Današnje društvo šalje poruku da mladost ima najveću vrijednost. Čim prođeš dvadesetu, marketinške kampanje te počinju podsjećati da bi već trebao/la “popraviti” bore, zategnuti kožu i zamrznuti vrijeme. Ljepota je postala industrija, a starost neželjeni proizvod. U takvom okruženju, ljepota i prihvaćanje starosti sve češće djeluju kao suprotnosti – iako to ne bi trebale biti.
Ali, tko je odredio da vrijedimo manje čim dobijemo prvu sijedu vlas? Tko je rekao da životna mudrost i iskustvo nisu jednako vrijedni kao mladenački sjaj? Ljepota nije samo ono što se vidi u ogledalu – to je način na koji gledamo svijet, kako se odnosimo prema sebi i drugima, kako zračimo unutarnjim mirom. Niti jedan filer ili krema ne mogu zamijeniti sjaj osobe koja živi autentično, s ljubavlju prema sebi i životu.
Brinuti o sebi je dobro. Voljeti svoje tijelo i njegovati ga – to je zdravo. No, opsesija mladolikošću često skriva dublji strah od gubitka vlastite vrijednosti. Vrijeme možemo usporiti u srcu, ali ga ne možemo zaustaviti na koži. I ne moramo.
Botox, hijaluron, fileri, lifting, liposukcija… današnja potraga za mladolikim izgledom sve više nalikuje utrci bez cilja. Društvo slavi mladost kao vrhovni ideal, a starost prikazuje kao poraz. Ali, što je stvarna cijena vječne mladosti? Novac? Prirodnost? Unutarnji mir?
Marketing ljepote zna gdje nas boli: u našim strahovima od prolaznosti, odbacivanja i nevidljivosti.
Zato ne prodaju samo proizvode, već obećanja – da ćemo biti voljeni, primijećeni i, naposljetku, vrijedni. Ali mladost nije trajna valuta, a samopouzdanje se ne ubrizgava iglom.
Vrijeme je da redefiniramo ljepotu – kao životnu energiju, mudrost i prihvaćanje sebe, a ne samo kao glatku kožu.
Prava ljepota dolazi kad prestanemo bježati od svojih godina i počnemo ih živjeti punim plućima. Vaša vrijednost ne mjeri se godinama, već načinom na koji ih živite.
Povezano: Žene koje prkose stereotipima o starenju
