Ponekad nije problem u tome što ne želite ili ne možete, nego u tome što vas nešto nevidljivo zaustavlja. Osjećaj da stojite u mjestu, unatoč svim pokušajima, često je znak dubokih unutarnjih obrazaca koji vas drže na autopilotu. U nastavku saznajte kako prepoznati te kočnice i zašto je upravo osjećaj blokiranosti prvi korak prema stvarnoj promjeni.

Koliko često u životu imate osjećaj da ste blokirani? Koliko je intenzivan taj osjećaj „stajanja u mjestu“?

Kako prepoznajemo unutarnju blokadu?

• Želimo promjenu, ali ne znamo odakle krenuti
• Dugo razmišljamo, a poduzimamo malo ili ništa.
• Neprestano odgađamo važne odluke ili zadatke.
• Znamo što bismo trebali učiniti, ali osjećamo unutarnji otpor prema djelovanju.
• Imamo dojam da se vrtimo u krug i ponavljamo iste obrasce.
• Osjećamo manjak energije, motivacije i entuzijazma.
• Teško donosimo odluke jer se bojimo pogriješiti.
• Imamo osjećaj da smo „zapeli”, iako izvana sve izgleda u redu.

Obično se osjećamo blokirano u onim trenucima u životu u kojima znamo da nešto želimo ili trebamo promijeniti, ali ne znamo točno što ili na koji način. Problem nastaje kad se ti trenuci produže u dane, tjedne, a ponekad i godine.

Povezano: Korak „iznutra“: Kako ljeto može postati početak unutarnje promjene

Slojeviti uzroci: Zašto ostajemo zaglavljeni?

Osjećaj blokiranosti je složeno i slojevito stanje koje može imati različite uzroke. Ono je posljedica međudjelovanja tjelesnih, kognitivnih, emocionalnih, situacijskih i sistemskih čimbenika.

Na tjelesnoj razini pasiviziraju nas: nedostatak sna, kronični umor ili stres, hormonalne promjene, zdravstvene tegobe.

Na kognitivnoj razini u djelovanju nas usporavaju i zaustavljaju: perfekcionizam, pretjerano analiziranje (engl. „analysis paralysis“), nejasne osobne vrijednosti ili ciljevi, negativna uvjerenja o sebi, drugima i svijetu oko nas.

Na emocionalnoj razini na mjestu nas drže: strahovi (od neuspjeha, uspjeha, odbacivanja, kritike, neizvjesnosti, promjene), emocionalna iscrpljenost (npr. profesionalno sagorijevanje, uznemiravanje bilo koje vrste i u bilo kojim okolnostima), nerazriješena tuga ili gubitak, (kronična) tjeskoba.

Životne okolnosti koje mogu pojačavati osjećaj blokiranosti su: velike životne promjene (razvod, preseljenje, promjena posla), dugotrajna neizvjesnost, preopterećenost obavezama, sukob između različitih životnih uloga, nedostatak podrške iz okoline.

Sistemska perspektiva i utjecaj obiteljskog naslijeđa

Sistemska perspektiva koju otkrivamo kroz postavljanje osobnih tema primjenom metode sistemskih konstelacija ukazuje da blokiranost može biti povezana s nesvjesnom odanošću obiteljskom sustavu koja se očituje u: nesvjesnoj lojalnosti i ponavljanju obiteljskih obrazaca, strahu da ćemo svojim uspjehom „nadmašiti” roditelje, osjećaju da nemamo pravo na više od prethodnih generacija, preuzimanju odgovornosti koja nam ne pripada, odbijanju života na način koji je došao do nas ili neprihvaćanju roditelja kroz koje je došao do nas, poistovjećivanju sa sudbinom nekog isključenog ili nepriznatog člana obitelji, upletenost u nerazriješene obiteljske gubitke i traume.

Opasnost života na „autopilotu“

Svatko od nas je barem ponekad i u nekom aspektu života osjećao blokadu koja se manifestirala kao dugotrajno odgađanje neke odluke ili akcije, izbjegavanje neugodnih emocija ili situacija, izostanak konkretnih koraka koje smo željeli ili smatrali da ih trebamo poduzeti ili naprosto kao ostanak u zoni poznatog i predvidljivog. I to nas nije zadovoljavalo, ali svejedno smo ostajali „živjeti na autopilotu“.

Problem je kad dugo vremena ostajemo zarobljeni na mjestu koje ne osjećamo kao ono koje nam omogućava optimalnu životnu energiju i osjećaj da smo prisutni u svom životu jer nam se prvo počne nakupljati diskretno, povremeno nezadovoljstvo koje postupno preraste u svakodnevnu opipljivu frustraciju.

To „mjesto“ je metafora za unutrašnji osjećaj životnosti s kojim se budimo i liježemo, pristupamo obavezama, željenim ciljevima, pa čak i hedonizmima koji nas vesele. Kad smo u stanju nezadovoljstva i frustracije onda i oni više nisu izvori radosti i opuštanja nego postaju način bijega i pokušaj da se oslobodimo neugodnih osjećaja. Međutim, oni nemaju snagu da uklone stvarne uzroke neugode nego eventualno mogu privremeno prigušiti simptome.

Povezano: Zašto „volimo“ svoje probleme i zašto se bojimo promjena u životu

Prvi korak prema preokretu

Blokade ne nastaju preko noći niti nestaju same od sebe, ali je prvi korak prema nadilaženju postavljanje pitanja: „Što mi ova blokada pokušava reći?“.

To pitanje otvara prostor za razumijevanje uzroka, a tek tada postaje moguće pronaći način da se krene dalje.