Potrebna vam je pažnja? Ne tražite je u samosažaljenju!

0

Kolumna: NA PAUZI S DUBRAVKOM ŠIMUNOVIĆ

Autorica: dr. sc. Dubravka Šimunović
Profesorica na Zdravstvenom Veleučilištu

 

Na trenutak se prisjetite, kada ste zadnji put u razgovoru o svakodnevnici  spomenuli kako Vam je teško. Velik broj obaveza na radnom mjestu, odgovornost prema članovima obitelji samo su neke od jadikovki modernog čovjeka. Da li je uistinu tome tako ili imamo potrebu svakodnevno  pretjerivati u prikazivanju sebe i svega onoga što radimo. Da li se iza svega krije potreba za pažnjom ili naprosto težimo samosažaljenju, samo su neka od pitanja koje trebamo postaviti sami sebi.

Samosažaljenje se hrani negativnim emocijama

Negativne emocije su rasadnik za samosažaljenje. Ponekad beznačajne probleme podižemo na pijedestal, dopuštajući negativnim emocijama da ovladaju trenutkom. Gnjev izazvan novonastalom situacijom dodatno pojačava opći dojam problema, iza kojeg se često krije zakamuflirana  potreba za samosažaljenjem.

Priče iz svakodnevnice

Zamislite sljedeći scenarij, dolazite kući čeka Vas hrpa  rublja za glačanje, niste ništa uspjeli pripremiti za objed, uz  to ste zaboravili na neodgodiv zadatak kojeg trebate odraditi tijekom večeri. Zove Vas prijateljica,  gnjevno  joj prepričavate novonastalu situaciju i tome pridodajete opis nereda na radnome mjestu. Ona, samo može zaključiti da Vam je jako teško, da nemate podrške, ne skrivajući da Vas žali zbog svega što prolazite. Vi ste u tome trenutku realizirali svoju potrebu, uspjeli ste sebe prikazati žrtvom i kod nje izazvati sažaljenje. U konačnici ulogu žrtve se odradili savršeno.

Kako se osloboditi samosažaljivanja?

Ako svakodnevno prigovarate, okrivljavate druge, žalite se na svakodnevne obaveze, navikavate se na ulogu žrtve. Teško je ponekad loše navike zamijeniti dobrima. Mijenjanje navika je proces koji može trajati dugo. Možda je dobar korak na putu promijeni, promišljanje o promijeni vlastite učinkovitosti  i načinima kako se mogu riješiti problemske situacije. Svako od nas preuzima odgovornost za svoje postupke i  uloge koje je preuzeo. Zapamtite, u svakodnevnom kaosu problem možete sagledavati na razini pozitivnog i negativnog iskustva i ishoda. Svaku situaciju možemo promijeniti, ovisno što očekujemo. Pokušajte, svakodnevnicu sagledati s vedrije strane. Niste pripremili objed , na poslu je kaos, čeka Vas niz zadataka u domu, ništa zato, odradite ono što je prioritetno.

Učite se biti zahvalni, umjesto da prigovarate. Zahvalnost je vrlo snažna emocija, u trenucima kada se osjećamo ugroženo, ona ima ljekovitu  moć.

Svako od nas bira razinu do koje će preuzeti odgovornost. Ako smo odabrali preuzeti sve obaveze u domu, uz to su nam dodijeljeni radni zadaci na poslu, to ne znači da smo žrtve. To znači da smo ratnici koji svoje svakodnevne bitke vode najbolje što mogu i umiju.

 Prisjetite se, svatko od nas može biti žrtva, ali malo je onih koji su pobjednici.

Foto: Pexels

Share.

Leave A Reply

sixteen − twelve =