U ovo virtualno doba mnoge mlade žene, i ne samo mlade, postaju zarobljenice iluzije ljepote. Filteri, aplikacije za uređivanje fotografija i nerealni standardi ljepote kreirani algoritmima i profitnim motivima, duboko utječu na percepciju samih sebe i svijeta oko nas.
Nije riječ samo o uspoređivanju s drugima – otišli smo (ili bolje rečeno, nazadovali smo) i korak dalje pa se uspoređujemo s idealiziranim verzijama sebe, stvorenima pomoću tehnologije. Iza tih uljepšanih prikaza često se krije duboka praznina, nesigurnosti i nezadovoljstvo, osobe koje pate zbog nerealnih standarda. Sve više takvih fotografija preplavljuje društvene mreže. Ipak, zadržavajući zdrav razum i kritički pogled, lako je uočiti da trendovi površnosti ne uspijevaju uvući svakoga u svoju mrežu. Barem mene ne mogu. 🙂 Ne treba biti stručnjak da se zaključi – žena koja objavljuje virtualno kreirane slike sebe nije sretna žena (muškarac također, ali ovdje pišem o ženama). Sretna žena zrači drugačijom energijom.
Ako ste čitali bajke, sigurno se sjećate kraljice iz Snjeguljice koja se oslanja na zrcalo kako bi saznala je li najljepša. Danas ulogu ogledala preuzimaju algoritmi i “lajkovi”, a percepcija ljepote se mjeri kroz broj pratitelja, komentara i virtualnu pažnju. “Zrcalo moje, kaži mi ti, na svijetu najljepši tko je?” Priča o zrcalu iz bajke o Snjeguljici simbolizira potragu za vanjskim potvrđivanjem ljepote i vrijednosti.
Opsesija ljepotom i nesigurnost
Kraljičina opsesija vlastitom ljepotom izaziva zavist i dovodi je do destruktivnog ponašanja. Slično tome, suvremeni trendovi mogu izazvati nesigurnost, smanjenje samopouzdanja i mentalne poteškoće, jer žene pokušavaju dostići nedostižne standarde. Psihološki teret postaje pretežak.
Istraživanja jasno pokazuju povezanost između pretjerane uporabe društvenih mreža i povećane stope anksioznosti, depresije i poremećaja prehrane kod mladih žena. U svijetu gdje vrijedi pravilo: “Ako nisi savršena, nisi vrijedna”, mnoge se osjećaju neadekvatno i izolirano. Ovo nije samo individualni problem – ovo je društveni izazov koji zahtijeva hitnu reakciju.
Teško je provesti godine i godine među ljudima koji vam ne mogu pomoći da procvjetate. Nemojte se povlačiti i umanjivati ako vas nazovu crnom ovcom, skitnicom, vukom samotnjakom.
Clarissa Pinkola Estes (“Žene koje trče s vukovima”, str. 211, Vorto Palabra)
Iluzija savršenstva
Nikada nije bilo lakše stvoriti idealiziranu verziju sebe. Jedan klik dovoljan je da se izglade bore ili preoblikuje tijelo. No, koliko god ti virtualni alati izgledali bezopasno, njihovi su učinci na psihu razarajući.
Djevojke odrastaju uspoređujući se s nerealnim standardima ljepote koji ne postoje u stvarnom svijetu. Svaka “mana” na njihovom licu ili tijelu postaje izvor nesigurnosti, dok se samopouzdanje polako uništava. Što je još gore, najčešće se iza tih uljepšanih prikaza kriju duboke praznine, nesigurnosti i nezadovoljstva.
Žena koja traži ideal u zrcalu, najčešće skriva tugu u duši.
Tijelo bez pravog duha i ushita
I u ovoj kolumni dotaknut ću se knjige “Žene koje trče s vukovima” Clarisse Pinkole Estes u kojoj autorica upozorava na otuđenost žena od njihove divlje prirode. Žena zarobljena u okovima suvremenih standarda ljepote opsjednuta je željom da se „bolje osjeća“, da bude prihvaćena i voljena, pritom gubeći dodir sa svojim autentičnim Sebstvom.
Estes ističe kako oštre prosudbe o ženskom tijelu stvaraju “naciju zgrbljenih visokih djevojaka, niskih žena na štulama, krupnih žena odjevenih kao da su u koroti.” Takvi standardi uništavaju prirodni ponos koji žena osjeća prema svom tijelu i naslijeđu.
Ovakvi trendovi ne samo da promiču nerealne standarde ljepote, već potiču opsesiju vanjskim izgledom i konzumerizam – potiču konzumaciju proizvoda i usluga koje obećavaju “savršen izgled”. No, što se događa kada žena mijenja svoj vanjski izgled kako bi se uklopila u tuđe standarde? Time žena gubi vezu sa svojom autentičnošću i prirodnim pravom na samoprihvaćanje. Estes upozorava:
Umanjiti ljepotu i vrijednost tijela na bilo što manje od veličanstvenosti znači natjerati tijelo da živi bez pravog duha, pravog oblika, bez svojega prava na ushit. Smatrati nekoga ružnim ili neprihvatljivim jer ljepota te osobe nije uključena u trenutačnu modu, nanosi duboke povrede prirodnoj radosti koja je dio divlje prirode.
Clarissa Pinkola Estes (“Žene koje trče s vukovima”, str. 214, Vorto Palabra)
Povratak autentičnosti
Baš kao što Snjeguljica simbolizira prirodnu ljepotu i unutarnju čistoću, suvremeni izazov leži u vraćanju autentičnosti. Prihvatiti stvarnu ljepotu, onu bez umjetnih slojeva, nije samo individualna potreba, već i društvena odgovornost. Rješenje leži u razbijanju iluzija i poticanju žena da slave svoju jedinstvenost.
Zrcalo u bajci možemo doživjeti i kao simbol introspekcije. Umjesto da tražimo vanjsko odobravanje, možemo ga koristiti za dublje upoznavanje sebe, oslobađanje od iluzija i stvaranje zdravijih odnosa s vlastitim izgledom.
Ako se nauči mrziti vlastito tijelo, kako može voljeti tijelo svoje majke koje je jednako građeno kao i njezino? – tijelo svoje bake, a i svojih kćeri? Kako može voljeti tijela drugih žena (i muškaraca) u svojoj blizini koji su naslijedili tijela svojih predaka?
Clarissa Pinkola Estes (“Žene koje trče s vukovima”, str. 217, Vorto Palabra)
Lijek za ovu zarobljenost jest povratak divljoj prirodi. “Ne napustite radost svojeg prirodnog tijela,” savjetuje Estes, “i ne prihvatite popularnu tlapnju da sreća dolazi samo onima koji imaju određenu građu ili godine.” Pronađite snagu u svojoj intuiciji, oduprite se pritiscima i vratite vlastiti glas. Na taj način možete unijeti promjenu ne samo u vlastiti život, već i u kulturu koja vas okružuje.
Vrijeme je da se oslobodimo nametnutih okova i povratimo vlastitu snagu, instinkt i divlju žensku prirodu. Svaka žena ima pravo na slobodu, na tijelo koje voli i na život koji živi punim plućima. Sjetite se, vi niste samo slika iz aplikacije – vi ste mnogo više od toga.
Clarissa Pinkola Estes (“Žene koje trče s vukovima”, str. 218, Vorto Palabra)
Žena kulturu ne može učiniti svjesnijom tako da kaže: „Promijeni se.“ No, može promijeniti vlastiti pristup sebi i time postići da se omalovažavajuće projekcije preusmjere. To će učiniti tako da vrati svoje tijelo. Tako da ne napusti radost svojega prirodnog tijela, da ne prihvati popularnu tlapnju da sreća dolazi samo onima koji imaju određenu građu ili godine.
Stvarna ljepota leži u autentičnosti
Virtualna ljepota se može činiti privlačnom, ali je isprazna. Stvarna ljepota leži u autentičnosti. Vrijeme je da razbijemo iluziju savršenstva i oslobodimo generacije koje dolaze. Svaka mlada djevojka zaslužuje osjećati se vrijedno i lijepo upravo takva kakva jest.
Uživati u svijetu ispunjenome mnogim vrstama ljepote životno je veselje na koje sve žene imaju pravo. Podupirati samo jednu vrstu ljepote znači ne primjećivati prirodu.
Clarissa Pinkola Estes (“Žene koje trče s vukovima”, str. 216, Vorto Palabra)
Pronađite snagu u svojoj intuiciji, oduprite se pritiscima i vratite svoj glas. Vrijeme je da slavite svoju jedinstvenost i podsjetite svijet da je prava ljepota uvijek bila i uvijek će biti autentična.
