Razvod je bolan, skup, ali i iznimno dostupan. Vidimo to po sve većem broju razvedenih parova, po tome kako se djeca više ne čude kad mama i tata njihovih prijatelja nisu zajedno. Tema razvod i mala djeca postaje sve prisutnija – kada prvi put sjednu u školske klupe, često barem dvoje djece u razredu ima rastavljene roditelje. Ni vrtićke grupe nisu iznimka. Odustajemo li danas prebrzo ili jednostavno brže zbrojimo gubitke i krenemo dalje, bez trošenja previše vremena i energije?
Momak upoznaje djevojku
Kao mama dvojice toddlera, uključena sam u brojne “mameće” Facebook grupe. Kad stavimo sa strane “mom shaming” i bespotrebna online prepucavanja te grupe su mi iznimno korisne, zaista pune dobrih savjeta. Cijela inspiracija za ovaj članak došla je upravo iz tih grupa. Naime, gotovo na svakodnevnoj bazi vidim upite o razvodu. Žene obično kratko navedu obiteljsku situaciju te dob djece (obično se radi o bebama ili mlađoj djeci). I uvijek se začudim koliko su sve priče u suštini iste.
Momak upoznaje djevojku, zaljube se, žive zajedno, uživaju. Odluče imati djecu. Period trudnoće i iščekivanja prolazi ugodno, uz (lažna) obećanja i snove o novom životu u troje. Dijete se rodi, a balon sreće raspukne. Žena tada traži pomoć u online svijetu i razmišlja o rastavi. Nije joj jasno gdje je nestao onaj savršen muškarac koji je bio tako dobar i brižan dečko i suprug.
Ako i jest dobar otac, nije dobar muž. Ili je dobar čovjek, ali loš životni partner za ženu koja ima posao, 1 ili više djece, dom, obitelj, prijatelje i 100 briga u glavi. Takvoj ženi je potreban koji god muški ekvivalent postoji za “žena-majka-kraljica”. Ali ga nema. I tada žena raspušta muškarca svih briga i sama nosi teret kroz život ili se odlučuje na rastavu – pa da barem ima jednu životnu brigu manje.
Što kažu psihoterapeuti
I dok briše suze, žena se pita što se dogodilo putem. Što je točno uzrokovalo ovo stanje na putanji od “prije do sada”. Prije su uloge bile jasne, komunikacija jednostavna, odnosi romantični. No dolaskom male djece, dinamika se mijenja, a (većinom) najveći teret preuzima žena. Žena MORA biti spremna za novu ulogu jer je nitko neće preuzeti umjesto nje. Muškarac ima nešto vremena da se sabere. Žena taj luksuz nema, ni u trudnoći, ni u bolnici, a posebice ne kada jednom dođe kući s “plus 1”.
Ovaj fenomen poznat je i psihoterapeutima jer sve više mladih obitelji traži vanjsku pomoć i pokušava rastavu ostaviti kao zadnju moguću opciju. Dr. sc. Dubravka Šimunović, licencirana psihoterapeutkinja podijelila je s nama svoje iskustvo.
Sve dok je žena „glavni organizator života”, a muškarac „povremeni pomagač”, razvod neće biti iznenađenje nego – ishod. Istraživanja pokazuju da je nevidljivi mentalni teret (organizacija kućanstva, djece, emocionalna briga) jedan od glavnih razloga ženskog nezadovoljstva u braku. Kad partner ne vidi, ne pita i ne dijeli odgovornost, ljubav polako umire pod težinom svakodnevice. Ravnopravnost nije trend nego temelj zdravih odnosa. Ne razvodimo se zbog ljubavi koja nestaje, nego zbog tereta koji ostaje samo na jednoj strani. Partnerstvo znači: zajedno nosimo, zajedno živimo.
Disclaimer
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, rastao je udio razvedenih, a među obiteljima s djecom najzastupljeniji su oni s jednim djetetom (52,5 %). Iako se djeca u procesu razvoda osjećaju manje sama jer je velika šansa da se netko iz njihovog okruženja nalazi u sličnoj situaciji, to ne znači da su manje pod stresom. Naime, istraživanja pokazuju da je razvod roditelja u životu djeteta najstresniji događaj, odmah iza smrti bliske osobe.
Odgovorno bi bilo sada spomenuti i veliki disclaimer – da, postoje situacije kada je razvod jedina ili vrlo poželjna opcija. Situacije gdje je i za djecu i za majku najbolje obaviti ga brzo i na vrijeme. Nitko ne tvrdi suprotno. No, ovdje pričamo o situacijama gdje razvod možda nije nužno najbolja opcija. O situacijama gdje itekako ima ljubavi, volje, podrške, partnerstva, ali ih je zasjenio umor, plač, predbacivanja i stres.
Kada ljubav pobijedi
Oni koji su odlučili razvod ostaviti sa strane i pričekati da oluja prođe, često kažu kako im je to bila najbolja odluka ikada. Jedna od njih je i moja prijateljica Marija:
Još dok sam bila trudna s blizancima na pamet mi je pala ideja o razvodu. Jednostavno sam osjećala da moj suprug ne razumije niti pokušava razumjeti kako se osjećam i koliko mi je teško. S obzirom da sam ih rodila na carski, prvih nekoliko tjedana u potpunosti sam se oslanjala na njegovu pomoć jer ni moji ni njegovi roditelji ne žive u Zagrebu.
“Sada, 2 godine poslije mogu reći da smo super ekipa i baš uživamo. Podijelili smo se oko obaveza i oboje smo jednako uključeni. Ako mene nema, on točno zna što i kako treba s malcima. No, pričajući s frendicama izgleda da smo mi iznimka, jer drugi muževi ne sudjeluju toliko, čak ni kad je samo jedno dijete u pitanju. Ali trebalo je vremena da dođemo do ovoga, u jednom periodu sam samo odustala i sve radila sama, bilo mi je lakše nego stalno davat upute. No, kad sam malo došla sebi, sjeli smo i iskreno razgovarali o svemu. Nakon toga stvari su se posložile.”
Razvod i mala djeca – kada je top, a kada flop?
Nameće se pitanje – je li danas lakše odustati nego nekada? I da i ne – jer koliko je parova, toliko je i mogućih odgovora. Nema jedne formule za sve, ali jedna stvar je sigurna. Za neke obitelji razvod je jedini način za kraj disfunkcionalnih odnosa i stvaranje stabilnog okruženja. Za druge, on je preuranjena odluka donesena uslijed iscrpljenosti, nedostatka podrške i adekvatne pomoći.
Važno je na vrijeme razviti sustav podrške, komunikacije i suradnje, definitivno i prije dolaska djeteta. No, ako to nismo učinili tada, drugo najbolje vrijeme je sada. Ponekad je teško razaznati što bi bilo najbolje, a tada stavljamo fokus na dijete. Jer na kraju dana svako dijete zaslužuje osjećati se voljeno, sigurno i podržano, bez obzira na to žive li roditelji pod istim krovom ili ne. Na roditeljima je da odluče na koji način mu to pružiti.
