Odlazak na psihoterapiju važan je trenutak. Odluka da sjednete nasuprot terapeutu znači priznati sebi da želite promjenu i da ne morate sve nositi sami. Prva seansa nije ispit, nego susret – prilika da upoznate osobu koja će vam, možda po prvi put, dati prostor u kojem smijete biti nesavršeni i neobjašnjivi. Upravo zato vrijedi joj pristupiti s malo više nježnosti i znatiželje nego straha.

Prvi odlazak na psihoterapiju često izgleda jednostavno dok ga samo zamišljamo.
Ali čim se termin približi, jave se pitanja, sumnje, pa i strah. Što ću reći? Hoću li zaplakati? Hoće li me neko osuđivati? Ispast ću slaba? Što ako ne znam odakle početi?

Upravo zato je važno znati: ne morate imati „uređenu priču“ da biste krenuli na terapiju. Ne morate znati dijagnozu, ni pravi razlog. Dovoljno je da osjećate da vam je teško i da želite promjenu.

Mali vodič za prvi susret

• Dozvolite sebi da budete nesigurni. Nije poanta doći spreman – poanta je doći stvaran.
• Zapišite misli koje vas najviše muče.
• To mogu biti rečenice, osjećaji, slike – sve što vam se vrti po glavi i stvara pritisak.
• Ne planirajte savršen dojam.
• Terapeut nije tu da vas ocjenjuje, već da vas upozna onakve kakvi jeste.
• Ne očekujte brze odgovore.
• Prva seansa je tek početak, više upoznavanje, nego rješavanje.
• Podsjetite se: to nije slabost.
• To je čin hrabrosti – priznati da nešto nije u redu i odlučiti se suočiti s tim.

Na prvoj seansi možda ćete puno šutjeti, možda ćete plakati, možda ćete se smijati od nervoze. Sve je u redu. Važno je samo jedno: da ste došli.

Dolazak na terapiju nije znak da ste slomljeni. To je znak da ste krenuli prema iscjeljenju.

Povezano: Ispod “Dobro sam”, često stoji: jedva dišem