Ništa strašno. Jedan normalan razgovor uz kavu. Jedini uvjet da bude vrela. Netko mi je rekao, malo u povjerenju, da moja gošća voli piti kavu. I da je neobična. Da je lik koji ne sretneš svaki dan na ulici. Hvala Bogu na tome. Neka priča krene…

– Izvolite. Ovo je moj skromni dom. Ne morate stajati. Sjednite. Moj dom je i vaš dom. Dobro mi došla Tea-Blue! Mikrofon je vaš…

– Samo malo. Nisam još vidjela ptice. Zar u vašem vrtu one ne borave? Nema ih. To je tako žalosno. Ja rado slušam cvrkut ptica. Znate, ja sam umjetnica. Ne volim siva jutra i hod kroz maglu. Oprostite. I svaki dan plačem. Moji likovi iz romana se vječno svađaju. Toliko se mrze i ogovaraju, da ja moram zaplakati…

– Nije sramota pustiti koju suzu. I ja plačem, majke mi. Plačem kada mi mikrofon ne radi. Kada mi kamera nadodaje kilograme. Jesam li to ja buca-muca? – pitam okolo.

– Nitko se ne javi za riječ. Nitko me ne hvali. Svi pljuju po meni. Ma, dajte si sjednite već jednom. Ne čuju ljudi što govorite. Niste ispred mikrofona. Meni ste jako dragi.

– Vi se meni niste svidjeli. Ovaj vaš studio ne diše. Tako je sumoran. A ja želim boje! – gotovo je kriknula Tea-Blue.

– Ivane! Donesi drugu kavu. Vrelu. Kad to uradiš skok po boje u trgovinu. Dok si tamo, da si tu. Kreni s bojanjem studia. Hitno! Naša gošća odlazi. To si ne smijemo dopustiti.

– Vas dvije ste na istoj razini ludila. Tko će snimati?

– Bože moj, kakvo je to pitanje? Ti snimaš. I usput kupi neke zavjese jarke boje!

Podcast by Suzy! Sigurno se pitate je li dan bio uspješan? Pazi ovo…

Nakon što smo obojili studio. Stavili zavjese i donijeli ptice unutra, naša umjetnica je od silne sreće opet zaplakala. Duša moja. Tako je emotivna i nježna. Tea-Blue!

K vragu i taj mikrofon! I kamera kao duga! Važno je da smo se mi žene, dobro isplakale i lijepo podružile! Jedva čekamo novi susret. To će biti za nekoliko tjedana. Doći će. Obećala je Tea-Blue!

Najavljujem novu priču i novi podcast by Suzy! U goste mi dolazi još jedna iznimna žena!

I bez ovaca i bez novaca! Baka Kamenka!

Povezano: Kad bi moja žena znala