Razgovor s Mirom: Kako rješavamo probleme?

0

Bacit ću svjetlo danas na ono što u životu nazivamo problemima i o načinu na koji rješavamo naše probleme. Vjerujem da će vam to pomoći u drugačijem doživljavanju situacija koje smatrate problemima i eventualnom promjenom modela na koji izlazite na kraj s tim situacijama.

Prvo, ono što zovemo problem možemo gledati i sa druge strane. To može biti prilika. Ako pogledate situacije koje vam se događaju u životu, ako se određeni model „problem“ ponavlja, to ne znači da ste nesretni ili vas je netko prokleo. To samo znači da propuštate vidjeti priliku za rast u tome. Kada to vidite, naučite iz situacije, ona vam se više neće događati. Ovo je model kojega nismo svjesni, no vjerojatno možete u sjećanje prizvati situacije koje podsjećaju na ovo što sam napisao.

Dakle, prvi korak u promjeni načina rješavanja problema je prepoznati ga kao priliku za rast.

Krenimo sada na našu reakciju kada se pojavi problem.

Svi mi probleme rješavamo na način koji je nama najlakši. To je obično način na koji probleme rješavaju naši roditelji ili ljudi iz naše okoline. Ako ne obraćamo pozornost na modele našeg ponašanja, ponašanje biva kreirano od okoline. Tek kada pozornost usmjerimo u način na koji se ponašamo možemo ga modelirati i zamijeniti učinkovitijim modelom.

Koji su uobičajeni načini za rješavanje problema?

  • odustajanje
  • sila
  • bježanje od problema
  • poricanje
  • “kukanje”

Za sada se baš ne čini obećavajuće? Naravno. Kada mi ne kreiramo ono što želimo, često to ode u pogrešnom smjeru. Možemo li ovo gore uopće gledati kao način rješavanja problema? Naravno. Odustanemo li, „riješili“ smo problem. Idete na utrku od 5 km i odustanete na drugom kilometru. Problema više nema. Ne morate trčati, dovršiti utrku.

Sila. Ovo mi je omiljeni model za promatrati. Od onih osnovnih modela kada roditelj natjera dijete da učini ispravnu stvar do onoga u filmovima kad se glavni negativac nađe u problemima pa ubija vlastite ljude jer mu nisu na vrijeme otvorili vrata.

Bježanje od problema je vrlo slično odustajanju i poricanju. Ne mogu to sada rješavati, imam pametnijeg posla, imam važnijih stvari. Bježanje od problema može također ići tako daleko da kada situacija postane preteška za raditi s njom sebi izazovemo bolest ili nezgodu kako bismo imali izgovor za prestanak obveze da se nosimo sa tom situacijom. Ovo mi se čak i osobno dogodilo. „Zaradio“ sam longetu na lijevom gležnju jer se na poslu situacija previše zakuhala. Toliko da više nisam znao što mogu učiniti kako bih ju popravio. To je bilo prije petnaestak godina. Često se toga prisjetim kada ispred sebe imam nešto što trebam riješiti.

„Kukanje“ je danas popularno. Vrlo je uspješna metoda. Onaj koji kuka kako mu je teško brzo pridobije one koji mu žele pomoći. No oni pomaganjem samo uvećavaju problem. Svojim ga djelom rješavaju na određeno vrijeme, no on se kasnije vraća u još većem obliku. Čisto da nam pokaže da tu nije kao problem nego kao način da rastemo nadvladavajući ga.

Drugi korak je dakle prepoznati koji je naš model rješavanja problema i promijeniti ga u učinkovit model. 

Obično su naši problemi simptom i ona točka kada smo već zakasnili. Stoga je važno na vrijeme reagirati. Prepoznati situaciju koja vodi problemu i nju neutralizirati.

Onaj tko ima psa će to moći shvatiti iz ovog primjera. Pas prije nego će se potući s drugim psom pokazuje znakove straha ili agresije. Ako ih ne prepoznamo, psi će se potući i imamo problem. Ako vidimo da pas podvije rep, što znamo da je znak straha ili se nakostriješi po hrptu što je znak agresije, trebamo reagirati u tom trenutku. Pas jednostavno u tom trenutku nije sposoban uspostaviti dobar „pasji kontakt“ s drugim psom. Dakle, prepoznati kada se događa i reagirati na vrijeme. Ako idemo preventivno djelovati pa sa psom pređemo cestu kada nam u susret ide osoba sa psom je bježanje od problema. Time postižete da cijeli život prelazite cestu kad vidite drugog psa. Ne reagirati na vrijeme vodi do tuče pasa. Vlasnici tada često burno i nasilno reagiraju na svog psa te mu time pokazuju da je sila u redu u svrhu rješavanja problema. Što mislite kako će se pas ponašati drugi put u sličnoj situaciji?

Ako ste ovo učinili kako treba znači da ste svladali treći je korak, a to je pravovremena reakcija.

Pokušajte primijeniti ova tri koraka u svakodnevnom životu.

Kada se pojavi nešto što nazivate problemom, prvo prepoznajte kako to može biti prilika za rast. Kada ovo znamo, lakše nam je  prepoznati kojim bismo ga neučinkovitim modelom prije pokušavali riješiti. Možda je malo teže pronaći pravi model za određenu situaciju. No s vremenom postaje sve lakše. Ako nemate konkretnu strategiju krenite metodom pokušaja i pogreške. Treći korak ćete ponekad morati napraviti čak i prije ova dva. Pravovremeno reagirati. Nemojte se kriviti ako ne uspijete iz prvog pokušaja. Budite svjesni da trebate prevladati modele stare tko zna koliko godina.

U koliko imate problem s koracima ili implementacijom, obratite mi se pa ćemo kroz to proći zajedno i zajedno se veseliti rezultatima.

Kontakt za vaša pitanja i komentare: skender.miro@gmail.com

Share.

Leave A Reply

four × two =