Neizražene emocije ne nestaju – one se povlače u tijelo, psihu i odnose, gdje ostavljaju trag. Kada ih ne prepoznamo ili im ne damo prostor, one pronalaze druge načine da se izraze. Potisnuta ljutnja postupno oblikuje naše zdravlje, način na koji doživljavamo sebe i druge te kako reagiramo u svakodnevnim situacijama – često nesvjesno, ali s vrlo stvarnim posljedicama.

Ljutnja nije problem već što s njom radimo

Ljutnja je jedna od temeljnih ljudskih emocija. Ona nas upozorava da su naše granice prijeđene, da se dogodila nepravda ili da su naše potrebe zanemarene. U svojoj biti, ljutnja nije destruktivna – ona je signal. No kada taj signal ignoriramo, potiskujemo ili izražavamo na način koji povrjeđuje nas ili druge, posljedice se neizbježno pojavljuju. U terapijskoj praksi često susrećem dvije krajnosti: osobe koje ljutnju gutaju i šute te one koje je izražavaju kroz vikanje, optuživanje, sarkazam ili pasivnu agresiju. U oba slučaja, emocija ne biva stvarno izražena – ona ostaje zarobljena.

Što se događa kada ljutnju „spremimo u tijelo“?

Potisnuta ljutnja ne nestaje sama od sebe. Tijelo je pamti. Jedna klijentica došla je zbog kroničnih bolova u vratu i ramenima. Medicinski nalazi bili su uredni, no bol je bila stalna. Kroz terapijski proces pokazalo se da godinama ne izražava nezadovoljstvo – ni u braku, ni na poslu. Sve „drži u sebi“, jer ne želi sukobe. Tijelo je, međutim, preuzelo ulogu glasnika.

Dugotrajno potiskivanje ljutnje često se povezuje s:

• povišenim krvnim tlakom i srčanim tegobama
• probavnim smetnjama (iritabilno crijevo, gastritis, čirevi)
• kroničnom mišićnom napetošću, osobito u vratu, ramenima i donjim leđima
• slabljenjem imuniteta zbog stalne razine stresa.

Dakle, kada mi to ne činimo, čini naše tijelo koje reagira somatski.

Psihičke posljedice neizražene ljutnje

Sa psihološke strane, neadekvatno izražena ljutnja često se pretvara u tjeskobu, bezvoljnost ili depresivno raspoloženje. Jedan klijent opisivao je osjećaj stalne unutarnje napetosti, ali nije znao reći zašto je ljut. Naučen je da „dobri ljudi ne pokazuju bijes“, pa je svaku frustraciju okretao protiv sebe.

Takav obrazac može dovesti do:

• anksioznosti i osjećaja unutarnjeg pritiska
• depresivnih stanja i gubitka motivacije
• poremećaja spavanja i iscrpljenosti
• naglih, eksplozivnih ispada bijesa koji djeluju „niotkuda“.

Drugim riječima, kada se emocija dugo potiskuje, ona ne nestaje, nego traži izlaz.

Zašto nam je ljutnju toliko teško izraziti?

Razlozi zbog kojih ljudi potiskuju ili neadekvatno izražavaju ljutnju često su duboko ukorijenjeni, a ovo su neki od najčešćih uzroka koje primjećujem u radu s klijentima:

• strah od odbacivanja ili sukoba
• odgojne poruke poput: „Ne ljuti se“, „Budi dobar“, „Šuti i trpi“
• nerazriješene emocionalne povrede iz prošlosti
• osjećaj nemoći, nesigurnosti ili niske vrijednosti
• nedostatak vještina za jasnu i mirnu komunikaciju.

Ljutnja tada postaje zabranjena emocija, iako je upravo ona često ključ za osobni rast i zdravije odnose.

Kako ljutnju pretvoriti u snagu, a ne u teret

Kroz rad s klijentima razvila sam jednostavan i učinkovit pristup koji omogućuje da se ljutnja izrazi na zdrav, konstruktivan način, dakle, bez potiskivanja i povređivanja drugih. Ovaj proces oblikovala sam u sedam koraka svjesnog rada s emocijama

1. Prepoznavanje – Obratite pažnju na tjelesne signale: stezanje u prsima, napete čeljusti, ubrzan puls.
2. Imenovanje – Recite sebi: „Ljut/a sam.“ Time emocija prestaje upravljati iz sjene.
3. Istraživanje – Zapitajte se što je stvarni okidač: povrijeđena potreba, granica ili očekivanje.
4. Smirivanje tijela – Disanje, kratka šetnja ili pauza pomažu da se regulira živčani sustav.
5. Izražavanje – Pišite, razgovarajte ili izgovorite emociju na siguran način.
6. Asertivna komunikacija – Umjesto optužbi, koristite „ja-poruke“:
   „Osjećam se povrijeđeno kada se to događa.“
7. Integracija i otpuštanje – Rad na oprostu i razumijevanju ne znači opravdavanje drugih, već oslobađanje sebe.

Odgovornost prema sebi – i prema onima koje volimo

Nekontrolirana ili potisnuta ljutnja ne pogađa samo osobu koja je osjeća. Ona se prenosi na odnose, posebno na djecu. Djeca koja odrastaju uz roditelje koji često viču ili, s druge strane, emocionalno šute, mogu razviti anksioznost, nesigurnost ili kasnije ponavljati iste obrasce.

Učenje zdravog upravljanja emocijama nije znak slabosti, već zrelosti i odgovornosti.

Kada je vrijeme potražiti stručnu pomoć?

Ako primjećujete da vas ljutnja preplavljuje, da narušava vaše odnose ili se odražava na vaše zdravlje, važno je znati da ne morate kroz to prolaziti sami. Psihoterapija pruža siguran prostor u kojem možete razumjeti dublje uzroke svoje ljutnje, naučiti nove obrasce reagiranja i razviti emocionalnu stabilnost. Rad na emocijama je naprosto temelj kvalitetnog i ispunjenog života. Stoga se zapitajte – kako bi se moj život promijenio kada bih naučio/la koristiti svoju ljutnju kao snagu, umjesto da je potiskujem ili iskaljujem na pogrešan način?

Povezano: Ne taložite u sebi ljutnju i bijes, to je siguran put prema bolesti ili psihičkoj smetnji