom zdravlju