Kažu da je ljubomora znak ljubavi. Kažu da ako ti nije stalo – ne bi bio ljubomoran. Ali… što ako ta „ljubav” počne gušiti? Što ako postane više zatvor nego zagrljaj? Dobro došli u sivu zonu odnosa – onu gdje se ljubav pretvara u kontrolu, a briga u sumnju.
Ljubomora: malo začina ili otrovna paprika?
Ljubomora u malim dozama može biti sasvim prirodna. Svi mi ponekad osjetimo nelagodu kad netko drugi privuče pažnju našeg partnera. To ne mora odmah biti crvena zastava. No, problem počinje kad ljubomora više nije osjećaj, nego stil ponašanja.
Krene s nevinim pitanjima:
“Tko ti je to lajkao sliku?”
“Zašto si tako dugo odgovarao na poruku?”
“Zar moraš ići s njima van opet?”
I prije nego što shvatiš, svaka tvoja odluka prolazi kroz nevidljivo suđenje.
Kad ljubav postane istraga
Ljubomoran partner nije uvijek agresivan. Ponekad je tih, ali pasivno kontrolira sve. Ne voli kad nosiš tu haljinu. Ne voli kad se smiješ drugim muškarcima. Počneš se preispitivati – da ne bi „izazvala scenu”.
U ime ljubavi počinješ žrtvovati dio po dio sebe, sve dok više ne znaš tko si – a sve zato da bi ‘održala mir’. Ali mir građen na strahu nije ljubav. To je tiha okupacija.
Zašto smo ljubomorni?
Ljubomora najčešće ne govori o onome tko ju „izaziva”, nego o onome tko je osjeća. Iza nje često stoje:
- strah od gubitka
- nisko samopouzdanje
- neriješene traume iz prošlih odnosa
- potreba za kontrolom.
Ironično, što više nekoga pokušavamo “zadržati” kroz ljubomoru, to ga više tjeramo od sebe. Ljubav pod nadzorom gubi svoj smisao – jer prava ljubav ne kontrolira, ona vjeruje.
Je li to stvarno ljubav ili ovisnost?
Ljubomora može biti kao droga – stvara intenzivne emocije, adrenalinske skokove, drame nakon kojih slijede pomirenja. Neki parovi godinama plešu taj toksični tango, zamjenjujući strast sa stabilnošću. No ono što izgleda kao “ljubav na steroidima”, često je emocionalna ovisnost: potreba da netko bude moj, umjesto želje da s nekim budem slobodan.
Može li se ljubomora izliječiti?
Može – ali samo ako postoji volja da se prizna problem i poradi na njemu. Rješenje nije u kontroliranju partnera, već u radu na vlastitoj sigurnosti, granicama i komunikaciji.
Pitaj se:
- Vjerujem li partneru ili samo čekam dokaz da ne bih trebao?
- Je li moje ponašanje odraz ljubavi ili straha?
- Gušim li odnos, umjesto da ga njegujem?
Ljubav ili zatvor?
Ljubomora nije dokaz ljubavi. Pravi dokaz ljubavi je povjerenje – ono tiho, nenametljivo, ali čvrsto kao stijena. Ako ljubav traži da netko izgubi slobodu da bi dokazao odanost, to više nije ljubav.
To je početak kraja.
Povezano: Ljubav, laži i manipulacije: Psihološke igre koje igramo privatno i poslovno
