Ljubav bez bajke

0

Danas ljubavne savjete mahom daju jako mlade kolumnistice. I to ne daju samo savjete, već propisuju ljubavne zakone. Ako mu oprostiš prevaru, pljunula si na sebe… kažu. Ako piše poruke drugoj, i to je prevara. Misliti na drugog – prevara.

 

Dakle, govore nam da nemaš ni slobodu misli, a kamoli djela, barem kada je o ljubavi riječ. Ako te netko voli, onda je on tvoje vlasništvo. Imaš posjed.

Ja mislim da je to ne samo nezrelo, već odaje i potpuno nepoznavanje ljudske prirode kao i smisla same ljubavi. Ljubav nije samo kada imaš 20 godina. Ljubav je i nakon 30 godina braka, nakon djece, nakon raznih životnih razočaranja, promjena – što financijskih, što duhovnih, što zdravstvenih, što jednostavno iskustvenih i spoznajnih.

Ljubav nije namrgođeni, ali vjerni muž sa škembom, koji je takav jer od kad te oženio nije susreo radost. Osim u ćevapima. I pivi. Ljubav nije niti vjerna žena na apaurinima koja uopće ne kuži da se godinama nije nasmijala od srca, ali joj se lice ukočilo od usiljenog osmijeha.

 

Prevara – to je laž

Ja mislim da prevara nije tipkanja s drugim, ni pipkanje s drugim, to nije seks s drugim niti emotivna povezanost s drugim. Samo je laž prevara. Prevara je kad lažeš da ideš na nogomet, a ideš ženinoj kumi. Prevara je kad lažeš da nikada nisi pomislio na drugu. A najveća prevara je opće prihvaćeno mišljenje da ćeš samo jednom voljeti, kao i da kad jednom izrekneš (pred svjedocima ili prešutnim dogovorom) zavjete ljubavi, da više nikada nećeš osjetiti povezanost s osobom suprotnog spola. Ama baš nikakvu, fizičku, emotivnu ni duhovnu. Prevara samog sebe je htjeti da nikada više ne osjetiš povezanost koja ne prilični danim zavjetima, koja se dogodi ničim izazvana i bez traženja.

Prevara su uvjerenja s kojima odrastamo, bajke o princezama i prinčevima koje uvijek završavaju sa živjeli su zajedno dugo i sretno. A kako su to živjeli? Kako su to postigli? To ne saznajemo. Zato nepromišljeno prihvaćamo utabana stajališta da je to bilo uz čistu monogamiju, bez osjećaja za druge ljude, bez osobnih transformacija, bez rasta i bez prihvaćanja.

To je za mene prevara.

 

A ljubav?

Ljubav je radost. Ljubav je prihvaćanje. Ljubav su djeca izrasla iz i u ljubavi. Ljubav je kada on zna da si ti ljudsko biće, a ne princeza. Ljubav je kada ti znaš da niti jedna osoba cijeli život nije sasvim dovoljna drugoj osobi, pa ni princ. Ljubav je kada oboje znate da ste tu jedno za drugo, bez obzira na sve. Bez obzira na druge osobe.

Ljubav koja se zbog preljuba, bilo koje vrste, pretvori u mržnju, u strelovito brzo raspadanje obitelji zbog čuvanja ponosa i obraza, u tugu djece, u sudsku podjelu stečenog i u odvjetnike koji potpisuju pristanak na dječje izlete, to dragi moji željni izmišljene ljubavi, to nije ljubav. Ljubav se ne pretvara u mržnju – nikada. Ljubav se ne pretvara u tugu djece – nikada. Ljubav se ne pretvara u osvetu, niti u odustanak od drugih ljubavi.

Ljubav prihvaća, ne hvali se, ne oholi, ne pravda se, ljubav je strpljiva, prašta, zar ste zaboravili hvalospjev ljubavi, najljepšu pjesmu ljubavi?

Ljubav je kada ti njemu kažeš da ideš s drugim na kavu jer ti je jako ugodno razgovarati s njim, a on kaže u redu.

Malo vam je nezgodno to prihvatiti, je l’?

Ljubav je kada se njemu ozare oči i sav se napuše od ponosa i sreće, što ga je kolegica odabrala za najkolegu, a ti se smiješ.

Ljubav je kada si radostan što je tvoja ljubav sretna. Kao da ti je dijete. Kao da ti je brat. Ne, ljubav nije zaljubljenost. Nakon puno godina braka i raznih uspona i padova ljubavi, ljubav je kada si ti njemu prvo prijateljica, majka i sestra, a tek potom ljubavnica u krevetu. Ljubav je kada je on tebi prvi na kojeg ćeš se ikada osloniti, na čijem ćeš ramenu plakati, s kojim ćeš jedinim moći podijeliti sreću zbog sreće vaše djece na samo vama shvatljiv način, jedini koji će slušati tvoju nervozu dok si ljubazna prema ostatku svijeta. Pa čak i ako ti se očigledno sviđa susjed. Čak i ako ti se ne da seksati danima, mjesecima.

Ljubav nije samo seks, dragi moji, drage moje. Pa tako niti preljub nije kraj ljubavi. Ako je ljubav u pitanju.

 

Preljub se, dok si u ljubavi s drugim, ne dogodi planirano, niti voljno, niti imaš mogućnost odbiti.

Pri tom ne mislim samo na seksualni preljub, već na sve oblike preljuba, koji bi inače ljudi zvali prevarom, ali ja neću jer meni je prevara samo – laž. Dakle, ja pod preljub mislim i na poruke, i na samo sviđanje, i na kave, i na ljubljenje, čak i na završavanje poruke s pusom. Svatko drugačije odradi svoj „preljub“.

To se dogodi kao iznenadna radost koju nisi očekivao. Kao snovi koje ne možeš usmjeravati. Kao polet. Kao magnetska privlačnost. Kao, baš kao ljubav. Koja ne priliči. Kao izvanbračno dijete. Kako da se toga odrekneš? Kako da to ugasiš, kada nisi sam niti upalio? Muzika je jednostavno počela. I svira. Baš onako kako ti voliš. Baš onako kako nisi nikada mislio da će ti se sviđati. Baš onako kako si rekao da ti nikad ne bi. Baš onako kako ne bi smio.

Kada voliš roditelje, pa jedan prevari drugog, hoćeš li preljubnika prestati voljeti? Nećeš, je l’?

Ali kada tvoj muž/žena prevari tebe, e njega ćeš zamrziti po cijenu svega. Je l’ da? Kažeš tako treba, to priliči. Mrzi ga jer mu se dogodilo nešto lijepo, što tebe ne uključuje. Mrzi da ga jer je sretan, a ti nisi. Mrzi ga jer si ti zatvoren(a) za radost. Mrzi ga jer si ti rob korporacije, kuhinje/ garaže i školskih zadaća. Mrzi ga jer si izgubila/o samog sebe. Jer bez njega/nje ne postojiš.

 

Je l’? Tako treba? Ja ne mislim tako.

Ljubav je više od posjedovanja, više od monogamije, više od ponosa. Ljubav te potiče na samoizgradnju, na rast i na mijenu. Ljubav je radost. Ljubav je trajanje. Prihvaćanje i ponovno sjedinjenje. Vjenčanje nakon vjenčanja. Ponovni odabir nakon promjene. Svjesno odlučivanje za taj sudbonosni DA opet i opet. Unatoč svemu. Unatoč ljudskoj prirodi. Unatoč tome što više nije princ.

Ljubav nije kada ti on laže da te ne povrijedi. Ljubav je kada ti on kaže, pa ga ti opet odabereš. Jer ga ne voliš kao (samo svoju) igračku za seks, kao trofej osobnog uspjeha, kao nepromjenjivu mumiju. Odabereš ga opet i opet – jer ga voliš kao čovjeka. Kao čovjeka kažem. A ne kao princa, koji kleči pred oltarom i zaklinje ti se na vječnu vjernost, dok još ni sam ne zna koje sve pjesme kajdanka njegovog života piše za njega. Ili za tebe.

 

Autorica: Ena Lav

ENA LAV, zakonita supruga, seljača, majka, rob korporacija i svojih snova, sklona PMS-u i drugim hormonalnim promjenama, zaljubljena u rast i razvoj duha, samokritična i nezadovoljna vlastitim napretkom, u preuranjenoj krizi srednjih godina sa zakašnjelim prihvatom iste, wanna be spisateljica s pola romana, u stvarnom životu pravnica koja često sanja da joj još fali neki ispit do diplome…

 

 

Share.

Comments are closed.