Moć jedne kocke koja nikad ne stari

Pinterest LinkedIn Tumblr +
moc rubikove kocke

Foto: Mariann Makrai

Svi su čuli za nju.
Za Rubikovu kocku.

Nazvana je prema svome izumitelju – Rubiku Ernőu. On stoji iza ove famozne kocke.
Ja znam da je imam, samo je trebam pronaći. I evo je. Malo je bila sakrivena na polici.

Tu kocku imam od djetinjstva. Nisam sigurna je li baš moja. Možda su je imali moji roditelji još prije nego što me je roda njima donijela. Dosta je pohabana, ako se za kocku to može reći.

Nisam bila uspješna u tom slaganju. Možda nemam ni dosta volje ili strpljenja. Slične sam igre znala slagati. Strpljenja imam za LEGO kockice i slične stvari. Volim graditi i zamišljati tko stanuje u tim građevinama.

Inače su te igre, rekli bismo, inovativne i korisne, one koje mogu izgraditi i osobu. Koje imaju moć podučiti i smiriti, zaintrigirati i zaokupiti um.

Rubikova kocka me nije dovela do novih spoznaja, ali njena pojava je toliko misteriozna i privlačna da ni ne treba dovesti do nečega neobičnog.

Rubikova kocka

Foto: Mariann Makrai

Glavno da je držite u rukama, premećete je, malo je zarotirate, preslagujete i onda odložite. Ruke su aktivne, um također, mada ne uspijeva napraviti to čudo – uspjeti složiti plohu od 9 istih boja. Jedna uvijek poremeti tu idiličnu sliku.

Meni je recimo dosadno ako je sve iste boje. Jedna treba malo da zapapri ekvilibrij. Još jedna da pruži šansu drugoj boji.

Ernő, tvoritelj kocke, je inače moj zemljak. Kažem zemljak jer sam rodom iz Mađarske. Čudna je stvar da je mnogo sprava ili naprava ovakvog tipa nastalo u Mađarskoj. I neke sportske discipline koje uključuju razmišljanje, reagiranje, kalkuliranje, uglavnom misaone radnje, upravo te koje su najviše zaživjele u Mađarskoj – šah (sestre Polgár – poveznica s Netflixovom mini-serijom Damin Gambit), mačevanje i sl.

 

Razgovor Ernőa s teoretičarem književnosti

Nedavno sam poslušala njegov razgovor s jednim teoretičarem književnosti. Bilo je to za vrijeme književnog festivala u Budimpešti koji se naravno održavao online. Zapisala sam mnogo toga na hrvatskom, trenirajući svoj mozak da zapamti što više i da to odmah i prevede.

Ovo što donosim je moj prijevod tog razgovora.
Najznačajnija njegova rečenica bila je odmah u startu: Bez poraza nema napretka (slobodan prijevod).

I zaista, tko se nije osjetio barem jedanput poraženim, ne može ni osjetiti kako je to pobijediti. Smisao napretka je u tome da se vratimo na stazu koja nas vodi prema promjenama i uspjehu nakon što više puta okusimo poraz.

U razgovoru je rekao da je poraz sastavnica života. Bez njega bi sve bilo dosadno. Kad bi sve išlo po špagi, nesmetano. Zato je tu i ta kocka. Ona je izazov. Ona nudi rješenje problemima, ali do rješenja moramo doći sami.

Popularnost Rubikove kocke ne jenjava. Bestseler je na listi knjiških naslova New York Timesa.
I nije čudno da se ljudi neprestano vraćaju njoj.

Ernő kaže da ju je stvorio kao prijatelja za igranje, budući da je u mladosti bio asocijalan. To se ni u visokoj dobi nije promijenilo. Uvijek je pronalazio načina da se “uposli”. Kocka je produkt tog uposlenja. I igra koja nas okupira, zabavlja, ali i podučava.

Kocka se tijekom vremena, mada vanjštinom da, ali suštinom nije promijenila.
Ernő kaže da se predmeti teško mijenjaju – u procese se uvode novi elementi, to da, kao i kod automobila, ali onda čovjek shvati da je onaj najoriginalniji, onaj pravi, bio prvi predmet. Prvi primjerak.

 

Iza projekta kocke bio je jedan zadatak – šokirati ljude

Ona je pobuđivala interes u ljudima, ali je u mnogim probudila i nelagodu jer je ljude suočavala s problemima na koja oni nisu znali naći rješenje.

Kad ju dijete dobije na poklon, ono odmah pita svog oca za pomoć. Ako otac ne uspije riješiti zagonetku, ona postaje uzrokom nelagode. Odrasli moraju sve znati, oni bi trebali dati usmjerenje, a djeca su ta, koja danas postaju sve bolja, koja prestižu roditelje u mnogim segmentima, spremno ulaze u sukobe (pogotovo tinejdžeri), a kocka im pomaže u tome.

Tinejdžeri su prema tome bili target skupina za kocku.

Najviše me se dojmila Ernőva teza o porazima. On kaže da je zbog poraza stizanje do cilja uzbudljivije i zanimljivije.

Stići iz točke A do točke B već popločenom stazom je užasno dosadno, kaže, lako možemo usnuti za volanom, ako se krećemo autom. Krivudave ceste pak pobuđuju interes. Čine nas budnima.

Neka na budnosti i ostane. Advent je tu.

Share.

About Author

Mariann Makrai

Da se predstavim – po profesiji sam profesor. To je najljepše zanimanje koje postoji. Na papiru. U stvarnosti je to borba s vjetrenjačama. S roditeljima, sa sustavom, a ponekad i sa sobom. Pomanjkanje autoriteta dovelo je do toga da se primaknem nešto mirnijem poslu. Prevođenju. Jaka mi je to strana.

Comments are closed.