U suvremenom društvu, u kojem se emocionalna bol često doživljava kao slabost, razvili smo cijeli arsenal strategija za zatomljivanje i potiskivanje emocija. Jeste li se ikada zapitali koliko često, svjesno ili nesvjesno, zatomljujete ono što osjećate? Koliko ste puta potisnuli tugu, ljutnju ili strah, uvjeravajući se da „nemate vremena za to sada“ ili da će „proći samo od sebe“?
Alkohol, pretjeran rad, beskonačno listanje po društvenim mrežama, emocionalno prejedanje, čak i opsesivno bavljenje sportom, sve to može poslužiti istoj svrsi: da ne bismo morali osjetiti ono što u nama vapi za našom pažnjom.
Što znači prestati zatomljivati i/ili potiskivati emocije?
Prestati zatomljivati ili potiskivati emocije ne znači naglo se prepustiti svim osjećajima i dopustiti da nas preplave bez kontrole. Radi se o svjesnom i pažljivom pristupu vlastitim emocijama, tj. o učenju prepoznavanja i prihvaćanja poruka koje nam tijelo i emocije šalju, bez straha ili osude. To znači dopustiti si osjetiti i razumjeti što se u nama događa, bez da odmah reagiramo ili bježimo od neugodnih osjećaja.
Na primjer, tuga je često znak da smo nešto važno izgubili ili da nam je potrebna tišina i prostor za žalovanje. Ljutnja je prirodan odgovor koji nas upozorava da su naše granice pređene ili da nešto u našoj okolini nije pravedno ili sigurno za nas. Važno je razlikovati ljutnju i bijes – ljutnja je osjećaj koji nam može pomoći da prepoznamo nepravdu i potaknuti nas na postavljanje granica, dok je bijes često intenzivnija i nekontrolirana emocija koja može rezultirati impulzivnim ili destruktivnim reakcijama ako joj se ne pristupi svjesno i odgovorno.
Strah nas, pak, može upozoriti na opasnost, ali i potaknuti da se bolje pripremimo, potražimo pomoć ili donesemo odluke koje će nas zaštititi.
Prestati potiskivati znači izgraditi odnos povjerenja sa sobom, gdje emocije nisu neprijatelji, već saveznici koji nas vode ka dubljem razumijevanju vlastitih potreba i životnih izazova. To je proces u kojem učimo slušati unutarnje signale i reagirati na način koji nas njeguje, umjesto da ih ignoriramo ili guramo pod tepih.
Što tijelo poručuje kad potiskujemo emocije?
Kada osjećaje zatomljujemo i potiskujemo, oni ne nestaju, već pronalaze drugi put, a naše tijelo često počinje govoriti umjesto nas. Kronična napetost u vratu i ramenima može biti posljedica neizgovorene ljutnje ili zadržane tuge. Glavobolje, migrene i probavni problemi česti su kod ljudi koji godinama „gutaju“ emocije umjesto da ih izraze. Problemi sa spavanjem ili učestala iscrpljenost mogu biti znak da tijelo stalno radi pod tenzijom jer negdje duboko „drži“ sve ono što nismo spremni vidjeti i čuti.
Već je znanstveno dokazano da dugotrajno potiskivanje emocija može pridonijeti razvoju anksioznih i depresivnih stanja, ali i različitih somatskih tegoba. Psihosomatika nije mit – ona je dokaz koliko su naša psiha i tijelo neraskidivo povezani.
Kada ne ”čujemo” svoje emocije, simptomi se s vremenom mogu pojačavati i širiti na različite sustave u tijelu. Zbog toga, zatomljivanje i potiskivanje emocija nikada nisu trajno rješenje, već samo odgađanje suočavanja s onim što ionako traži da bude viđeno.
Povezano: Znakovi koje ne smijete ignorirati
Kako ponovno pronaći svoje osjećaje?
Klijentica je potražila stručnu pomoć iscrpljena od stalnog „guranja pod tepih“. Vodila je uspješnu karijeru u marketingu, bila majka dvoje djece, uvijek na raspolaganju svima. Kad bi se pojavio osjećaj tuge ili usamljenosti, zatrpala bi se poslom ili zadacima, uvjeravajući se da je „samo malo umorna“. Godinama je sve funkcioniralo, barem izvana. Ipak, tijelo i psiha imaju svoje granice. Počela je patiti od nesanice, svakodnevnih glavobolja i osjećaja da gubi kontrolu. U jednom je trenutku shvatila da je potpuno otuđena od vlastitih emocija. Tijekom terapije počeli smo raditi na tome da prepozna kad i kako zatomljuje ili potiskuje ono što osjeća.
Tijekom nekoliko mjeseci naučila je stati i pitati se: „Što sada osjećam? Što mi ovo govori? Što mi je potrebno?“ Umjesto da nakon stresnog dana otvori bocu vina i radi do kasno u noć, naučila je odvojiti vrijeme da osjeti i prepozna što stoji iza njezine napetosti. Ponekad je to bila tuga zbog propuštenih trenutaka s djecom, ponekad bijes jer nije znala reći „ne“ kolegama.
Svjesno djelovanje
Umjesto automatskog zatomljivanja, naučila je odabrati svjesno djelovanje – ponekad je to bila šetnja, razgovor s prijateljicom, ponekad samo nekoliko minuta disanja i dopuštanja da suze poteku.
Ponovno povezivanje s vlastitim osjećajima nije uvijek lako, ali je ključno za istinsko mentalno i tjelesno zdravlje. Svjesnim prihvaćanjem i razumijevanjem emocija otvaramo put prema većoj emocionalnoj slobodi i unutarnjoj ravnoteži.
Kad prestanemo bježati od onoga što osjećamo, otvaraju nam se vrata iscjeljenju i osobnom rastu. Pravi korak prema promjeni počinje malim, ali snažnim trenucima pažnje prema sebi — jer upravo u tome leži snaga življenja u punini.
Snaga istinskog osjećanja
Mnogi se ljudi boje da će ih osjećaji „preplaviti“ ili slomiti. No istina je upravo suprotna. Bježanje i potiskivanje emocija dugoročno nas slama i udaljava od sebe samih. Kada dopustimo sebi da u potpunosti osjetimo svoje emocije, otvaramo vrata iscjeljenju i unutarnjem rastu. Kroz svjesno osjećanje bolje se povezujemo s drugima, jasnije prepoznajemo što zaista želimo, lakše postavljamo zdrave granice i donosimo odluke koje su u skladu s našim istinskim ja.
Prava transformacija započinje tek kada prestanemo bježati od svojih osjećaja. Iz ranjivosti tada izrasta naša prava snaga – snaga autentičnosti i unutarnje slobode.
Zato, sljedeći put kad osjetite poriv da zatomite neku emociju, zastanite. Udahnite duboko, I zapitajte se: „Što sada stvarno osjećam?“ I imajte hrabrosti ostati uz taj osjećaj. Jer upravo kada ponovno počnete istinski osjećati, tek tada zaista počinjete živjeti.
Povezano: Snaga nije u izdržljivosti, nego u hrabrosti da zastanemo
Rad na sebi kao ključ za povezivanje sa sobom
Za mnoge je ljude, prvi korak na tom putu upravo rad na sebi kroz terapiju i osobni razvoj. U sigurnom, podražavajućem okruženju možemo istražiti što točno potiskujemo. Naučiti kako zatomljivanje zamijeniti zdravim suočavanjem i postupno razvijati hrabrost za istinsko osjećanje. Rad na sebi može pomoći da lakše razumijemo signale tijela. Da umjesto ponavljanja starih obrazaca, biramo nove načine brige o sebi. Kroz taj proces otkrivamo da iza onoga čega smo se najviše bojali često leži sloboda – sloboda da budemo autentični, da osjetimo i da živimo ispunjenije.
Ako osjećate da je vrijeme da prestanete zatomljivati, možda je baš sada pravi trenutak da potražite podršku. Jer transformacija ne čeka – ona počinje s vama.
www.focusin-holisticlifestyle.com
