Kako Marko nije dopustio da Ovo nadjača Ono

0

Nisam sigurna, ali čini mi se da sam već pisala o uspjehu – naime, o tome što uspjeh znači, kako uspjeti, što uspjeh donosi…uostalom, tema je to o kojoj bi se, s raznih aspekta, mogli pisati beskonačno. Psihološki, društveno, individualno, poslovno, privatno…doista, nepregledno područje.

Sjetih se te teme slušajući ovih dana Marka, znanca i gotovo prijatelja, mladog čovjeka koji mi je iznimno drag: obrazovan, a nenametljiv, moderan, a pristojan, duhovit, a ne banalan…nekako drukčiji od mnogih njegova naraštaja koje znam i koji su skloni krajnostima: ili se radikalno posvete poslu i karijeri ili se okrenu trivijalnom “kafić životu”. Marko je bio drukčiji i zato mi je bilo osobito drago kad mi je rekao da je – diplomirao!

Eto uspjeha! Eto primjera! A ne tako davno činilo mi se da je Marko odustao, da je digao ruke od fakulteta.

Marko je uspješan mladi menadžer kojemu su bila davnih dana ostala samo tri nepoložena ispita na fakultetu.  Jer, kako se to nerijetko dogodi u životu, život nas skrene – bio je odličan student, ali se bila ukazala prilika za zaposlenje i Marko je bez oklijevanja odlučio da prihvati ponudu. Bio je siguran da će usporedno moći graditi i karijeru i dovršiti studij. I sve je nekako uspijevao dok se nije našao na udaru: s jedne strane, sve zahtjevnije zadaće na poslu, s druge fakultetski ispit na predmetu koji…pa, recimo da nije bio najlakši i da je tražio dodatno vrijeme za učenje. Ali, i više od toga…jer, uspješni menadžer, što je tada već bio, odjednom je počeo gubiti povjerenje u sebe, samopouzdanje, jer se eto, muči s nekim “predmetom”.

Vrijeme je prolazilo, Marko je i dalje bio uspješan na poslu, napredovao je, a tri su ispita ostajala na čekanju, potisnuta u tom proturječju uspjeha i nespremnosti. Bio je Marko uspješan menadžer i bez diplome, naravno, ali vremena su takva da je diploma uvijek najbolja zaštita od konkurencije i najbolji oslonac za napredovanje.

Jednom, kad se ukazala prigoda, rekoh Marku da mu želim pomoći – ako se odluči, bit ću tu da pomognem, pružim pomoć, ohrabrenje. Rekoh mu ono što duboko vjerujem – kada osoba pada, treba je podići, a kada je uspješna treba joj čestitati. Rekoh mu i to da njega ne treba podizati, ali mu treba poticaj, vjetar u leđa,  da vrati samopouzdanje, da  položiš ta tri ispita, da ih “baciš iza sebe” i da vratiš samopouzdanje. A ja ću ti tada s radošću čestitati!

Na tren je spustio glavu, pogledao u stranu, preko očiju mu je prešla sjena kratke nevjerice…ali, tren kasnije reče: “Suglasan, idemo!”.

Nije prošlo dugo, tek nekoliko mjeseci i eto ga, Marka, diplomiranog ekonomiste.  Čestitala sam mu, naravno i čestitam mu i ovim putem. Zaslužio je. Zaslužio je jer je odlučio pobijediti samog sebe i jer se odlučio za – uspjeh. Jer se nije tješio neuspjehom niti je dopustio da mu tri nedovršena ispita postanu isprikom za sve one druge ciljeve  i planove…kako to ljudi obično čine: eh, da nije Ovo ja bih već bio Ono. Pa u međuvremenu nisam Ništa.

 

Koliko bi ljudi moglo naći sebe u ovom tekstu?

Svatko je kovač svojeg života i ljudi su različiti, baš kao i okolnosti i životni putovi, ali jedna je pouka zajednička – nikad ne treba odustajati. Nikada ne treba dopustiti da neki neispunjeni cilj upravlja vašim životom, još manje da postane razlog odustajanja ili isprika za sve propušteno. Cilj i vjera u sebe…jednostavno i točno.

Marko je ostvario postavljeni cilj i istodobno se kroz to oslobodio, vratio vjeru u sebe. I sad se pred njim otvaraju novi vidici, novi izazovi na koje je spremniji jer sad, zahvaljujući uspjehu, još više vjeruje u sebe. Uspjeh je, drugim riječima, najbolji lijek za sve nevolje. Zato Marko sada kreće dalje bez straha koji ga je kočio, oslobođen tamne nevjerice koja je dosad bacala sjenu na njegov život.

Dugo sam razmišljala o Markovu primjeru. I odjednom pomislih kako su samopouzdanje i uspjeh gotovo u nekoj tajnoj vezi, gotovo kao plima i oseka, bez jasnih granica, ali s uzajamnim mijenama. Ono što piše neku granicu među njima je osjećaj straha, kao neka jedva vidljiva crta u pijesku – mudrost je u tome da se dopusti valovima da izbrišu tu crtu straha. Tada će svakim slijedeći val donijeti uspjeh, svaki slijedeći uspjeh donijet će sve veću vjeru u sebe i, u konačnici, u smiraj dana, sigurnost u sebe i mir sa samim sobom.

 

Share.

Comments are closed.