Jednom si me htio samo poljubiti, ali si usnama počeo pisati pjesmu. Bez violinskog ključa i dirigenta, usne su se tražile u duetu koji nikad prije nisu čule. Vrijeme više nije teklo linearno, nego je stalo i nestalo.
Odjednom sam shvatila da se sigurno netko negdje ozbiljno ljubio dok je nastajao svemir. Jer kakav je nestvarni svijet nastao od jednog običnog poljupca koji je mislio samo malo vidjeti što može s mojim usnama. Provjeriti jesu li hladne, misle li da su posebne, jesu li dosadne. Taj poljubac je samo htio znati hoće li ga moje usne prihvatiti ili će se začuditi neuspjelom pokušaju. Nije ni slutio da će nam se zavrtjeti u glavi od putovanja kroz prostor dok stojimo na mjestu. Da se usne i ruke neće htjeti odvojiti. Kao da se znaju od prije, bez da su nam to ikada rekle.
Jednom si me htio samo poljubiti, ali si usnama pustio dušu. Htio si provjeriti je li moja duša prisutna u tijelu, pa si se iznenadio kad su se njih dvije susrele. Nešto su pričale, nismo ih dobro čuli. Činilo se kao da se smiju, ali nisu se baš samo smijale. Malo su i plakale skupa. Možda jer se dugo nisu vidjele, možda jer dugo nisu disale, možda jer su nosile istu bol. Ne znam. Nitko ne zna što duše pričaju jer pričaju jezikom ljubavi. A ljubav je svima nerazumljiva. Onaj tko misli da je shvatio, taj je nikad ni upoznao nije. Može biti raznih boja i oblika. Nekad je sijeda, a nekad krvava. Ljubav svaki put ima neki drugi glas i drugi ton. Ne možeš ju prepoznati unaprijed jer se kamuflira u neznanca, ali ona nas sve dobro poznaje pa gađa baš tamo gdje ne znaš ni da te ima.
Jednom si me htio samo poljubiti pa si me zagrlio. Taj zagrljaj sad traje vječno. Jer kada ostaviš misli i pustiš mu da teče kroz tijela, on zauvijek živi. I kada si daleko i kada si s nekim drugim, taj se zagrljaj i dalje grli. Nije ga briga što misle misli, on grli nešto što je njima nevidljivo. On grli sebe u tebi.
Jednom si me htio samo poljubiti pa si me primio za ruku. Htio si mi smiriti misli, ali prsti su se odmah zaljubili. Kao da su samo čekali početi plesati bez oklopa i štita. Jos uvijek ne znam zašto su ih baš taj dan zaboravili obući.
Jednom si me htio samo poljubiti, ali nisi. Ostao si stajati na mjestu dok je vrijeme linearno teklo. Nisi mi uhvatio ruku niti si me zagrlio. Jednom si ostao nepomičan u strahu da ću te s čuđenjem odbiti. I ništa se od ovog dogodilo nije.
Povezano: Ljubav – Cijela čarolija započne jednim malim proljetnim osmijehom usprkos svemu
