Nije dobro što je pao list. I to baš s kruške žute. Zato što jedna deblja grana visi točno preko susjedove ograde. Prošle godine radi jednoga lista, bilo je vraga. Susjed se tako uvrijedio, da me nije cijelu godinu niti pozdravio.

Kad god mi je blizu, osjećam da nešto mrmlja sebi u bradu. Nisu to fine i ugodne riječi. A, kamo li slatke, kao kruška žuta. Možda se ipak dogodi čudo i susjed ne primjeti list, koji je upravo poletio…

– Nemoj pasti. Nemoj. Ne tamo! Čuješ li me?! Hej ti, žuti!

– Mijau! – susjedova mačka skoči na zid i pogleda me ljutito, a susjed pokaza rukom bez riječi na list, koji je pao na stol.

– Oprostite, susjed ja ne mogu listu narediti gdje da padne. Nemojte se ljutiti. Ako vam smeta, ja ću ga pokupiti. Volite li kruške? Pogledajte koliko ih ima. Mogu vam ubrati…

– Mijau! – opet se ljutito javi mačak, a susjed bez riječi uzme list s dva prsta i baci ga preko ograde.

Netko bi pomislio da je tu priči kraj. Svi sretni i zadovoljni otišli na počinak. Mjesec je ljubio zvijezde. Čuli su se uzdasi i po koji veseli prolaznik. Netko se pokrio po glavi. Netko mjesečario. A, netko pratio kroz prozor susjede. Hvala Bogu da ima i takvih ljudi. Tih, što te prate. Da nije njih, ne bi priča išla dalje… Susjed nosi ljestve i penje se na krušku. Za njim vjerni mačak hrabro gazi. Mjesec mu pute osvjetljava. U tišini reže granu. I pazi, da koji list ne padne u njegovo dvorište.

Kako ga ne bi čula Dobrila koja pije kavu u dva sata? Nije važan sat, nego drama koja se odvija. Nešto je puklo. I to jako. Jesu li ljestve pale? Ima li koga na zemlji? Svjetla su se upalila, a pljesak je izostao…

Vidi grane, kako je lijepa. Baš je jesen ljubi. Čudno. A, gdje su kruške? I gdje je pila? Lišće je i dalje tu. Susjed u kutu kao medo, kruškama se sladi.

– Susjed! Pa mogli ste samo reći, da su vam fine kruške žute…

Povezano: A, da brojiš ovce?! (nemirno stado razljutilo mi muža)