„Ne vjeruj svojim očima“ napet je i uzbudljiv psihološki triler s elementima nadnaravnog što osobito dolazi do izražaja na samom kraju romana. Kraj me potpuno iznenadio, šokirao, zbunio, ostavio bez riječi.
Sve što čitamo i mislimo o likovima i radnji nije onako kako mislimo da jeste. Ništa nije kako se čini. Ne vjeruj svojim očima. Ne vjeruj likovima romana. Autorica je s pravom roman nazvala „Ne vjeruj svojim očima“.
Priča je ovo o ljubavnom trokutu. Na prvu se čini kao da smo ušetali u priču o uobičajenim ljubavnim problemima i spletkama, djeluje čak i malo monotono. Ali svjesna da je riječ o trileru godine znala sam da me očekuje puno više. Sa svakom stranicom znatiželja sve više raste, sve je više tajni koje želimo razotkriti.
Louise je samohrana majka koja radi kao tajnica u psihijatrijskoj ordinaciji. Jedne večeri u baru upoznaje Davida, tajanstvenog muškarca, poljube se, a vrlo brzo otkriva da je on njezin novi šef i da je oženjen. Njegova supruga Adele je lijepa, elegantna i naizgled vrlo krhka žena. Brzo se sprijatelji s Louise i tu se sve počinje komplicirati. Tu počinjemo shvaćati da je u igri puno tajni i da puno toga ne znamo.
„Volim svog muža. Volim ga od onog trenutka kad sam ga prvi put vidjela i nikada ga neću prestati voljeti. Neću odustati. Ne mogu.“
Na početku romana saznajemo da Adele voli svoga muža. Izaziva naše suosjećanje, vjerujemo joj svaku riječ. Ona je ipak prevarena žena. Ali puno je tu nelogičnosti… Zašto je njihov brak tako hladan, a ona ga tako voli? Je li Adele uistinu ranjiva kao što se čini? Je li David muškarac slomljena srca ili čudak pun mržnje i bijesa? Postoji li neka tajna koja ih drži zajedno?
Tko je tu zapravo dobar, a tko loš
Louise puno vremena provodi razmišljajući o Davidu i Adele, ali tek kada ih oboje upozna, počinje uviđati da njihov odnos nije idealan kakvim ga je ona smatrala. Zašto David kontrolira Adele i zove je svaki dan u isto vrijeme? Zašto joj daje snažne antipsihotike? Zašto on upravlja njezinim nasljedstvom?
Taman kad pomislimo da smo koliko toliko upoznali likove, počinjemo mijenjati mišljenje o njima. Autorica je pisala roman tako da kontinuirano imamo potrebu kreirati u glavi moguće rasplete događaja. Koliko god nas navodi da donosimo zaključke o onome što nas očekuje, jedno je sigurno, nikad ne bismo pogodili što nas čeka. Tko je tu zapravo dobar, a tko loš? Tko vodi igru, a tko je pijun? Znamo li uopće išta?
Knjiga je podijeljena na kratka poglavlja pisana u prvom licu. Poglavlja nose nazive “Adele”, “Louise”, a kroz poglavlja “Tada” Sarah Pinborough nam malo po malo otkriva što se Adele događalo u prošlosti. Davida upoznajemo iz perspektiva Adele i Louise.
Kraj romana otkriva da je sve bila psihološka igra. Javlja se potreba za ponovnim čitanjem kako bismo stvari, s obzirom na nevjerojatan završetak, mogli doživjeti iz druge perspektive.
Vjerujem da će svi ljubitelji trilera uživati u čitanju ovog svjetskog bestselera.
Ocjena: 4/5
Napisala: Marijana Glavaš, D-Knjiga
