U mjesecu svjesnosti o važnosti mentalnog zdravlja, važno je da zajedno progovorimo o mentalnom zdravlju žena – otvoreno, iskreno i s razumijevanjem. Upravo zato donosimo razgovor s iznimnom sugovornicom – MSc. Mirellom Rasic Paolini, holističkom stručnjakinjom za mentalno zdravlje, suportivnu psihološku pomoć te osobni i duhovni razvoj.
Njezin pristup emocionalnim blokadama, neurozama i anksioznosti temelji se na interdisciplinarnom obrazovanju iz psihologije, neuroznanosti, psihijatrije i zdravstva, a njezin životni put – od Zagreba do Bruxellesa i Londona – oblikovao je njezinu osjetljivost i jasnoću kojom pristupa ljudskoj psihi.
U ovom intervjuu otvorile smo važne teme koje mnoge žene svakodnevno žive, ali rijetko izgovaraju – o izgaranju, tišini funkcionalne depresije, pritisku savršenstva i potrebi da same sebi budemo važne.
Šapat koji je postao vrisak
Mentalno zdravlje više nije tiha tema – danas gotovo vrišti za pažnjom, osobito kada je riječ o ženama. I to ne bez razloga. U vremenu koje od nas zahtijeva “ubrzani životni tempo, pritiske na osobnu i profesionalnu izvedbu”, žene se svakodnevno nose s brojnim zahtjevima i očekivanjima. Između obiteljskih uloga, karijere i društvenih normi, mentalno zdravlje postaje žrtva tišine – najčešće potisnuto, ignorirano ili zanemareno.
“Žene su se kroz povijest suočavale s različitim društvenim i kulturnim normama koje su utjecale na njihovu sposobnost da izraze svoje potrebe, osjećaje i granice.” Danas, pod teretom brojnih uloga – majki, partnerica, liderica – mnoge osjećaju emocionalnu iscrpljenost i gube kontakt sa sobom.
Zbog toga često potiskuju vlastite emocije, što dovodi do stresa, anksioznosti i depresije. Ovaj višestruki teret može stvoriti osjećaj izgaranja i emocionalne iscrpljenosti, čime mentalno zdravlje postaje sve urgentnija tema.
Mirella posebno upozorava na sve veću ranjivost mladih žena koje se svakodnevno suočavaju s nerealnim očekivanjima i nesigurnošću u vlastiti identitet.
“Mlade žene često osjećaju pritisak da udovolje nerealnim društvenim standardima ljepote, uspjeha i ponašanja, dok se istovremeno nose s nesigurnostima vezanim uz svoju identifikaciju i samopouzdanje. Ranjivost koju osjećaju može biti dublja zbog niskog samopouzdanja, traume ili emocionalnih blokada. Takvi faktori otežavaju emocionalnu otpornost i čine mentalno zdravlje mladih žena ozbiljnom temom kojoj treba posvetiti više pažnje i resursa.”
Dodamo li tome i činjenicu da društvo još uvijek nedovoljno podržava njihove potrebe, jasno je zašto je mentalno zdravlje postalo jedna od ključnih tema današnjice. “Svijest o važnosti mentalnog zdravlja je u porastu, žene postaju sve hrabrije u traženju pomoći.”
Mentalno zdravlje nije luksuz – ono je temelj života u kojem žene imaju pravo biti podržane, viđene i autentične.
Povezano: Kako prepoznati uloge spasitelja i žrtve u vlastitim odnosima
Kad tijelo progovori, to je znak da smo sebe predugo ignorirale
Kako Mirella pojašnjava, mnoge žene su naučene stavljati sebe na čekanje – često nesvjesno. U želji da budu „tu za sve“, zanemaruju vlastite emocionalne potrebe, vjerujući da je njihova vrijednost povezana s brigom za druge. Taj obrazac ponašanja stvara tihi pritisak i gura unutarnji nemir u pozadinu, sve dok ne preraste u ozbiljnije emocionalne blokade.
„Jedan od često zanemarenih signala je funkcionalna depresija – žena obavlja sve zadatke, izvana izgleda ‘ok’, ali iznutra je prazna i iscrpljena. Taj osjećaj se ne vidi, ali itekako se osjeća. Isto vrijedi i za anksioznost – žene ju često skrivaju jer se boje da bi ih netko mogao doživjeti slabima, pa nastavljaju funkcionirati u visokom stresu. Strah, stalna napetost i osjećaj nesigurnosti postaju svakodnevica. Ignoriranjem tih signala, tjeskoba se pogoršava, a žena ostaje zarobljena u začaranom krugu stresa.”
Nadalje, upozorava da potisnute emocije često traže svoj put kroz tijelo. „Glavobolje, nesanica, bolovi, probavne smetnje… sve to može biti reakcija na emocionalne potrebe koje nisu prepoznate i zadovoljene. Kad tijelo progovori, to je znak da smo sebe predugo ignorirale.”
Društvo ženama često šalje poruku da je njihova snaga u tome da izdrže – tiho i bez prigovora. U partnerskim odnosima, žene često stavljaju partnera ili obitelj ispred svojih vlastitih potreba, što dodatno pogoršava njihovo emocionalno i fizičko stanje. No, kako Mirella ističe, emocije koje ne procesuiramo ostaju pohranjene u tijelu što s vremenom može imati ozbiljne posljedice na zdravlje. Prepoznati te tihe signale i dati sebi dozvolu za odmor i emocionalnu njegu – prvi je korak prema unutarnjoj ravnoteži i cjelovitom zdravlju.
Svijest o tome da emocije imaju stvarne fizičke posljedice ključna je za razumijevanje važnosti brige o vlastitom mentalnom zdravlju. Prepoznavanje tih unutarnjih signala i davanje sebi prostora za iscjeljenje prvi je korak ka stvaranju ravnoteže – u emocijama, tijelu i životu.
Koliko još možeš izdržati? Prepoznaj znakove da je vrijeme za pauzu!
Mnoge žene danas žive u uvjerenju da moraju izdržati sve – i to često na štetu vlastitog zdravlja. U društvu koje cijeni snagu i neprekidnu produktivnost, granice se brišu, a umor postaje trajno stanje. „Dugo vremena navikavamo se na to da ‘izdržimo’ i guramo naprijed, čak i kada smo iscrpljene, dok osjećaj umora postaje naša norma.“
Razlika između običnog umora i pravog poziva za pomoć leži u trajanju i intenzitetu simptoma. Običan umor može se ublažiti odmorom, dok se pravi poziv za pomoć javlja „kada osjećamo dugotrajnu iscrpljenost, emocionalnu prazninu, tjeskobu ili fizičke simptome poput nesanice i bolova ili probavnih smetnji koji ne nestaju.“
Mirella upozorava da je važno pratiti trajanje i utjecaj simptoma na svakodnevni život. Kada umor prelazi u osjećaj da nemamo snage ni za osnovne zadatke, to je znak da naše stanje prelazi granicu. Ako se iscrpljenost i tjeskoba ne smanjuju, a socijalni kontakti i obaveze postaju teret, to su jasni znakovi da je vrijeme za stručnu pomoć.
Usporiti i potražiti pomoć nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi. Stručnjaci mogu pomoći u prepoznavanju uzroka i pružiti podršku u procesu oporavka i vraćanja ravnoteže.
Ranjivost nije slabost, to je tišina koja je predugo trajala
Pitanje “ženske ranjivosti”, kada je riječ o anksioznosti, otvara važno promišljanje: je li ona doista urođena ili je rezultat toga što žene predugo šute o vlastitim potrebama, dok nose višestruke uloge i odgovornosti?
Često se o anksioznosti kod žena govori kao o nečemu prirodnom, gotovo očekivanom. No, u pozadini tog narativa često stoji dublja stvarnost – žene su desetljećima (i stoljećima) bile poticane da budu jake, da ne traže pomoć, da sve “izdrže” i “drže pod kontrolom”. Ta kronična samokontrola, bez emocionalne ventilacije, vodi do unutarnjeg konflikta, potiskivanja osjećaja i, s vremenom, emocionalne iscrpljenosti i anksioznosti.
“Dakle, ta ranjivost nije nužno stvarna u biološkom ili psihološkom smislu, već je često više odraz društvenih normi i očekivanja koja su ženama nametnuta. Anksioznost, u tom slučaju, može biti signal koji upućuje na to da smo premalo bile u kontaktu s vlastitim potrebama i da je vrijeme da se počnemo baviti i njegovati vlastitu emocionalnu dobrobit.”
Umjesto da ranjivost shvaćamo kao slabost, možemo je vidjeti kao poziv da se napokon zaustavimo, oslušnemo sebe i počnemo graditi drugačiji odnos prema vlastitoj emocionalnoj dobrobiti.
Progovorimo o mentalnom zdravlju žena: informirane ili zavedene medijima?
“Uloga medija i društvenih mreža u oblikovanju percepcije mentalnog zdravlja kod žena danas izrazito je ambivalentna i često problematična. Iako ih se često prikazuje kao platforme za povezivanje i razmjenu iskustava, njihova stvarna moć leži u dubokom utjecaju koji imaju na sliku koju žene imaju o sebi, svome tijelu, emocijama i psihičkom zdravlju.”
Društvene mreže danas u velikoj mjeri oblikuju emocionalni krajolik mladih žena – i to na način koji izaziva ozbiljnu zabrinutost. Dominiraju sadržaji koji ne prikazuju samo idealizirane slike ljepote i uspjeha, već i površne, pojednostavljene poruke o mentalnom zdravlju.
“Self-help citati u pastelnoj paleti i „instant rješenja“ za ozbiljne psihičke tegobe ne samo da banaliziraju iskustvo patnje, već i zamagljuju granicu između stvarne pomoći i digitalnog samozavaravanja. Zabrinjava koliko su mlade žene izložene stalnoj usporedbi i pritisku da budu „dovoljno dobre“, da izgledaju, govore i osjećaju na način koji diktira algoritam. To je osobito opasno jer se događa u razdoblju kada se osobni identitet i sposobnost emocionalne regulacije još uvijek razvijaju.”
Već u ranoj dobi pojavljuje se digitalna ovisnost – ne samo o sadržaju, već i o vanjskoj validaciji kroz lajkove, komentare i broj pratitelja. Takva dinamika potiče površnu sliku o sebi, što dugoročno može dovesti do anksioznosti, depresije, osjećaja praznine i emocionalne nestabilnosti.
“Mediji, s druge strane, često selektivno prikazuju teme mentalnog zdravlja – nerijetko senzacionalizirajući pojedine slučajeve, dok istovremeno zanemaruju dublje, sistemske uzroke psihičkih teškoća, poput ekonomskih pritisaka, rodne neravnopravnosti i narušenih obiteljskih odnosa. Umjesto da potiču otvorene i informirane rasprave, često se zadovoljavaju površnim prikazima ili komercijalizacijom „mentalnog wellbeinga“.
Zbog svega navedenog danas je važnije nego ikada razvijati kritičko mišljenje. Umjesto da pasivno upijamo sadržaj koji nam algoritmi serviraju, nužno je naučiti prepoznati što nas iscrpljuje, a što nas doista obogaćuje.”
Je li holistički pristup potreba ili luksuz?
“Pomak prema holističkom pristupu mentalnom i tjelesnom zdravlju postaje sve vidljiviji, iako više prisutan na zapadu a manje u Hrvatskoj, poglavito u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, gdje holistički pristup dobiva sve veći značaj, ne samo u privatnoj praksi, već i unutar samog zdravstvenog sustava. Tamo se sve više prepoznaje potreba da se čovjek promatra kao cjelina – s međusobno povezanim tjelesnim, emocionalnim, mentalnim i duhovnim aspektima.”
U Hrvatskoj je, doduše, taj pomak još uvijek spor i često ostaje na razini teorije. „Ima divnih pojedinaca – liječnika i terapeuta – koji u svom radu autentično primjenjuju holističke principe, no takvih je, nažalost, još uvijek premalo“, primjećuje Mirella. Glavnina sustava i dalje funkcionira po modelu koji odvojeno tretira tijelo i psihu, baveći se simptomima, a ne uzrocima.
Kako Mirella ističe, bit holističkog pristupa leži u razumijevanju da su um, psiha, tijelo i imunitet duboko povezani. Sve što proživljavamo emocionalno i mentalno ostavlja trag na tijelu. Dugotrajni stres može, primjerice, poremetiti rad živčanog sustava i oslabiti imunitet, stvarajući tako podlogu za razvoj različitih tjelesnih i psihičkih tegoba.
Mislim da je došlo vrijeme da mijenjamo paradigmu jer se na zdravlje ne bi trebalo gledati samo kao na odsustvo bolesti, već stanje unutarnje ravnoteže i povezanosti sa sobom – na svim razinama našeg bića.
Kako izgleda susret s pravim korijenima boli?
“Anksioznost se ne može „izliječiti“ isključivo tretiranjem simptoma jer su simptomi samo vrh sante leda – signal da je negdje u dubini došlo do unutarnjeg disbalansa. Moguće je, naravno, simptome ublažiti lijekovima, tehnikama disanja ili kognitivnim alatima, ali ako se ne dotaknemo uzroka – unutarnjih konflikata, potisnutih emocija, starih rana i uvjerenja koja upravljaju našim ponašanjem – simptomi se često vraćaju ili mijenjaju oblik.”
Mirela naglašava da stvarne korijene anksioznosti najčešće pronalazi u ranim emocionalnim iskustvima, nesigurnim vezama iz djetinjstva, kroničnoj emocionalnoj zanemarenosti, osjećaju da ne smijemo pogriješiti ili biti „previše“. Kako kaže, mnoge žene razvile su perfekcionizam, potrebu za kontrolom ili stalno ugađanje drugima upravo kao obrambene mehanizme – jer im u djetinjstvu nije bilo sigurno biti opuštene, spontane ili ranjive.
Kada se dotaknemo tih dubljih slojeva, događa se nešto važno – osoba prestaje „ratovati sa sobom“ i počinje se povezivati sa svojim autentičnim bićem. To zna biti bolno, ali istovremeno i oslobađajuće.
Koja interdisciplinarna znanja najviše koriste vašim klijentima?
U svom radu integriram znanja iz psihologije, neuroznanosti, medicine i humanističkih znanosti, stvarajući holistički pristup koji povezuje tijelo, um i duh. Koristim psihološke tehnike za emocionalno iscjeljenje i prepoznavanje negativnih obrazaca, dok neuroznanost pomaže razumjeti biokemijske procese koji upravljaju ponašanjem i emocijama.
Funkcionalna medicina također igra važnu ulogu, jer razumijevanje fizičkog zdravlja, prehrane, sna i tjelesne aktivnosti pomaže u obnovi biokemijskih procesa koji podržavaju mentalnu ravnotežu.
Povezano: Kako prepoznati da niste psihički dobro?
Duhovnost izvan religije: osobna povezanost sa sobom i svijetom
Mirella naglašava da duhovnost ne mora nužno biti označena religijom. Iako mnogi ljudi pronalaze duboku povezanost sa sobom i svijetom unutar okvira religijskih tradicija, duhovnost može biti iskustvo koje se javlja izvan religijskih struktura. Ona se pojavljuje u trenucima kada osoba osjeća unutarnju harmoniju, povezanost sa svojom suštinom, prirodom ili nečim većim od sebe, bilo to kroz meditaciju, kreativnost, odnose, ili samo u svakodnevnom životu.
Upravo u toj svakodnevici često se skriva ono što je istinski duhovno – ona tiha svjesnost, prisutnost, osjećaj da smo u skladu sa sobom i svojim vrijednostima.
Često se upravo tada, kada osoba prestane tražiti vanjske odgovore, a počne slušati i povezivati se sa svojim unutarnjim svijetom, javlja dublji osjećaj smisla i povezanosti s nečim višim.
Što su Vas Zagreb, Bruxelles i London naučili o mentalnom zdravlju i sebi?
Život u tri europska grada različitog duha ostavio je snažan trag na njezin profesionalni i osobni razvoj. Svaki grad donio je novu dimenziju razumijevanja svijeta, ali i sebe.
Bruxelles pamti kao prvi korak izvan Hrvatske – grad u kojem je spojila osobnu potragu za novim iskustvima s profesionalnim ambicijama. Multikulturalno okruženje i raznolikost koju je ondje susretala naučili su je važnoj lekciji: “U profesionalnom okruženju treba pristupati mentalnom zdravlju s obzirom na raznovrsnost ljudi i njihovih potreba.” Upravo ondje prvi put se povezala s globalnim inicijativama i uvidjela koliko javne politike oblikuju pristup mentalnom zdravlju na društvenoj razini.
London, s druge strane, pamti kao grad intenzivnog ritma, izazova i mogućnosti. “U Londonu sam se stručno usavršavala, što mi je omogućilo da proširim svoje znanje i vještine u području mentalnog zdravlja,” kaže, ističući koliko je važno prepoznati vlastite granice i očuvati emocionalnu ravnotežu u okruženju visokih očekivanja.
Oba grada, iako različita, naučila su je istoj stvari: da mentalno zdravlje nema jedinstveno rješenje.
Bez obzira na to gdje živimo, ključ leži u integraciji tijela, uma i duha te u nužnosti prilagodbe svakog pristupa individualnim potrebama.
Koliko nas mentalitet sredine uopće pušta da ozdravimo?
Iz iskustva rada i života u tri različite zemlje, jasno prepoznaje razlike u tome kako se mentalno zdravlje percipira i njeguje. Hrvatska, kako kaže, i dalje kaska za zapadnim pristupima: “Mentalno zdravlje još uvijek je često tabu tema, iako postoji pomak prema većem prihvaćanju i razumijevanju.”
Za razliku od toga, u Belgiji je zbog snažne multikulturne strukture društva vidljiv integriraniji pristup. Tamo se, ističe, ozbiljno uvažavaju kulturne razlike i specifične potrebe različitih zajednica, što otvara prostor za osjetljiviji i inkluzivniji rad s ljudima.
Veliku prednost uočava u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje, kako kaže, “postoji vrlo razvijena mreža resursa i snažna svijest o važnosti mentalnog zdravlja, osobito u profesionalnim krugovima.”
No, ono što posebno naglašava jest utjecaj lokalnog mentaliteta na procese iscjeljenja. U Hrvatskoj, osobito u manjim sredinama, često izostaje otvorenost za razgovor o psihičkoj dobrobiti – a bez otvorenog dijaloga nema ni stvarne podrške. “Lokalni mentalitet može sputavati proces iscjeljenja,” zaključuje.
Društvo u kojem živimo oblikuje koliko slobodno ćemo potražiti pomoć – i koliko ćemo je uopće moći dobiti.
Koje ste lekcije ponijeli iz svake zemlje?
“U Hrvatskoj sam naučila cijeniti važnost obiteljskih veza i zajedništva, što često igra ključnu ulogu u procesu emocionalnog iscjeljenja. U Belgiji sam stekla uvid u važnost multikulturalnosti i prilagodbe pristupa specifičnostima različitih kultura, dok me iskustvo u UK-u naučilo integrirati znanstvene pristupe i važnost prevencije u mentalnom zdravlju.”
U svijetu koji neprestano mijenja pravila igre, njezina unutarnja ravnoteža ostaje čvrsto ukorijenjena u vjeri. „Za mene vjera znači duboki odnos s Kreatorom koji mi daje snagu i osjećaj sigurnosti”, ističe, naglašavajući da upravo duhovnost za nju predstavlja sidro u trenucima nesigurnosti i stresa. Osjećaj da „Bog uvijek ostaje uz nas, vodi nas i podržava kroz najteže trenutke” daje joj potrebnu snagu da sačuva mir i stabilnost.
No, osim duhovnosti, u njezinom svakodnevnom životu važnu ulogu imaju i praktične navike – zdrav san, kvalitetna prehrana, redovita fizička aktivnost i mentalna higijena, koje smatra ključnima za održavanje osobnog balansa. Volontiranje, pomaganje drugima i kreativno izražavanje kroz pisanje dodatno joj pomažu da ostane „povezana sa zajednicom i ispunjena iznutra.”
U konačnici, to su upravo ti trenuci tišine i usklađenosti s vlastitim vrijednostima koji joj pomažu da ostane „centrirana i stabilna, poglavito kada se suočavam s nekim izazovom.”
Završna poruka čitateljicama
Za kraj, njezina poruka svim čitateljicama je jasna i snažna: istinska briga o sebi ne dolazi izvana, već iznutra. Nije to luksuzna kupka na kraju dana, već „kontinuiran put samorazumijevanja i samoprihvaćanja.”
Na tom putu ne postoje prečaci – ali svaka odluka donesena iz autentičnosti donosi dugoročnu snagu.
Put do autentičnog života nije uvijek jednostavan, no svaki korak prema sebi jača nas, našu unutarnju snagu i sposobnost da živimo u skladu s onim što stvarno jesmo.
Vjeruje da je najveća vrijednost koju možemo sebi dati ulaganje – ne u stvari, već u sebe. „Najisplativija dugoročna investicija koju možemo napraviti je prije svega ulaganje u sebe – u zdravlje, unutarnji mir i osobni razvoj.” Jer tek kada se povežemo sa sobom i istinski upoznamo vlastite potrebe, možemo živjeti život koji nas ispunjava – iznutra.
Povezano: Kako pronaći svjetlo u mraku kada posrneš i misliš da više nemaš snage za život
Pripremila: Marijana Glavaš
