Ljubav nakon Korone

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Dragi moji,

svi se pitamo što se ovo događa i tko bi rekao da ćemo tako nešto doživjeti. Svi smo se u svojim apokaliptičnim dijelovima duše nekako više bojali ratnih scenarija, na koje smo navikli, koje smo proživjeli i koji nas okružuju. Ili možda potresa, globalnog zatopljenja, onečišćenog zraka ili nedostatka vode. Nitko se nije nadao napadu virusa. Pa to se do sada događalo samo u science fiction filmovima i knjigama.

Obustavljene su škole, javni prijevozi, javni parkovi, trgovine, kafići. Obustavljeno je sve što smo do prije nekoliko dana uživali i prihvaćali kao jedinu moguću opciju. Sportske dvorane i planinarski domovi pretvaraju se u prihvatilišta za bolesne, evakuiraju se bolnice, grade se šatori.

 

Što se to događa? I zašto tako odjednom, bez najave?

Ali najavna špica se vrtjela i predugo, samo što nitko nije obraćao pažnju.

Sada je došlo vrijeme da budemo jedno s onima koje smo odabrali za život. Došlo je vrijeme da se ne dijelimo na pet, deset ili petnaest dijelova. Da ne trčimo na posao i s posla. S kave na kavu. S ručka na večeru. Došlo je vrijeme da postanemo profesori svojoj djeci, njegovatelji svojim roditeljima, prijatelji svojim susjedima. Došlo je vrijeme da postanemo dostupni svojim najbližima, i da oni postanu najveći dio naše svakodnevice.

Došlo je vrijeme da prestanemo biti sve osim onoga što uistinu jesmo. Kad sve stane, kad sve nestane, nije bitno s koliko prijatelja si bio na grupama, niti koliko kafića si obišao u jednoj noći, koliko ti je popularan Face profil, koliko imaš novaca na računu niti gdje si sve putovao.

Kada sve stane, bitno je da se doma dobro osjećaš. Bitno je da tamo možeš biti svoj.
Kada sve stane, kada nitko ne gleda tvoje nove cipele, niti sjajnu frizuru, onda postane važno znaš li ispeći kruh. Postane jako važno, želiš li biti s onima s kojima živiš. A postane najvažnije, ostati zdrav. Preživjeti.

Dobiti barem još jednu priliku.

Kada sve stane, kada nastupe bolest, smrt i strah, kada prolaznost dođe po svoje, kada usamljenost vrisne i kada padnu maske koje smo skrivali i od sebe, tada postane važno, postane jako važno i najvažnije, u kakvom ti je stanju duša.

Svima će duša zaplakati ovih dana. Kako iz straha, zbunjenosti i neizvjesnosti, tako i zbog tuge zbog neizgovorenih riječi, propuštenih djela, preskočenih zagrljaja, ili neispijenih kava koje su bile moguće sve do prije par dana.

Kada Sunce zasija samo za travu, cvijeće, drveće i ptice, tek onda se zapitaš zašto prije nisam više vremena provodio na suncu. Kada radiš od doma, tek onda se zapitaš kako su ti kolege. Kada se brineš za roditelje, tek onda shvatiš koliko imaju godina. Kada gledaš djecu kako se vesele prekidu nastave, tek onda shvatiš da im takvo obrazovanje više šteti nego koristi.

Ali nije nam ovo vrijeme dano za tugu. Ustanite i zapjevajte. Kažu da pjesma srca liječi. Pronađite pjesmu svojeg srca. Probudite onog junaka kojeg ste vidjeli u ogledalu dok ste bili djeca, ili ste ga barem priželjkivali vidjeti u ogledalu kada odrastete.

Međutim, imajte na umu da se junaci s vremenom mijenjaju. Nekada su to bili jaki ratnici na konjima, pa onda piloti s bombama, sada su to doktori i svo medicinsko osoblje.

Nakon Korone bi junaci mogli biti oni koji konačno povedu ovaj svijet u ljubav.

Ipak, prije svega bi trebalo naučiti što to ljubav jest i razlikovati je od onoga što su nam rekli da je ljubav. Kupiti 6000 kvasaca pa ih preprodavati, svakako nije ljubav. Ali nije ljubav niti pisati ogorčene komentare i vrijeđati ljude koji kupuju za tvoje poimanje previše, izlaze u prirodu, preprodaju, ne razumiju ništa ili su skijali prije 2 tjedna. Iskazivanjem mržnje prema onome što ne razumiješ, ne zalijevaš svoj cvijet ljubavi, već ga truješ.

Nemoj to raditi, to nije ljubav.

Rekli su nam da je ljubav kada radiš ispravne stvari i boriš se protiv zlikovaca. A što ako zlikovaca nema? Meni se po komentarima na društvenim mrežama uvijek čini da smo svi jedni drugima zlikovci.
Nemojmo se dijeliti na zlikovce ove ili one vrste. Prestanimo se mrziti. Provest ćemo mjesec dana doma, sa svojim ukućanima ili sami. Predlažem da ih iskoristimo razmišljajući na koji način ćemo, kada izađemo, ovaj svijet učiniti boljim mjestom.

Nemojmo gubiti vrijeme na prebacivanje odgovornosti na druge, političare, banke, susjede, obitelj ili prijatelje. Hajmo biti promjena.

Hajmo konačno postati junaci.
#ostanidoma
#nemamorespiratorezasve

Share.

About Author

Ena Lav

Zakonita supruga, seljača, majka, rob korporacija i svojih snova, sklona PMS-u i drugim hormonalnim promjenama, zaljubljena u rast i razvoj duha, samokritična i nezadovoljna vlastitim napretkom, u preuranjenoj krizi srednjih godina sa zakašnjelim prihvatom iste, wanna be spisateljica s pola romana, u stvarnom životu pravnica koja često sanja da joj još fali neki ispit do diplome…

Comments are closed.