Osnovu samopoštovanja čine vjerovanja koja imamo o sebi i drugima. U nastavku otkrijte patite li od niskog samopoštovanja…
- Zavidite drugima na onome što oni imaju, a vi nemate?
- Ne znate reći ”ne”. Kada se od vas nešto traži, ne znate odbiti čak i ako uopće ne želite pa umjesto da odbijete, vi prihvaćate često ono što ne želite, i tako idete protiv sebe.
- Udovoljavate drugima često na uštrb sebe i nekih svojih potreba.
- Jako želite dotjerati liniji i izgubiti suvišne kilograme, a kad se gledate u zrcalo često primjećujete samo nedostatke, a sebe iznova kritizirate.
- Težite perfekcionizmu u svem što radite.
- Odlažete stvari za sutra – prokrastinirate.
- Imate strah izraziti svoje mišljenje i svoje želje.
- Za sve tražite mišljenje i odobrenje drugih ljudi.
- Teško donosite odluke i tražite mišljenje drugih pa se ovisno o mišljenju tih ljudi koje konzultirate znate često predomisliti. Takvo ponašanje zapravo samo govori o dubokom nepovjerenju u sebe, jer više vjerujete drugoj osobi nego svojoj odluci.
Kakvu sliku imate o sebi, patite li od niskog samopoštovanja?
Da, sve su to znaci da patite od niskog samopoštovanja, svidjelo se to vama ili ne. Samopoštovanje je važno jer je snažno povezano s kvalitetom života. Kada je naše samopoštovanje zdravo, onda svakodnevno biramo za sebe život koji poštuje naše potrebe koje su nam važne, ali štitimo i naše granice koje nas štite od drugih ljudi i njihovih zahtjeva koji nas mogu preopteretiti i loše se odraziti na naše mentalno zdravlje. Također, kada volimo i poštujemo sami sebe to isto činimo i s drugim ljudima te biramo i stvaramo odnose koji se temelje na obostranom poštovanju, razumijevanju i iskrenosti.
Samopoštovanje znači kakvu sliku imate o sebi tj. njegovu osnovu čine vjerovanja koja imamo o sebi i drugima. Sve ono što smo kao mala djeca vidjeli, čuli i doživjeli ostalo je zapisano u našem emocionalnom imprintu. I to sve itekako utječe na stvaranje vjerovanja o sebi i drugima. Na rana iskustva nadovezuju se i kasnija iskustva koja imamo kroz život. Ako su naša iskustva koja smo proživjeli u djetinjstvu, u vrtiću, u školi i danas kao odrasle osobe većinom pozitivna, naša vjerovanja o tome kakvi smo bit će pozitivna. Takve osobe u pravilu nemaju problema sa samopoštovanjem. Logično, zar ne?
Kako negativna iskustva i vjerovanja utječu na samopoštovanje?
Poanta je u tome što su kod većine ljudi prisutna i pozitivna i negativna iskustva. Stoga većina njih ima različita iskustva i s time u vezi neka negativna, a neka pozitivna vjerovanja o sebi. Aktiviranje negativnih ili pozitivnih vjerovanja povezano je s trenutnom situacijom. To znači da primjerice neko trenutno pozitivno iskustvo koje proživljavamo aktivira u nama pozitivna vjerovanja o sebi, i obrnuto. Neko trenutno negativno iskustvo, aktivira negativna vjerovanja. Zaključno, većina ljudi barem ponekad osjeća narušeno samopoštovanje i to je sasvim ok.
Problem se javlja kod nekih ljudi kod kojih su negativna vjerovanja o sebi puno češće aktivnija od onih pozitivnih. Stoga je i njihova slika o sebi, tj. njihovo samopoštovanje, nisko.
Istraživanja pokazuju da ljudi s niskim samopoštovanjem sami sebi stvaraju tzv. ponavljajući ciklus, odnosno ponašaju se tako da potiču druge da ih loše tretiraju. To znači da ako ste primjerice imali loš dan, dođete doma i pričate svima doma o tome što vam se loše dogodilo, to naravno okida i loše raspoloženje. Mnogi ljudi pate od niskog samopoštovanja – sumnjaju u sebe, te se suočavaju s različitim strahovima i kompleksima koji ih sprječavaju da pokažu svoje potencijale i žive život koji žele.
Sekundarna dobit
Još je jedna znanstvena studija pokazala da su osobe koje imaju nisko samopoštovanje sklonije traženju indirektne podrške – u vidu pokazivanja tuge i osjećaja bespomoćnosti samo kako bi dobili podršku. To se zove sekundarna dobit. Međutim i nažalost, takve nezrele strategije, imaju upravo suprotan učinak jer će vjerojatno izazvati negativnu reakciju. To znači da ako takve osobe s niskim samopoštovanjem ne dobiju podršku, zaključit će da ti drugi ne reagiraju na njihove potrebe.
Primjer 1 – Mogu vam to ilustrirati kako to izgleda na poslu. Npr. osoba s niskim samopoštovanjem se možda neće direktno uhvatiti u koštac s kolegicom u pokušaju da riješe neki njihov problem, nego će pribjeći pasivnijim i agresivnijim taktikama kao što je širenje tračeva ili klevetanje. Sve to u pokušaju da dobije podršku od drugih. I što se onda dešava? Nekima ogovaranje daje kratkoročne rezultate u smislu da dobiju trenutnu, manju potvrdu. Međutim, na duže staze to im neće pomoći da stvore zdrave odnose i da oni sami budu zadovoljni. Takvo njihovo ponašanje može ih samo dovesti do još više problema s kolegama i uvjerenja da nisu dovoljno dobri. Ili u najgorem slučaju, u što sam se i sama uvjerila u svome bivšem poslovnom okružju, takvi pojedinci vremenom postanu još lošiji jer i sebe uvjere u to (da nisu dovoljno dobri, da nešto ne zaslužuju i slično).
Primjer 2 – Iz osobnog života mnogih ljudi. Koliko njih živi u nesretnim i nesređenim vezama koje ”opstaju” zbog niskog samopoštovanja jednog od partnera. Ili koliko se ljudi grizu u sebi bojeći se izreći svoje mišljenje iz straha da se ne ispadnu smiješni, glupo ili jadno pred drugima? U osnovi ovoga uvijek je u pitanju nisko samopoštovanje.
Uzroci niskog samopoštovanja
Rano djetinjstvo i odrastanje
Kao i uvijek sve počinje u našem najranijem i ranom djetinjstvu i iskustvima. Rana negativna iskustva kao što su zanemarivanje, emocionalna nedostupnost majke, često kažnjavanje, roditeljsko neodobravanje, fizičko ili emocionalno zlostavljanje u obitelji, bullying i zadirkivanje u školi, omalovažavanje, itd. Sve su to potencijalni izvori niskog samopoštovanja.
Osim toga, među mlađom populacijom s kojom dosta radim, sve češće upoznajem tinejdžere i adolescente koji su iznimno uspješni i sposobni, ipak, jako nesigurni u sebe. Većina njih ima skladan odnos sa svojim roditeljima koji su im uvijek dostupni i podržavajući u nekim izazovnim životnim situacijama. Neki kažu da im roditelji idu i na živce koliko se brinu o njima. I dok im mnogi zavide na tako divim roditeljima, treba reći da pretjerana roditeljska briga zna biti toksična i imati nepovoljne učinke na razvoj samopoštovanja kod djeteta. Zašto? Zato što prekomjernom brigom djeci zapravo podsvjesno stalno šaljemo oprečne poruke. S jedne strane, ”uvijek smo tu za tebe i dostupni 24/7”, što djeca prevode kao ”nesposobna si i ništa ne možeš bez mamine pomoći”!
Već sam dosta puta pisala u svojim osvrtima o roditeljstvu da mudar odgoj djece znači da ih znamo pripremiti i osposobiti različitim vještinama za samostalan život i da bude odgovoran pojedinac, i prema sebi i drugima. To je moguće samo ako djecu izlažemo i nekim neugodnim i zahtjevnim situacijama s kojima će se sami morati izboriti i pronaći rješenje bez roditeljske intervencije. U suprotnom će nesvjesno i nenamjerno roditelj(i) kreirati tip jednog ovisničkog odnosa djeteta prema roditelju, što nije dobro i neće zasigurno djelovati povoljno na samopoštovanje vašega sina ili kćeri.
Odrasla dob
Kad su u pitanju odrasle osobe, ne moram posebno naglašavati nepovoljne učinke na nečije samopoštovanje i općenito psihu ako je osoba bila predmet maltretiranja i emocionalnog zlostavljanja na poslu (mobbing) ili u braku (vezi), silovanja ili neke druge traume koje kod nekih osoba mogu ostaviti trajne ožiljke na psihi i totalno srušiti nečije samopoštovanje i samopouzdanje.
Najčešće se ipak susrećem s ljudima koji prolaze kroz različite izazove u odnosima, poput razvoda ili prekida partnerske veze. Tada se aktiviraju toksični obrasci razmišljanja i straha tipa „Što ću sad? Ostat ću zauvijek sama!“. To su tipične, tzv. automatske, misli koje se javljaju neovisno o nama (podsvjesno). Uz misli će se ”nakačiti” i odgovarajuće emocije i osjećaji kao što su očaj, ogorčenost, tuga, osjećaji bespomoćnosti i odbačenosti. Većina njih je onda povezana s ponašanjem – povlačenje iz društvenih odnosa i izolacija.
Iz svega ovoga razvidna je neraskidiva povezanost naših misli s emocijama i ponašanjem. U procesu upoznavanja sebe, osobu se uči da propitkuje, osvještava i mijenja svoje misli, uvjerenja, stavove i vjerovanja o sebi, drugim ljudima i općenito o svijetu. Postupno će rasti vaše samopoštovanje i samopouzdanje, bolje ćete se osjećati sami sa sobom, i brže i lakše ćete donositi svoje odluke. Ukratko, vaš će život biti puno jednostavniji, veseliji i smisleniji.
Što učiniti kako bi popravili nisko samopoštovanje?
Ako ste se pronašli u nekim od spomenutih pokazatelja, prije svega je važno prepoznati načine na koje sabotirate sebe. To bi značilo da vam neke od vaših kratkoročnih strategija koje podsvjesno koristite da vas zaštite od boli mogu uzrokovati samo još više dugoročnih problema.
Kao i uvijek u životu, kada ne možemo sami, možemo potražiti stručnu pomoć i olakšati sebi život. Postoje neke stvari i možda prijelomni trenutci u životu kada jednostavno nismo u mogućnosti sami upravljati i potrebna nam je pomoć.
Nikad nije kasno za promjene
Život je pun iznenađenja i raznih izazova koji se mogu negativno odraziti na nečije samopoštovanje. Međutim radeći na sebi ”iznutra” i upoznavajući se, razvijajući svijest o svojim prednostima i nedostatcima, vrlinama i manama, sposobnostima, prihvatit ćete sebe, naučiti se zavoljeti i brinuti se o sebi. Tako ćete uljepšati život i podignuti samopouzdanje i samopoštovanje.
www.focusin-holisticlifestyle.com
